Share
Čuješ?! u KSET-u: Kad će taj utorak?

Čuješ?! u KSET-u: Kad će taj utorak?

Izvještaj sa prve ovogodišnje programske večeri Čuješ?! posvećene mladim i nezavisnim izvođačima u zagrebačkom klubu KSET. Na kojem su nastupili splitski sastav The Splitters, riječki Silk Milk i zagrebački Demoler, Demoler.

Najslađe mi je kad se zaribam u procjeni ( a zna mi se desit ) i rado priznajem kad skužim da sam fulala. Kad nam je prvi put predloženo da odemo vidjeti i čuti Čuješ?!, uopće mi se nije išlo jer se taj mjesec zaredalo previše dobrih koncerata koje smo htjeli pohoditi. Nakon prva dva Čuješ?!-a ( a već je četvrta sezona! ) jedva čekam taj utorak u mjesecu kad ću upoznati nova tri potpuno različita mlada ili nedovoljno poznata izvođača. Sad već imam i putpuno povjerenje da organizatori iz KSET-a odlično biraju i neće ugostiti neki žnj bend samo da popune rupe i ispune kvotu. Koliko vidim i čujem, rupa ni ne može biti jer smo tu doma zapravo prebogati raznolikošću i kvalitetom glazbe koju tek treba prepoznati. Znači, krivo procijenila da ne treba čuti Čuješ?!, a oduševljena sad.

Za treći  utorak sam prošnjofala netom o bendovima koje ćemo vidjeti, pa su mi se The Splitters i Demoler, Demoler odmah svidjeli po pjesmama koje sam čula, a Silk Milk nisam mogla slušati zbog vrste glazbe koju sviraju a moji ju živčeki odbacuju u roku 5-10 minuta. Dario, koji nije stigao čuti bendove prije, jasno, dobio je informaciju od mene da dva benda valjaju, a ovaj jedan previše “pili“. I tako su mi Silk Milk, hvala im lijepo, opalili pljusku svojom fenomenalnom izvedbom, moja druga kriva procjena u ovom slučaju. No, idemo redom.

Kišica i blato pred KSET-om nisu obećavali neku posjećenost i neću drvit o tome da je premalo ljudi na ovako dobrim događanjima. Točno u 21h simpatični Splićani The Splitters optimistično su otvorili večer zaraznim autorskim rockom koji neodoljivo podjseća na The Beatles, a basist i pjevač  Josip Senta izgledom na slatki miks Micka Jaggera i Neleta iz Zabranjenog pušenja. Rokaju na engleskom pjesme s albuma obećavajućeg naziva “Love Sucks“ na kojem rade. Petar, brižno svira svoju ritam gitaru i s velikim osmijehom na licu vokalno lijepo prati Josipa s kojim dijeli isto prezime. Marko Komić pak na drugi način uživa na svojoj gitari, možeš pomislit da su ga izvukli iz nekog žešćeg benda, ali kad opali solažu vidiš da je pravi član The Splittersa. A Antonio ( koji se preziva kao i Marko ) ne daje smiješka ni za lijek, već ozbiljno praši po bubnjevima i daje svoj odlični zadnji touch, osobito na kraju pjesama čime mami publiku na osmijeh i pljesak u stilu „malo nas je al nas ima“. Još se malo međusobno love na prijelazu među pjesmama što meni nikad ne smeta ako bend gušta na pozornici kao ovaj, pa prenosi dobru vibru i na publiku.

Drugi na pozornicu začas dolaze oni – Silk Milk koji mi se doma nije dalo slušat, a kasnije će mi očitat bukvicu odličnom svirkom. Sparkirali smo se blizu klavijatura koje nas uvode u perfektan nastup i pokazuju se kao jedan od glavnih, ali nikako i jedini adut koji ovaj bend ima. Oformljen 2014. godine, ovaj riječki bend svira instrumentalni progresivni funk rock, a mene je doma poljuljao jazz i funk koji čujem kod njih. Uživo je to bila ozbiljna lekcija kako se stvara i svira dobra glazba. Kao što sam rekla, prvi nas je svojim klavijaturama očarao Goran Glušac koji ako je i fulao koju notu mi to nikako nismo mogli skužit, a iz savršenog skupnog muziciranja isticao se Ivo Sekso na basu zbog kojeg nije izostalo lamatanje glavama u publici, Luka Čargonja koji nam je zaposlio noge da tapkaju u ritmu, te prekrasne solaže Marka Štalekara. Još su se i na najljepši mogući način zahvalili organizatorima što imaju priliku svirati u KSET-u, a da smo imali priliku mi bi se svi zahvalili njima što su nas počastili svojim dolaskom.

Zagrebački Demoler, Demoler me se doma najviše dojmio kad sam napola vidjela njihov prvi spot za singl “Walzer“ ( morala sam žmiriti zbog zmije koje se bojim i nacrtane ). Cabarock koji izvode uz boju glasa Ivana Laića nekako me podsjećaju na norveški Vulture Industries, bend u koji smo se nedavno zaljubili svi koji smo i sami sudjelovali u njihovoj koncertnoj predstavi. Kao što sam i pretpostavljala, pjevač Ivan je pjesme koje pjeva i na hrvatskom i na engleskom popratio dramatičnim i pomalo jezivim nastupom koji bi bio još upečatljiviji da nose neke kostime ili se barem obuku kao na spotu – jeziviji ne mora biti, zmije nikako uključiti u nastup jer me u tom slučaju nema ni blizu. Cijeli taj odličan nastup rezultat je i odličnih muzičara koji su ili sviraju u drugim poznatim bendovima: Mak Murtić na saksofonu ( Mimika ), Konrad Lovrenčić na basu ( Chui, Kries, Elemental ), Nevio Smajić na gitari i Miro Gik za bubnjevima ( Electric Žare ). Ideja eksperimentiranja različitim stilovima posebno me zainteresirala za ovaj bend i čekam album “Demoler“ zajedno sa pokojim spotom, ali pazite na nas strašljive. I, da, voljela bih da je saksofon bio glasniji.

Opet odličan utorak, opet odlični bendovi. KSET-e, može li to malo češće?

Autor: Andrijana Lepka    Foto: Dario Lepka

Leave a Comment