Share
Branko Radaković, redatelj filma o prvom bendu Milana Mladenovića: Nema bluesa bez patnje i iskonski proživljenog stava

Branko Radaković, redatelj filma o prvom bendu Milana Mladenovića: Nema bluesa bez patnje i iskonski proživljenog stava

Ne događa se svaki dan primjer da se jedan profesor likovne kulture i slikar dao u glazbu i (dokumentarni) film, te povezao svoje dvije velike ljubavi. No, to je upravo napravio Branko Radaković. Kao umjetničke discipline muzika i film su uvijek bile u njemu.

Radaković može reći da je od rođenja u tome – potječe iz umjetničke obitelji (i njegov pokojni otac Nenad i stric Predrag bili su slikari), pa je to “sve valjda bilo prirodno“, ali što se tiče dokumentarizma, on se dogodio “sasvim slučajno“.  Rezultat Radakovićeve ljubavi prema glazbi i filmu je “Limunovo drvo“, dokumentarac o prvom bendu Milana Mladenovića, frontmena kultne Ekatarine Velike, koji ove subote imao premijeru u “Kinoteci“.

– O Limunovom drvu se najmanje zna. EKV slušam cijeli život, a volim ozbiljno istraživati, pa sam u tom istraživanju otišao dalje od svih. S druge strane, vjerojatno sam u cijeloj toj priči ušao i iz osobnih razloga, jer čovjek radi portret nekoga, a s psihološke strane unosi i sebe.

U ovom slučaju, kao netko tko je i sam svirao autorski rock, i još uvijek se uostalom time bavim, nailazio sam često na nepremostive nepravde. Slične stvari uvidio sam da su se desile i kod Limunovog drveta, pogotovo u fazi kad sam već ozbiljno zaglibio u snimateljski rad. Dakle, događala su se tu i neka spontana i ne baš tako svjesna lična otkrivanja – otkriva nam Radaković interes da snimi “Limunovo drvo“.

Biste li mogli glazbu Limunova drva po rock energiji usporediti sa Stoogesima i vaš film po naboju s dokumentarcem Jima Jarmuscha?
– Oba imena cijenim, ali vjerojatno ću opet nekima zvučati uobraženo. Film “Limunovo drvo“ je priča za sebe jer, između ostalog, nisu izdali nijedan album, a sada se o njima govori kao veoma važnom bendu, za razliku od Stoogesa i Jima Jarmuscha koji su ipak bili i ostali dio velike industrije.

Limunovo drvo se smatra jednom od bolje čuvanih tajni rocka o kojoj se malo zna. Ima li nakon vašeg filma još kojih nepoznanica o bendu?
– Nepoznanica je puno. Pitanje je samo koliko su konzumenti zainteresirani. Što se tiče mog filma, dosta toga je rečeno. Mnogi su prije snimanja dokumentarca, a kasnije i prije projekcija mislili da tu nema što da se kaže ni u nekoliko minuta, ali ja sam ih potpuno razoružao, te sam doživljavao da mi ljudi nakon gledanja govore kako ne mogu vjerovati što su vidjeli. No, to su trikovi zanata. Najviše, stvar montaže.

Između ostalog, pokazao sam tako i da se sve može uzdići i usprkos propagandi. Dakle, donedavno Limunovo drvo je bilo nevažno, a onda je najednom postalo važno. Ljudi mogu i izmisliti što se događalo, ali djela ostaju. Po meni je s ovim filmom Limunovo drvo bar koliko toliko dovedeno na ono mjesto koje mu pripada, iako pravda nikada neće biti, niti može biti dovedena do vrhunca.

Bend se smatra pretečom Šarlo akrobate, no odjeci Limunova drva osjećaju se i u EKV-u kao njegovoj reinkarnaciji. Bi li bilo EKV-a bez Limunova drva?
– Nebitni su nazivi. Bitni su autori i akteri. Svakako bi opet bilo stvoreno nešto inventivno, a kako bi to upakirali, to je u kontekstu kvalitete samih djela sporedna stvar.

U grupi je kasnije djelovao Dušan Kojić Koja iz Discipline kičme. Ispada da je YU rock imao korijene u Limunovom drvu koje je izgranalo neke od najutjecajnijih bendova?
 Koja je došao pred sam raspad benda. Svirao je samo na zadnjem koncertu Limunovog drveta, ali je čitavo vrijeme promatrao razvoj te grupe, tako da je svakako i ona utjecala na neki način na njega, a i na ostale kasnije nastale bendove koji su okarakterizirani kao nešto veoma važno na beogradskoj rock sceni.

Jedan sugovornik u filmu je rekao da bez Limunova drva ne bi bilo punka?
– To je rekao Nebojša Pajkić i sigurno je da u tome ima istine, ali činjenica je da je i prije njih postojao punk. To što je on izjavio odnosi se najviše na beogradsku scenu krajem sedamdesetih.

Kako vi kao “čuvar rokenrol kulture“, koji je imao bend Argus i snimio i solo albume, gledate na rock danas?
– Sve je zasnovano na debelim interesima. Mnogi se ne žele prihvatiti posla dok im se ne plati, za razliku od prošlog vremena gdje su autori do bola bili iskreni i nije im samo novac bio primaran. S druge strane, publika prihvaća i vjeruje propagandi. Novac jest važan, ali ne može se na pravi način izgraditi neko tko je rođen u vili ili bi htio vilu na prvom mjestu, a poslije sve ostalo. U takvoj jednoj atmosferi, mogu samo konstatirati da je situacija jako loša. Nema bluesa bez patnje i iskonski proživljenog stava.

Može ili hoće li se rock vratiti svojoj suštini kao što ga je krajem sedamdesetih vratilo Limunovo drvo?
– Volio bih da se to dogodi, ali nažalost ljudi su i dalje opterećeni nevažnim stvarima. Kada se budu potpuno prepustili čarima umjetnosti i njegovali umjetnost, doći će do novog preporoda.

Jeste li očekivali da će film ovako jako zaživjeti u regiji i da je dvije godine nakon nastanka još uvijek aktualan i, da je došao i u Split?
– Najiskrenije nisam, jer sam ga pravio za vlastiti gušt, kao i sve ono prije i poslije toga. Sama ta činjenica da se to dogodilo govori da ima nade za mlađe generacije, ako na pravi način shvate što se tu zaista događalo i što se danas događa.

Koliko je glazba Limunova drva potrebna danas u eri lakih noti?
– Potrebna je na svim radio i TV stanicama u regiji i naravno, u što većim količinama, jer svaka muzika ima svoju namjeru. Ona nije samo muzika. Danas se ona stvara da bi mladi bili obezglavljeni i kako bi njima mogli upravljati kako hoće, a mislim da je prijeko potrebno ponovno nešto što će ih dovesti u poziciju da grade svoj vlastiti stav. Naravno, to bi trebalo tako biti, ali nažalost vrijednosti su odavno izvrnute naopačke i stvari će se teško popravljati.

Što očekujte od splitske/dalmatinske premijere? Koliko su po vašem saznanju splitske generacije upoznate sa Mladenovićevim likom i djelom?
– Znam da ga vole, a sada će ga upoznati i u jednom drugačijem svjetlu. Sve je stvar interesa, a koliko vidim interesa ima, pa tako i očekujem i kvalitetnu publiku.

slobodnadalmacija.hr,       Foto: etrafika.net

Leave a Comment