Bojan Slačala: “Posebno mi je drago što ovaj festival ima „specijalan tretman“ prema alternativnom zvuku”

Foto: Sanda Vitorovic

Na zidu željezničke stanice u Kumanovu bio je ispisan grafit Artan Lili. Bojanu Slačali, likovnom umjetniku, basisti i vokalu benda Stuttgart Online, taj grafit je dovoljno intrigantno i psihodelično zazvučao, da je svom novom bendu, koji je osnovao 2013. godine, dao to ime. Na kraju će se ispostaviti da je to vlastito ime i prezime nekog mještanina, ali to ime ostaje upamćeno kao ime jednog od najjačih domaćih bendova današnjice

Od prvog singla „Džoni“ nastavljali su sukcesivno objavljivati singlove i vrlo brzo su osvojili sve regionalne top liste, postavši pravi hitmaker-i. Za sada imaju dva objavljena albuma, Artan Lili (2014) i New Deal (2016). Bend je prolazio kroz određene personalne izmjene, a danas nastupa u sastavu: Bojan Slačala (bas i vokal), Romana Slačala (vokal i daire), Marko Ajković (bubanj) i Ivan Skopulovič (gitara), koje ćemo biti u prilici da čujemo prvog dana Bedem festa, 24. avgusta. .

Jedan ste od najaktuelnijih i popularnijih bendova trenutno u regionu, po kojem dosta svirate. Uprkos tome, nismo vas imali prilike toliko često koncertno slušati u Crnoj Gori, izuzev Kotora i ove prilike koja predstoji sada na Bedem festu. Koliko vama znači ovaj nastup, posebno kada je riječ o ovom festivalu? Koliko ste imali prilike ranije čuti o njemu i kakve ste impresije stekli?

Bojan: Budući da je Crna Gora drumski najizoliranija exYU republika (mislim na to da još uvek ne postoji auto put), za sve nas koji zbog opreme dolazimo asfaltom se cela akcija čini kao tzv. rok hodočašće vijugavim stazama u neka daleka brda. Prave prilike za koncerte su jako retke i ovo je jedna od tih situacija koja unapred obećava.

Kakav je utisak na vas ostavio ovogodišnji program Bedema, u okviru kojeg ste se našli? Koliko je on drugačiji od ostalih festivala u okruženju, od kojih ste na mnogim imali prilike da nastupate?

Bojan: Do nas je dosta davno stigao dobar glas o Bedem festu, festivalu koji podržava razne scene i različite generacije autora. Tako će biti i ove godine kada mi nastupamo, čemu se radujemo. Posebno mi je drago što ovaj festival ima „specijalan tretman“ prema alternativnom zvuku, tako da bi nikšićka publika trebala biti presrećna, zar ne?

Bend ste koji je inicijalno iz Beograda, ali ste zapravo porijeklom iz različitih krajeva bivše Jugoslavije. Ti si iz Prijedora, Marko i Ivan su iz Majdanpeka, dok je Romana iz ovih krajeva, iz Bijelog Polja. Koliko je vaša takva poleđina uticala na vas same kao autore i da li je Beograd to neminovno mjesto gdje se stvari odvijaju i moraju desiti za jedan bend, da bi postao značajan? Kakav je danas, u digitalno doba, odnos između centra i margine, kada je rokenrol u pitanju?

Bojan: Uz dužno poštovanje regiji, Beograd je jedini grad u kom u svakom momentu postoji mogućnost, kakva – takva u skladu sa vremenom i sistemom, da se čovek izrazi kako on to želi i da to „svoje ja“ iznese pred publiku na sceni. Pa šta mu scena da – tako mu je. Naravno da je svako od nas uneo u tu priču nešto svoje, sveža krv stiže sa raznih strana, ona je oduvek činila Beograd velikim gradom, e sad, znaš onu: „Beograd nije Nju Jork!“? Nije, ali ima taj dobar vajb „svi sa svima“ i dovoljno je velik grad da je izopšten iz te naci frke kojoj robuje regija. U tom smislu je najrasterećeniji grad za život i rad. Naravno da ovde mnogo toga ne valja, ali tu smo da popravljamo našu najdražu olupinu, dok nas bude. Tako ti je to.

Nekada, dok je postojala Jugoslavija, kao jedinstveno tržište, pa tako i za rokenrol (koji je bez obzira i tada bio kultura manjine), bilo je više prostora i diverziteta. Danas, kada je odavno nema, primat su preuzele neke druge (ne)kulture, koje su u to vrijeme bile tek marginalizovanije, makar u odnosu selo-grad. Uprkos nacionalističkim politikama, koje nas i dalje razdvajaju, ili se makar trude, fenomen poput cajki npr. je uniformisao i homogenizovao to neko razdvojeno društvo. Gdje je danas rokenrol na tom „balkanskom“ području i koliko je ono danas „jedinstveno“ tržište, iz vašeg iskustva i gledišta, kada su u pitanju svirke i publika?

