Cane: “Dođite na koncert, čekamo vas otvorenog srca. Čovek bez srca, grca”

Zoran Kostić Cane nastupiće sa bendom Škrtice večeras u Domu omladine Beograda gde je pre tri godine publiku i upoznao sa svojim novim bendom koji čine članovi sastava “Jarboli”, “Veliki prezir” i “Straight Mickey And the Boyz”.

Tada je sala bila mala da primi sve znatiželjnike koji su hteli da čuju ovaj sastav koji je odmah prozvan – supergrupa.

– Ovo je završetak jednog kruga koji je trajao tri godine. Taj koncert je bio u oktobru 2014, 450 karata smo prodali bez ikakve reklame. Nadam se da će tako i sada biti. Nadamo se da će biti super, da budemo samo zdravi, da budemo u kondiciji. Sviraćemo nove stvari jer imamo neku novu količinu pesama za drugu ploču koja će biti kad je bude, i tako.

Ne bavite se vremenskim odrednicama?

– Ma ne, ovde je vreme izgubilo više svaku vrednost. Kao i ljudski život. Tako da, radićemo i opravdaćemo izlazak, nadam se.

Da li je osećaj malo drugačiji pred koncert u Beogradu?

– Pa nije. Samo je važno da tehnički bude sve okej. Da bend bude okej jer je bend uzrok svemu, a publika je posledica koja prima onako kako bend odašilje sa stejdža. Lepo će nam biti. Nismo baš nešto svirali, imali smo nekih desetak svirki ove godine pošto ljudi, znaš, imaju neko nepoverenje, neku sumnju u sve to. Ljudi žive u svojim zaključcima. Kao, glas isti onaj kao iz “Partibrejkersa”… Ne mogu ljudi da slušalju pošto su razmagnetisani, defokusirani. Nemaju pažnju, ne mogu da se iskuliraju da odvoje vreme da čuju nešto, da čuju neku korisnu poruku za svoj život. Sve je instant. Unapred pripremljeno jer čovek živi u vremenu ponuđenih odgovora.

Kome onda u takvom vremenu vi isporučujete svoja osećanja kroz pesme?

– Vidim da ima dosta mladih koji dolaze i znaju tekstove. To sam čak video i na prvoj svirci, da su pevali. Kad pre? Naučili su tekstove…Nekome je stalo do istine, do nove energije, do emocije. Svi mi živimo u nekim reprizama, u podgrevanju nečeg od juče… Onda je lepo kada se pojavi neki novi bend koji ima neki novi ugao gledanja na iste stvari, koje se ne menjaju, koje su iste od početka.

Koliko je teško danas izneti svoje emocije kada nas svako ubeđuje u neku svoju istinu?

– Jeste, atak je na mozak pošto su emocije isključene. Sve vreme svi prodaju moždanu varikinu. Mere mozgove uglomerima. Arhitektura i geometrija moždanih vijuga je u toku. Ali ima jedna stvar, a to je srce koje proizvodi ta osećanja i emocije. Srce se proglašava ad akta, svaka emocija se proglašava kao osećaj slabosti mehaničkog bića. Čovek je roba, on je izvršitelj želja nečijih, nekoga koga i ne poznaje. Znači, dobija malo, a puno mu se uzima. Niko se ne brine o njemu ako on neće da se brine o sebi. Čovek se navikava da živi bez života. E sad, uvek ima jedan mali promil ljudi koji hoće da kapira stvari. Ono što smo rekli: “Ili nosiš glavu na ramenima ili je stavljaš pred noge kretenima”.

Vidiš li svoju sudbinu kao umetnika koji nije shvaćen u svoje vreme, kako to uglavnom i biva sa velikim umetnicima?

– Pa ja sam mali umetnik… pošto sam shvaćen u svoje vreme (smeh). Ne znam, ne mogu o tome kako me ljudi doživljavaju, to je njihovo pravo. Ali ako ti se ne sviđa u trenutku kako te doživljavaju, moraš malo da koriguješ to mišljenje. Jer ljudi su olaki sa tuđim životima, manipulišu, loše citiraju, loše prevode… Nema odgovornosti u rečima. Samo ima ta količina bez suštine.

Da se vratimo na muziku. Koliko je početak sa “Škrticama” sličan onom sa “Brejkersima”?

– Ne može to da se meri. Ali hoću da kažem da “Škrtice” nisu napravljene da bih ja nešto dokazao u odnosu na “Brejkerse”, to je nemoguće. Znaš, puno vremena, puno života je dato tim “Brejkersima” koliko ja fizički ne mogu da dam “Škrticama”. Kapacitet je sve manji. Troši nas život. A šta je život? Samo priča o gubitku životne energije.

Koliko ti pomaže ta energija mlađe ekipe u bendu?

– Pa pomaže mi. Znaš, kad vidim Bocu, basistu, preko puta kome se oduševljenje i uživanje razliva po faci. On me dokapitalizuje da budem bolji. Kad čujem Danila, Borisa, Koleta… kad čujem nas. Ili kad dođe neki drugar na probu pa vidim kako lebdi prostorijom. Drago mi je kad sve to ide. Kad idem kako treba, stižem na vreme. Kad pesma može da se pohvali sa mnom, e onda mi je drago.

U kojim trenucima nastaju tvoje pesme? Kad te nešto isprovocira?

– To ti je kao sunđer, upiješ, iscediš, obrišeš. Imaš impresije neke koje dobiješ tokom dana. Čuješ kako ljudi najobičnije rečenice koje govore, kako istinom zvuče. Znači, rečima treba vratiti istinu pošto su reči zloupotrebljene. Kao što i ja sad kada pišem pesme pa su mi duže nego kad sam bio klinac, tada su bile kraće. Pet, šest redova i to je to. A nekad u tih pet, šest redova više sam mogao da objasnim nego ne znam šta. Jer samo je stvar da kroz svaku pesmu mora lična emocija da bude, mora da se vidi taj koji je to pisao, koji pripoveda o tome, da mu se odistinski desilo.

Zaboravljaš li na koncertima tekstove ako su sve duži?

– Dešava mi se da zaboravim tekst. Dešava mi se jer nekad nisam u biću, nekad nisam koncentrisan. To ti je kao onaj diskmen koji nema antistatik, pa ideš i kao trucnu kola, on samo preskoči. Ali to je tako. Ja na primer ne mogu tuđe pesme da pevam. Ako napišem nešto za nekog i kad treba da interpretiram, ja moram da čitam. Teško mi je, ne mogu da pamtim. Mogu da pevam samo o mom iskustvu koje je i iskustvo tuđe. Mogu da čujem tuđe reči, ali da ih transportujem kao svoje, kroz svoje iskustvo.

Da li bi voleo u narednom periodu i koncert “Škrtica” na Tašmajdanu?

– Pa znaš šta… Ne, ne može odmah da bude Taš. Ali ako bismo mi uvek imali jednu masu ljudi na koncertima, onda bi moglo da usledi to o čemu pričaš. Znači, zaživeti. Da ljudi ne kapiraju sad to kao skupili se neki pa ne znaju šta će, odlepljuju improvizacijama i sve to… Kao, pusti, onaj Cane, ko će njega više da sluša, on sam sebe ne može da sluša… Kad ljudi ukapiraju da je to ozbiljan bend i dođu da vide. Nemam pojma, ako bude puno publike, pobrinućemo se da i prostori budu veći. Dođite na koncert 3. novembra, čekamo vas otvorenog srca. Čovek bez srca, grca.

blic.rs

Total
0
Shares
Previous Article

Počinje 18. Žedno uho festival

Next Article

Demofest u utrci za Evropsku nagradu