Share
Ma, kakva Brucošijada, festival!

Ma, kakva Brucošijada, festival!

Brucošijada je davno zamišljena kao tulum dobrodošlice, međusobnog upoznavanja i podrške studentima prve godine fakulteta. Studenti dolaze u Zagreb iz drugih dijelova Hrvatske i okolice, kao i brojni izvođači koji su nastupali, pa u tome vidim simbol stapanja raznolikosti kako u stilu života, tako i u glazbi.

36. Brucošijada Fakulteta elektrotehnike i računarstva koja se održava upravo u prostorijama i hodnicima fakulteta, prerasla je u fantastičan mali festival čije su ulaznice rasprodane par dana pred održavanje. Tu više ne dolaze samo studenti FER-a i ostalih fakulteta, već svi željni dobre glazbe, a punuda je bila više nego raskošna na 3 stagea, plesni podij u klubu KSET i kino na katu. Uz odličnu organizaciju, preljubazne zaštitare i brojne ljude s akreditacijama kojih je bilo posvuda, mogli ste se snaći u labirintu kroz koji vas je vodio smjer kretanja kojeg su se rijetki pridržavali pa su se stvarale velike gužve i teško se bilo probijati do željenog odredišta, no kad ste na njega stigli mogli ste se prepustiti pjevanju i plesanju uz dobro znane izvođače i one koje ćete tek upoznati.

Na Kočnicu nismo stigli, lagano smo šetkarali da izvidimo gdje se što događa dok su svirali Lika Kolorado koje smo lani gledali na Karlovačko RockOffu i već znamo da su dobri, pa smo malo više pažnje posvetili zaraznom crossoveru Bruto Geta.

Sve više ljudi se skupljalo za vrijeme nastupa osječkih punkera Gužva u 16-tercu koji su dobro zagrijali prostor i jakne su se počele skidati. Inače ih volim slušati i već su imali dosta ljudi pred sobom, pa sam, srećom, naišla na prvo ugodno iznenađenje, petorku u Zagreb poslana s planeta Kefter. Peglica i Komandos stvarno su odlični glazbeni vanzemaljci s prizemnim luckastim stihovima s kojima bi čovjek rado proveo par sati da se dobro napleše i dobro nasmije jer nam je četrdesetak minuta bilo premalo da nam objasne otkud su došli.

M.O.R.T. na glavnom stageu, gužva sve veća, pive počele letjeti na opake stihove, većina ljudi pjeva s pjevačem koji gine na pozornici u čarapama, mi ginemo s njima u publici a skidaju se i veste, rado bi i mi skinuli cipele, postaje vruće…Volim ih, gledali smo Johna bosog i kad su bili predgrupa The Cultu ljetos. Za one koji ne znaju, M.O.R.T.  su bili pobijednici na prvom Karlovačko RockOffu, a mi smo večer prije Brucošijade bili na četvrtom superfinalu istog festivala do 3 ujutro, nije mi jasno kako uopće nismo bili umorni sad već oko ponoći.

Skoknuli smo vidjeti šta radi Svemirko, a oni tamo pjevaju goli do pasa u donjem dijelu trenirke i šlafroku ( ogrtaču ), i tu još u miru ispijamo pivo pred nastup glavne face. Probijamo se kroz ogromnu gužvu dočekati Edu Maajku.

Edu smo već puno puno puta gledali, no nikad s bendom koji je sačinjen od odličnih muzičara koji su nam dijelom poznati. O bubnjaru Mirsadu Dalipiu sa Kosova sam nedavno gledala odličan dokumentarac, Tonija Starešinića znamo iz Chuia, a basistu i gitaristu ću tek zaguglat jer sigurno ima neka dobra priča iza njihovog odličnog nastupa. O Edi sve znate. I da, opet je bio odličan, pun toplih poruka i onih manje toplih. Prošli put smo slušali njegove stare U Vintage Industrial Baru, sad smo s njim vikali i novije, gotovo svi u prvim redovima zaliveni pivom, a vrućina i nedostatak zraka potjerali su me na začelje gužve. Pokušali smo doći do Alena Vitasovića, no nismo ga uspjeli ni vidjeti jer ljudi pjevali s njim i po hodnicima oko drugog stagea. Isto nam se (ne)namjerno desilo i sa Živim Blatom na glavnoj pozornici, jednostavno se nije moglo do tamo doći.

Došlo mi je da izgrlim sve koji su umjesto u onu gužvetinu odlučili provesti genijalnih sat vremena uz STRAIGHT MICKEY AND THE BOYZ. Čula sam za njih i zvučali su mi dobro, ali kako furiozno rokaju u živo ne mogu vam opisati. Eksplozivno razbuđivanje oko 2 sata iza ponoći.

Tu smo shvatili da se satnica malo pomakla i da DemeNtronomes počinju kasnije, pa ćemo još dugo čekati Chui, jedva se probili do štanda s klopom od koje smo odustali kad smo vidjeli koliko je ljudi u redu. Zaključili smo da je i pivo hranjivo, čuli Krankšvester u daljini, sjeli kod second stagea i željno iščekivali čaroliju koja će nam se dogoditi uz Chui. Prošli put na njihovom koncertu na jezeru Bundek  sa Jazz orkestrom HRT-a nas je kiša rastjerala nakon sat vremena divne glazbe, a tu smo znali da smo na sigurnom. Lijepo je bilo vidjeti da toliko mladih ljudi uživa u njihovoj glazbi, ima ih koji plešu, grle se, ljube, drijemaju…Sve je završilo oko 5 ujutro, pokušali smo ih nagovoriti da nas još kojom pjesmom malo pomaze pred spavanje, ali moralo se sve privesti kraju.,

Autor: Andrijana Lepka  /  Foto: Dario Lepka

 

  1. […] Ma, kakva Brucošijada, festival! […]

Leave a Comment