Bojan: Nema vremena za kukanje dragi naši. Nekad je bilo tako, sada je ovako. Nekad je bilo bolje, sad je gore, ali je odgovornost za to gore na nama. Da probamo da uradimo nešto, bez da se stalno žalimo na sve. Šta se to desilo ljudi, gde smo mi kao pojedinci i društvo u celini? Ima li tu kakve snage, volje, želje i upornosti? Hoćemo li ostati zapamćeni kao generacije pičaka? Reformatori, gde ste? Letovanje gotovo? To bih ja da meni neko odgovori…

Da li je rokenrol kultura sa kojom se mogu poistovijetiti današnje mlade generacije, da li je to njihova moguća kultura?

Bojan: Naravno da nije, već generacijama. Došla su nova vremena i unela (rekao bih neophodne) anomalije u sliku i zvuk, na šta se sad već starije generacije ne mogu ufurati nikako, a mladi ih ne fermaju 5%. Istina, broj 5 i znak % su na istoj tipci na tastaturi J. Iako starijima često neshvatljiv, taj impuls je zakonitost svake generacije, to nešto njihovo što ih odlikuje. E sad to može biti i praznina ali i sadržaj. Uglavnom, koji god generacijski impuls da zapodire mir, sreću, ljubav, građanske i ljudske slobode, ja ću mu biti naklonjen.

Kako ste vi uopšte, u svojoj ranoj mladosti/djetinjstvu opredijelili za tu muziku? Šta je bilo to što je bilo presudno?

Bojan: Slatke poslastice u moru čemera. Ni jedna druga zanimacija ne nudi toliko intenziteta i zadovoljstva u isto vreme. I sad, ako je već toliko lepo, zašto se onda ne bi bavili tim? Ako uspete da istrajete, na konju ste. I nije nam mnogo lakše nego na početku, ali svi odavno znamo da je to – to, pravi izbor! Ma samo se prepustiš i voziš, nema druge! Čovek mora uživati u tome čime se bavi. Bez toga ništa.

Manje-više svi ste imali i imate neke druge bendove prije i pored Artan Lilija – kako je došlo do ideje i osnivanja ovog benda?

Bojan: Spontano, igrom slučaja, onako kako se to desi jednom u životu. Prava stvar, čist pogodak! To se ili desi ili ne! Svi smo vrlo emotivni po pitanju razvitka hemije u bendu! To se u isto vreme i ljubomorno čuva i nesebično deli sa publikom!

Od prvog singla bili ste nešto što je drugačije na sceni, a i sami ste se trudili da tako to bude. Vaš vizuelni i scenski koncept, u nastupima, u načinu objavljivanja singlova, razlikovao vas je od drugih. Kako ste odlučili za takve pomake?

Bojan: „Budi to što jesi, ali budi“…da citiram skeč iz Top liste nadrealista 🙂
Sama osobina alternativnog delovanja u muzici i kulturi, je potraga za drugačijim izrazom i jedinstvenim identitetom i u skladu sa njim, načinom rada. Mi smo samo prepoznali te neke rupe u sceni i izdavačko-produkcionom sistemu, pa smo ih implementirali i ozvaničili pod svoje. Da čujem – ko sad sve izdaje singl po singl, sukcesivno, u formi albuma? Eto, mislim da mnogi sad to tako rade, ali smo se mi prvi setili! Moraš da kopaš i tražiš rupe, uvek postoji mogućnost, a kopanje, kao i u rudniku, ne prestaje nikad!

Na neki način ste esejistični, svaka pjesma i spot su priča za sebe, a opet cjelina koju spaja autentično i prepoznatljivo autorstvo. Poigravate se rodnim kategorijama (muško/žensko) u naraciji, kada se obrati pažnja i na sam vaš scenski nastup, gdje nastupate u ravnoj, frontalnoj liniji, ravnopravno, bez frontmena i nekih drugih, trećih planova, kao da birate tu sredinu i androgidnost, taj veličanstveni srednji rod, kojim je bogat naš jezik, to nešto „TO“. Šta je to „TO“ kod vas i za vas?

Bojan: Kockarski predstavljeno, sve karte su na stolu, otvorene. Trudimo se da svi budemo na korak od publike, čitav bend. Svako od nas je ličnost za sebe koja funkcioniše savršeno u celini koju znate kao Artan Lili i mi smo ponosni na to. To je moć na bini koja se ne može opisati a koju ćete uskoro imati priliku da vidite.

Tokom trajanja Artan Lilija dolazilo je do nekih promjena u sastavu. Od nedavno nastupate sa novim gitaristom, Ivanom Skopulovičem. Kako je ova promjena uticala na bend?

Bojan: Još od pesme „Ako stanemo tu“ smo se naučili sublimaciji. Dakle, sve komplikovane situacije kroz koje prolazi bend, pokušavamo da okrenemo u nešto dobro za Artan Lili pa je tako bilo i sad. Ika se stilski uklopio savršeno što će se moći čuti i videti u novim singlovima koji slede od jeseni!

Kakva su očekivanja od ovog nastupa na Bedemu i koju poruku poslati prije njega?

Bojan: Možda, ljubav na prvi pogled? Vidimo se!

bedemfest.me

Total
0
Shares
Previous Article

Žuta minuta objavili spot za pesmu „Svi dok spavaju“

Next Article

Najbolji filmovi iz Berlina, Cannesa i Sundancea na 11. Vukovar film festivalu