Boris Štok: “Nastojim ostati vjeran sebi”

Foto: Vanja Tataj

Bivši član i suosnivač benda Quasarr čijem su zvuku i publika i kritika nadjenuli lovorike, Boris Štok, krenuo je odnedavno u solo vode. U o njegovom novom putu, pjesmama, zvuku, suradnjama i stanju na glazbenoj sceni…  

Nakon 16 godina s bendom Quasarr, čiji ste bili suosnivač, ali također i glavni vokal i tekstopisac, krenuli ste u solo smjeru. Koja je za Vas temeljna razlika od dosadašnje karijere u kojoj ste bili dio kolektiva? I pozitivne i negativne strane?

Razlika je utoliko što sada sve sâm financiram, pripremam i kontroliram, što zna biti iscrpljujuće i uzima dosta vremena. Ali kreativni proces i glazba me toliko vesele i ispunjavaju pa sam siguran da će i publika to prepoznati. Mislim da si u životu treba uvijek postavljati nove izazove, meni osobno je to ono što me hrani i vuče prema naprijed. U devet mjeseci, otkako sam zakoračio u solo vode, napravio sam, snimio i producirao cijeli album, izdao tri singla, snimio tri spota, našao i uvježbao bend, počeo sa svirkama… Planova je milijun, prepun sam energije i ideja, tako da gledam samo unaprijed!

Poznati ste po sjajnom talentu za pisanje pjesama. Otkud crpite inspiraciju?

Hvala na komplimentu! Kreativnost i ekspresija su, prije svega potreba, ta energija i ideje moraju nekuda izaći. Inspirira me nova glazba, ljudi, odnosi I situacije oko mene… jednom riječju – svakodnevica. Uglavnom su to melodije, koje onda gledam nadopuniti tekstom nastojeći zadržati isti senzibilitet, ali ponekad prvo nastane tekst, neka fraza, koja onda povuče cijelu pjesmu!

Jeste li odlučili promijeniti i pristup pisanju osim samog zvuka sada kada ste krenuli samostalno?

Jesam, da. Baš sam neki dan pričao s par renomiranih glazbenih kritičara koji su mi rekli kako im je ovo što sad radim recentno, konkretnije i jasnije od svega do sada. Malo sam više naglasak stavio na melodije, modernije aranžmane, nastojim da je slušatelju sve pitkije. Stilski je sigurno raznosvrsnije, ali ipak je to ona ista “glava” koja je radila i u Quasarru, ne može čovjek pobjeći od svoje osobnosti. Ona prepoznatljiva ekspresija vokala, groove i energija i dalje su tu!

Prvo Vaše predstavljanje bilo je s glazbenicom Yayom. Kako je došlo do te suradnje? Što Vam je najviše “sjelo” u toj suradnji?

Oboje imamo tu sličnu “tamniju” boju i estetiku vokala, pa sam bio siguran da će se lijepo uklopiti u priču. Kada sam je pozvao, imao sam jasnu ideju. Želio sam nešto drukčije, ne tipični duet, nego muško/žensku stranu iste priče. Htio sam da nam glasovi zvuče kao jedno tkivo, a opet senzualno, s puno ekspresije. Jako sam zadovoljan kako je sve ispalo jer Yaya je pjevačica s karakterističnom bojom vokala i velikom karizmom koju nosi, stoga imponira njezina želja da gostuje na pjesmi. Kao pjevači imamo sličan senzibilitet pa je cijeli process bio vrlo ugodan.

Slijede “Ove misli” i “Ispod kože”. Što biste glavno izdvojili kao razliku u zvuku?

Aranžman je drukčiji: “Ove misli” imaju taj prljavi rif u kombinaciji s catchy frazom vokala na refrenu i lijepom temom klavijature, onako na tragu 80-ih, dok je “Ispod kože” klasična radiofonična pop pjesma. Ali obje imaju taj karakterističan i prepoznatljiv groove, vokalnu ekspresiju, melodije, a udaraju na prvu i prište energijom. Koliko god se to nekome činilo sličnim aranžmanom, vokalom i produkcijom, priličan je to odmak od zvuka i koncepta rada u Quasarru.

Odlučili ste raditi i neke obrade kultnih bendova s naših prostora. Kako je došlo do toga?

Recimo da je to moj hommage zvuku 80-ih! Do sada sam napravio nekoliko obrada, a jednu sam već izbacio kao singl. Radi se o pjesmi “Voli me još ovu noć”. Obradio sam još Idole i EKV, i siguran sam da će jedna od tih obrada također biti singl. Svaka od tih pjesama je u potpuno drukčijem aranžmanu, više elektro. U tim pjesmama sam pronašao dio svojeg senzibiliteta, pa mi je to bilo logično isprobati.

Što Vam je najbitnije u cijelom Vašem autorskom procesu i procesu glazbi s obzirom na to da se Vaši stihovi, zvuk i video-uratci doista izdvajaju i postali su već prepoznatljivi?

Vjerujem da u glazbi uvijek treba eksperimentirati, biti što kreativniji i izlaziti iz svoje “comfort zone”. Na taj način otkrivaš uvijek nove momente te napreduješ kao osoba i glazbenik. Nastojim ostati vjeran sebi, pa stoga vjerujem da publika i kritika to prepoznaju.

Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja glazbom? To jest, koliko se mijenjao Vaš pristup glazbi i na koji način?

Premda sam u glazbu ušao relativno kasno, uvijek me zanimao samo autorski rad, nikad nisam bio dobar interpretator. Puno sam snimao i analizirao gdje je moj “forte” i što radim loše. Ali nisam nikad imao problema sa samopouzdanjem bez obzira na to što moje vokalne mogućnosti i nisu osobite. Vjerujem da sam baš zbog toga s vremenom i izgradio svoj stil, drukčiji od drugih.

Kako biste danas opisali stanje na hrvatskom glazbenom tržištu?

Mislim da je tržište jako malo, pogotovo za malo suptilniju glazbu, ali publike uvijek ima. CD i albumi polako postaju ekskluziva, nema više masovne potrošnje i interesa pa se treba više osloniti na singlove, koncerte i druge načine propagande. Televizija i radio tu svakako ne pomažu svojih formatima, vijesti se brzo “potroše”, pa glazba teže dolazi do ljudi. Ali vjerujem da će kvaliteta isplivati iz mediokriteta i pronaći put do publike.

Koji izvođači Vas najviše inspiriraju? Imate li uzora među tekstopiscima?

Volim introvertne tekstove, one koji odražavaju vlastitu osobnost i senzibilitet. Utjecaja ima puno, ali ako pričamo o pjevačima, najveći utjecaj imali su David Bowie, Eddie Vedder i Jeff Buckley. Glazbeno, pak, Depeche ModeMoloko, cijela grunge scena, Björk, britanska elektronska scena 80-ih, Kate Bush, U2The Cure itd…

grazia.hr

Post Author:

Leave a Reply

Your email address will not be published.