U više od 1500 kinodvorana diljem svijeta samo sinoć je prikazan koncertni film Black Sabbath: The End of the End s posljednjeg koncerta održanog 4.2.2017. u Birminghamu. Mi smo ga pogledali u Kaptol Boutique Cinema u Zagrebu.Na samom početku prikazano je kovanje metala i svakim udarom čekića (stroja) po nakovnju prošli su nas trnci, imali smo osjećaj kao da se sjedala tresu pod nama i znali smo da nas čeka odlično ozvučenje. Savršen uvod u priču o samom početku benda koji je od 1968. iskovao zvuk metala, a taj početak Ozzy Osbourne, Tony Iommi i Geezer Butler dočarali su nam svojim prisjećanjema na birminghamski klub The Crown u kojem su krenuli s nastupima. Mediji i izdavačke kuće nisu ih šljivile, znali su im reći da prvo nauče svirati pa da se jave ponovno, no oni su radili po svom i opstali pola stoljeća i ostavili utjecaj na mnoge rock i metal bendove, da ne pričamo o fanovima.
Filmom se uz njihovu priču i snimanja nekoliko pjesama u irskom studiju tri dana kasnije, gdje su se našli kad su se skoro slegli dojmovi, isprepliću fenomenalne snimke s koncerta u kojima se vidi svaki detalj od Ozzijevog izguljenog laka na noktima, flastera na Tonijevim prstima, tetovaže na bubnjarevim leđima, znoja, naježenih ruku i suza u publici. Jedino što u raspjevanoj publici nisam nikome našla karijes. Nižu se pjesme Black Sabbath, Under the Sun, Snowblind, War Pigs, Wicked World,…za bis su ostavili Paranoid. U studiju su uz još neke pjesme odsvirali The Wizard i Changes. Nasmijali su nas do suza, skoro i rasplakali. Pričali su o povezanosti benda, o Tonijevoj upornosti da za vrijeme primanja kemoterapije završe snimanje albuma „13“ koji je na kraju završio na prvom mjestu i u Britaniji i preko bare, o tome kako ne smiju Ozzija pogledati na pozornici jer počne raditi smiješne grimase i glupira se da ih nasmije, o Ozzy o svom odvikavanju, alergijama, o glupostima oko crne magije…Kad su sve snimili u studiju, Ozzy je pitao „What happens now?“ i svi su zaključili „It`s the end“.
Svima koji su skeptični oko prikazivanja koncerata u kinodvoranama preporučam da odu vidjeti ovakve spektakle. Uz odličan zvuk i sliku, gotovo da ste u publici a sve vidite izbliza i malo „porazgovarate“ s bendom. Mi smo gledali „The Rolling Stones: Havana Moon“ i „Rammstein: Paris“ i nadamo se da će ih biti još puno.
Autor: Andrijana Lepka
