Share
Boris Štok u Tvornici: David se neće ljutiti, a nećemo ni mi

Boris Štok u Tvornici: David se neće ljutiti, a nećemo ni mi

Lani u malom pogonu, prošlog petka u prekrasnoj novouređenoj velikoj dvorani Boris Štok sa gostujućim vrsnim glazbenicima potvrdio je svoj umjetnički status pred mnogim fanovima i znatiželjnicima željnih dobre domaće glazbe. S Borisovim posebnim glasom upoznali smo se još dok je pjevao u riječkoj grupi Quasarr koju posebno cijenimo od nastupa na Šalati kad su bili pregrupa Johnu Newmanu u čijem su nastupu i sami uživali pored nas u publici. Kada je objavljeno da Quasarr kao grupa više neće postojati, uopće nismo sumnjali da će Štok kao sam svoj majstor biti barem jednako zanimljiv. Na prvom druženju prije ljeta u Rockmarku dobili smo i smislene odgovore na pitanja oko raspada njegove grupe, a jedan od glavnih je i Borisova potreba da se stalno radi na glazbi i na sebi, pa par mjeseci kasnije vidimo i odličan rezultat njegovog samostalnog rada. Desetak dana prije koncerta još jednom smo se podružili u Rockmarku gdje nas je s gitaristom Darkom Terlevićem počastio s nekoliko akustičnih izvedbi pjesama i najavio goste koji će im se pridružiti na pozornici Tvornice, a posebno smo se obradovali objavi iznimno zanimljive riječke predgrupe The Siids. Upravo Darko je razlog da smo se zakačili za The Siids jer smo se lani zaljubili u njegovu tirkiznu gitaru kad je na nastupu grupe Jonathan u zagrebačkom Saxu uletio kao zamjena drugom Darku, stalnom članu benda koji je tada postao novopečeni tata.

Boris Štok Rockmark

Iako je pri ulasku u sad još prostraniju Tvornicu izgledalo da neće biti puno ljudi na predgrupi, zavidan broj publike skupio se pred zastrašujuće velikom pozornicom taman prije nego je dvojka iz The Siidsa krenula sa svojim neobičnim i zaraznim indie electro pop rockom. Bez problema ovladali su i pozornicom i publikom koja je bezrezervno pružala podršku plesom i glasnim dugim aplauzima. Nije to glazba kakvu inače slušamo, no baš zato su nam zanimljivi i posebni. Bogatstvu raznolikog zvuka doprinijelo je izmjenjivanje dvojice pjevača na mikrofonima kao i dvoglasje, mijenjanje gitara prije svake pjesme, snimljene klavijature i ona mala spravica na kojoj se svira palicama za bubanj koju smo prvi put vidjeli na natupu simpatične beogradske grupe Ti. The Siids su odlično, inovativno osvježenje na našoj glazbenoj sceni i nadam se da ćemo ih uskoro gledati na samostalnom koncertu jer je Stanislav, druga polovica benda, spominjao da se nada skorom dovršavanju prvog albuma.

Nakon pauze, neobično posloženi instrumenti uz rubove pozornice i dug uvod pojačavali su nestrpljenje solidnog broja publike. Dvije gitare, bas, klavijature, bubnjevi, i na samom začelju prateći vokal (da je barem bila malo bliže da i nju vidimo). No ukusno i smišljeno posložena pozornica dala je očekivani naglasak na glavnu facu zbog koje smo se i okupili. Svoju glazbu u punom sjaju predstavio je uz taman toliko priče koliko treba, a redale su se pjesme s prvog EP-a, tek izašlog albuma “Ispod kože“, nekoliko pjesama iz doba Quasarra. Iskreno, očekivala sam malo razgibaniju i glasniju publiku obzirom da je Štokova energija s pozornice vrlo zarazna. Mi se ne računamo, dali smo sve od sebe, ali bolje nam leži headbanganje, pa smo nastojali ne biti preblizu (kad smo na svom “metalnom“ terenu nismo tako sramežljivi). Da ne bi sve ostalo na “imam lijepe pjesme pa ću vam ih otpjevati sve redom a vi uživajte“, dramatici je pridonijela pjesma “Pogledaj“ u izvedbi s članovima grupe Chui. Volim saksofon, volim Chui, prekrasna stvar, divota. Ne bih se bunila da ih je Boris još malo zadržao na pozornici. Iako se Josipi Lisac nisam pretjerano radovala jer iako uljepšava pjesme mnogima, ja ih ne slušam. No toliko ih je bilo lijepo zajedno vidjeti i čuti dok izvode pjesmu “Ljubav“ da sam poželjela da i ona ostane još malo s nama. Nakon što je Boris sišao među publiku s kojom je zajedno otpjevao “Voli me još ovu noć“, sve je postalo još prisnije i više se nitko nije štedio, čak mi se čini da su najglasnije s njim pjevali muškarci koje se moglo na prste nabrojati. Dobili smo nekoliko biseva, a najslađi je bio kad je Boris sjeo na pozornicu i u pratnji Darka na akustičnoj gitari s nama otpjevao Bowievu “Space Oddity“. Na kraju nam se zahvalio i konstatirao da se David neće ljutiti što se uz njegovu pjesmu rastajemo. Ma nema se tko što ljutiti, ovo je bila prekrasna večer puna dobre i raznolike glazbe s vrhunskim umjetnicima koje su nam ponuđeni kao bonus, a dovoljan bi nam bio i samo Boris.

Autor: Andrijana Lepka     Foto: Dario Lepka

Leave a Comment