Share
Recenzija posljednjeg albuma Nicka Cavea & The Bad Seedsa “Skeleton Tree”

Recenzija posljednjeg albuma Nicka Cavea & The Bad Seedsa “Skeleton Tree”

Posljednji album Nicka Cavea & The Bad Seedsa “Skeleton Tree” karakteriše prisustvo nečega dubinski agonalnog.

Veoma je teško posljednji album Nicka Cavea & The Bad Seedsa “Skeleton Tree” posmatrati van okvira tragične smrti Caveovog malodobnog sina Arthura. Ne stoga što je Cave ovaj album, koji je uveliko bio u procesu snimanja kada se odigrala ova porodična tragedija, tematski opteretio ovim događajem, ali se neizostavno u atmosferi cijelog albuma osjeti prisustvo nečega dubinski agonalnog.

Autor: Đorđe Krajišnik

Film “One More Time” koji je nastajao tokom procesa snimanja albuma i koji je zabilježio trenutak kada Cave saznaje za smrt sina, veoma jasno pokazuje da se pod Caveovim nogama zemlja prosto otvorila. Pa je taj dojam o ovom albumu nekako i logičan. Moguće je, dakako, da je slušaočeva percepcija, opterećena viješću o smrti muzičarevog sina, prevagnula u takvom doživljaju ovog albuma. Cave je, naravno, bez obzira na razmjere boli, svjestan da umjetnost mora imati distancu spram svakog traumatičnog događaja. Stoga ovaj album ni u kom smislu ne pati od doslovičnosti i simplifikacije lične boli. To može zvučati surovo, ali čini se da istinski uspjela umjetnost ne trpi direktno prenošenje neposrednih događaja iz života.

Obrisi ulice

Kako god, pred nama je album koji donosi jednog prilično drugačijeg Cavea. U odnosu na prethodni “Push the Sky Away”, koji jeste bio u midtempu, bez onih prepoznatljivih gitarskih histerija koje su bile svojstvene ranijim Caveovim albumima, “Skeleton Tree” je gotovo pa meditativan. “Push the Sky Away” je bio album čiji je sadržaj govorio o Caveu propovjedniku koji tumači sadašnjost i predskazuje budućnost svijeta, “Skeleton Tree” je album koji je zagledan duboko unutar čovjeka. Istina, Caveovi tekstovi su uvijek u onom prepoznatljivom registru. Zagnjureni u konvulzije vjerovanja, smrti, ljubavi, nasilja. Hrist je i dalje njegova najveća opsesija, biblijski motivi i dalje zvone u njegovim stihovima. Uvijek se u pozadini kadrova njegovih tekstova mogu uočiti obrisi ulice, nečega podzemnog i nasilnog. U tim detaljima koje Cave prikazuje u svojim pjesmama ima uvjerljivosti, to nije banalno rock stihoklepstvo. Posebno je zanimljiva atmosfera tih tekstova, kojoj posebnu notu daje Nickov glas.

Upravo je način pjevanja ono što u najvećoj mjeri diferencira dva pomenuta Caveova albuma. “Skeleton Tree” je tim pjevanjem muzički pomjeren više ka down-tempu, sa mnogo atmosferičnih klavijatura, violina, pratećih vokala i drugih ukrasa. To je jedna veoma troma rijeka, koja se valja između dvije obale. Međutim, počevši od prve pjesme “Jasus Alone”, koja je ujedno objavljena i kao singl koji je najavio album, mi čujemo Cavea koji više nije propovjednik, djeluje prilično opustošeno to njegovo pjevanje sada. Gotovo je svedeno na govorenje tekstova, ali opet uz atmosferičnu muziku ono temeljno potresa slušaoca. Već pomenuta “Jesus Alone” je kao neka vrsta uspavanke. I taj se osjećaj prožima duž cijelog albuma. Cave kao da stoji na nekoj visokoj oceanskoj obali govoreći svoje stihove u olujni vjetar koji prati kolosalno lupanje talasa o kamenitu obalu. Pitaće se neko kako može funkcionisati ovaj paradoks, tačnije kako se uspavanka može pjevati u takvoj bučnosti. A to upravo jeste ona unutrašnja snaga ovog albuma. Slušalac se prepusti naizgled laganoj plovidbi, da bi ga već kad Cave otpjeva “With my voice/ I am calling you”, ponijela magnetna struja njegove muzike.

Poraženi čovjek

Taj se magnetizam jako dojmljivo izražava u spotu za Caveov singl “Jesus Alone”. Riječ je o snimcima iz studija, koji su isječci iz pomenutog dokumentarnog filma. U jednom trenutku, u završnim dionicama pjesme, dirigent se pretvara u Razapetog. I tako dojmljivo teška melodija na klavijaturama, prožeta vriskom na sintu, podignuta na rukama Razapetog poteče kao lava. Magnetizam je i tema pjesme “Magneto” u kojoj prethodno opisani ton albuma “Skeleton Tree” doživljava u tekstualnom smislu svoj vrhunac. Taj vrhunac pokazuje jednog poraženog čovjeka, ili kako Cave pjeva “Isusovu mladu”: “I was an electrical storm on the bathroom floor, clutching the bowl/ My blood was full of gags and other people’s diseases/ My monstrous little memory had swallowed me whole/ It was the year I officially became the bride of Jesus”.

Konačno, sa završnom i naslovnom pjesmom “Skeleton Tree” Caveov album odlazi u neki magloviti fejdaut. Ponovo imamo dojam uspavanke, sa istim onim mizanscenom kolosalnog loma. Nedjeljno je jutro, sve se naizgled doima uobičajenim. Ali postoji neka pukotina koja posve usisava dušu. “Sunday morning, skeleton tree/ Oh, nothing is for free/ In the window, a candle/ Well, maybe you can see/ Fallen leaves thrown across the sky/ A jittery TV/ Glowing white like fire/ Nothing is for free”.

oslobodjenje.ba

Leave a Comment