Share
Vranjković: “Veronautika” se mnogima neće dopasti i to je sasvim u redu

Vranjković: “Veronautika” se mnogima neće dopasti i to je sasvim u redu

O novom albumu “Veronautika” cijenjenog muzičara Nikole Vranjkovića, u izdanju Multimedia Musica, od 1. novembra uveliko se diskutuje u domovima i okruženju poštovalaca njegovog lika i djela.

Mada je gro pjesama ranije objavio u formi singlova-spotova, među kojima je i hitra “Moraćeš da naučiš da živiš sa tim” sa našim Autogenim treningom, i uz pojedine koje su posjetiocima njegovih koncerata poznate još iz doba Block Outa, poput “Fotelje”, “Dve hiljade i kusur godina”, Nikola Vranjković je, po ocjeni brojnih muzičkih kritičara čiji se osvrt o “Veronautici” može pročitati ovih dana, očuvao vjerodostojnost davno nastale emocije i pridružio joj zrelost, nagomilanu usljed godina iščekivanja da izdanje ugleda svijet. Uostalom, strpljenja će trebati i za preslušavanje. Petnaest pjesama, dvostruko izdanje koje traje oko sedam minuta manje negoli dvočasovni koncert, zadovoljile su autora, ali su ga i dobro umorile, dok je sada na publici da sudi priznaje to i Vranjković u intervjuu za Dnevne novine.

Nikola cijeni da je u redu to što se “Veronautika” mnogima neće dopasti, a o tome koliko se predao izradi izdanja, dovoljno svjedoče riječi da nije siguran hoće li ikada više imati snage za nešto slično. Uz “Večernja zvona” valjalo bi da razmislite, a onda ćete, priča Vranjković, biti ispred većine radio-stanica i svih televizija, jer oni ovakvu muziku ne bi emitovali ni da svaka pjesma traje po 30 sekundi pošto navode na razmišljanje.

ALBUM SE MNOGIMA NEĆE DOPASTI

“Veronautika” je tu. Publika je (ne)strpljivo čekala da čuje ono što imate da im kažete, sada ste Vi na potezu dok je sve još svježe, stiže li naknadna pamet ili cijenite da je sve na svom mjestu, od prve do posljednje pjesme i poruke?

“Ostavljam onima koji će odvojiti dva sata svog vremena da preslušaju album da sude. Ja sam albumom veoma zadovoljan i prilično umoran od svega”.

Premda ste album objavljivali sukcesivno, sve nove numere stizale su nekako nenametljivo, skromno i bez pompe, što je omogućilo da im se posvete upravo oni koji to iskreno žele. Kako biste voljeli da oni dožive album? Postoji li uopšte cjelovit osjećaj “Veronautike”?

“Po komentarima koje čitam i mejlovima koje dobijam definitivno postoji taj cjeloviti osjećaj. Nisam baš razmišljao kako bi publika trebalo to da doživi jer nikad u životu nisam ni razmišljao o publici. Trebalo bi da budete mađioničar pa da radite nešto potpuno iskreno, a da u isto vrijeme brinete i želite da se to svima dopadne. “Veronautika” se mnogima neće dopasti i to je sasvim u redu”.

Pojedine numere prelaze 10 minuta, ukupno je to znatno jače od sat i nešto muzike. Oslikava li taj vremenski interval Vaše nastojanje da ne dozvolite bilo čemu da Vas ograniči prilikom stvaralaštva, pa čak ni formi?

“Album traje skoro dva sata. Da bi se višekanalno snimio i miksao takav album, potrebno je puno vremena i rada. Kad riješite da se upustite u nešto slično, ne bi trebalo da dopustite da vas nešto pretjerano ograničava tokom pravljenja ili snimanja pesama. Ne znam ni da li ću više ikad u životu imati snage za nešto slično. Jedino je bitno da pustite da vas talas nosi i negdje će vas već izbaciti na obalu, u ovakvom ili onakvom stanju”.

Dio pjesama odavno je na hlađenju i čekale su “Veronautiku” da ih okupi i udruži. Vjerujete li da je sada pogodniji trenutak za njihovo lansiranje, da možda budu još prodornije i dokuče do više duša nego što bi to bio slučaj ranije?

“Kvalitetne pjesme nikad nemaju pravi trenutak za pojavljivanje. Za njih radi vrijeme i uvijek će raditi. Nije čak ni pretjerano važno da li će se taj broj slušalaca povećavati ili smanjivati. Živimo u specifičnoj sredini. Milan Mladenović bi rekao ‘Seti se s kim si, seti se gde’”.

NE EMITUJE SE MUZIKA KOJA NAVODI NA RAZMIŠLJANJE

Kopča za sve numere, posmatrajući sa tekstualnog nivoa, jeste (ne)skriveni poziv na osvijetljenje, izlazak iz pesimistične zone. Da upotrijebimo dio “Večernjih zvona” da li će ikada biti što je bilo nekada ili će prevladati teška kuga ovog trenutka?

“Tu se jasno kaže da nikada neće biti što je bilo nekada. Ne postavlja se nikakvo pitanje. Sve je tu jasno. Sve vam može biti jasno kao dan, bistar i vedar dan, a nekad vam je sve takođe jasno i kada naletite na zid u mrklom mraku. Zid koji ne možete da preskočite. U ovom slučaju, to je posljednja pjesma nekome ko odlazi. Inače, u prvoj strofi engleskog originala Tomasa Mura iz 1818. godine ili u ruskom prevodu Ivana Kozlova deset godina kasnije, kaže se da večernja zvona izvlače iz čovjeka puno sjećanja i tjeraju ga da dugo razmišlja. Divna je verzija koju je prepjevao i Zvonko Bogdan”.

Na zvaničnoj Fejsbuk stranici, najavili ste da je izdanje moguće poručiti. S druge strane, pjesme su dostupne na internetu, a treće pitanje je koliko će mjesta imati na radio-stanicama, da ne pominjemo televizijske formate kojih su se mnogi i odrekli. U tom trojstvu, u šta polažete najviše nade ima li šansu fizičko izdanje u toj neravnopravnoj borbi, imajući u vidu aktuelnu situaciju?

“U mom slučaju, fizičko izdanje i ima nekog smisla jer je dosta ljudi koji bez obzira na internet žele da imaju original disk. Govorimo, naravno, o nekoliko hiljada ljudi. Što se tiče straha da neko na domaćim medijima neće puštati pjesmu zato što traje 10 minuta, takav strah nisam osjetio. Prije bih rekao da se radi o bolu u određenom predjelu tijela da li će me neko poslije 27 godina bavljenja muzikom i pisanjem pjesama pustiti na radiju ili neće. Većina radio-stanica i sve televizije ovakvu muziku ne bi emitovale ni da pjesme traju svaka po 30 sekundi jer navode na razmišljanje”.

dnovine.me     Foto: Teodora Ćirić

Leave a Comment