Share
Čuješ?!: IQuit, Martin Hadelan, Koordinatori

Čuješ?!: IQuit, Martin Hadelan, Koordinatori

Prva večer četvrte sezone Čuješ?! Otvorena je u utorak navečer u KSET-u sjajnim izvođačima za koje nismo čuli dosad. Ovaj program namijenjen je manje poznatim, neovisnim bendovima/izvođačima da se predstave široj publici, a glavna nagrada je nastup na Brucošijadi FER-a. Za prijavu je trebalo poslati biografiju i nekoliko pjesama, a od prijavljenih je izabrano 18 izvođača. Svakog prvog utorka u mjesecu moći ćemo čuti njih 3. E, pa sad mi je još više žao što nismo u subotu na Brucošijadu stigli na vrijeme da vidimo Kočnicu, bend koji je svirao na trećem Čuješ?!

Nezahvalan posao probijanja leda pripao je mladom kantautoru iz Koprivnice, Martinu Hadelanu. No dečko je sjeo na barsku stolicu s gitarom i suvereno pjevao svoje ljubavne pjesme. Nedavno sam rekla frendu kako meni brzo dosadi kad netko pjeva sam s akustičnom gitarom, pa mi je rekao da on to obožava jer baš tu čuješ kako netko svira i da treba imati hrabrosti stati sam na pozornicu i pljunut sve iz sebe. Stoga respect ovom mladom čovjeku koji je otvorio dušu pred malobrojnim, nepoznatim licima u publici. Pjesme su sve redom ljubavne, pozitivne. Ako je koja i nesretna, nije mi djelovala patetično. Iako nas je bilo malo, slušali smo ga s pažnjom, neki su i zaplesali i bodrili ga povicima “Sviraj Maidene! Ajde sad Motorhead!“, pa smo se dobro nasmijali u pauzama između pjesama, što je i njemu godilo. Pobio je moju tezu da je nužno pjevač sam s gitarom dosadan jer mi je četrdesetak minuta njegove glazbe prošlo začas.

Zagrebački Koordinatori Luka i Mihael vjerojatno još idu u srednju školu, načuli smo da imaju 17 ili 18 godina, pa su valjda već u jaslicama počeli s probama jer je nevjerojatno kako dečki zvuče. Doduše moćno i točno, promišljeno i skladno drmaju gitarom i bubnjevima, ali voljela bi da je Lukin vokal malo glasniji. Prvo sam mislila da bi trebao biti žešći, no zapravo baš paše takav minimalistički pristup pjevanju uz snažnu grmljavinu njegove gitare. Tekstova ima, samo smo slabo čuli i razumijeli, možda je do mikrofona. Mihael je uz bubnjanje krasno svirao i usnu harmoniku, a oduševili su me i nepredvidivi zadnji taktovi, baš svaku završe drugačije (malo čudno zvuči da jedva čekaš čuti kraj pjesme, ali stvarno je bilo zanimljivo). Kasnije smo čuli da sviraju oko godinu dana i da im je ovo bio tek drugi nastup. Nikako mi to ne ide u glavu jer se mogu mjeriti s mnogim stranim bendovima koje smo gledali i čiji sastav sačinjavaju bar trojica, četvorica. Još kad tome dodamo činjenicu da drmaju rock u kojem čujete i metal i blues, znate da ćemo jedva dočekati njihov koncert.

Dva Igora i Goran iz žestokog benda IQuit nešto su stariji bend koji nam je pripremio pravi garažni punk rock gig na kakvima smo znali uživati uz strane bendove, najčešće u Močvari. Za razliku od mlađih izvođača čiji su tekstovi pjevani na hrvatskom, ovdje uz dosta instrumentala čujemo engleske tekstove, no opet malo pretiho. To nam je pozivnica da preslušamo snimke kako bi čuli o čemu pjevaju. Stvaraju žestoku buku koja ima smisla, a pjevač Igor s tamnom kosom preko lica neodoljivo podsjeća na negativ slike Kurta Cobaina. Publike je sad bilo i više nego na početku pa je bilo lakše malo pustiti noge i glavu da pokušaju uhvatiti ritam, a zgodno je bilo što su nam par puta skoro morali nacrtati da je pjesma gotova da bi zapljeskali, samo stanu kao da netko odreže pjesmu. Nepredvidivo, žestoko, a opet skroz drugačije od prethodnog benda.

I sad ostaju vječna pitanja: Zašto više ljudi ne dođe slušati ovako nešto? Cijena ulaznica je bila simbolična. Zar netko stvarno sumnja u kvalitetu bendova koji su odabrani da se predstave u KSETu? Zar gotovo nikog ne zanima što se događa s mladim bendovima, kakve sve glazbe ima tako blizu? Zar  nije zabavnije popiti pivu uz nešto novo i zabavno nego sjest u kafić i klafrat o nečem što već znam i deset puta smo već o tome razglabali?

Ej, Čuješ?!

Autor: Andrijana Lepka  /   Foto: Dario Lepka

Leave a Comment