Share
Branimir Johnny Štulić danas slavi 64. rođendan

Branimir Johnny Štulić danas slavi 64. rođendan

Branimir Johnny Štulić, rock muzičar iz generacije Novog vala i osnivač grupe Azra, rođen je na današnji dan, 11. aprila 1953. godine. Prema nekim mišljenjima, Štulić je najveći pop-rock idol.

Rođen je u Skoplju, gdje je njegov otac bio u službi JNA, a pet godina kasnije, preselili su se u Zagreb.

U vrijeme studiranja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Štulić počinje pjevati vlastite i tuđe pjesme prateći se na akustičnoj gitari, a potom osniva i prvu grupu, Balkan Sevdah Bend.

Sastavljena od danas nepoznatih (osim bubnjara Paola Sfeccija) svirača akustičnih instrumenta i jednako nepoznate pjevačice, grupa je svirala pjesme u rasponu od sevdalinki do Beatlesa, uključujući i Štulićeve pjesme.

U januaru 1977. godine, inspiriran stihom iz sevdalinke Kraj tanahna šadrvana nastale po prepjevu pjesme Der Asra Heinricha Heinea, Štulić mijenja ime grupe u Azra. Izrazito konfliktan karakter utemeljitelja uzrokuje vrlo česte promjene postave – članovi Azre između ostalih su bili Jura Stublić, Marin Pelajić i Mladen Juričić, prije nego su se odvojili i osnovali Film.

Štulić iznenada odlazi u Parni valjak, no taj je nemoguć transfer potrajao tek dvije sedmice. Zatim upoznaje bubnjara Haustora Borisa Leinera i neuspješno tragajući za basistom, snima u legendarnom studiju Janka Mlinarića–Trulog prvi singl s pjesmama “Balkan” i “A šta da radim”. Uz Leinera na bubnjevima, bas je svirao Zlatko Miksić – Fuma iz Parnog valjka, a producent je bio Husein Hasanefendić koji je odsvirao i solo gitaru.

Balkan, pjesma pod utjecajem sevdaha i američkog folka, napisana je još 1974. godine, no originalni će se tekst transformirati pod utjecajem punka i novog vala. Prvi koncert Pankrta u Zagrebu motivirat će posve oduševljenog Štulića da ošiša dugačku kosu i obrije bradu, te pjeva o promjeni stila u novoj verziji “Balkana” (“Brijem bradu, brkove da ličim na Pankrte”).

Nakon niza singlova i albuma, od 1980. do 1986. godine, poput “Lijepe žene prolaze kroz grad”, Fiiligranski pločnici”, “Ravno do dna”, …Štulić se seli u Holandiju gdje je  trostrukim albumom “It Ain’t Like In The Movies At All” prepjevao pjesme na engleski jezik.

Album Između krajnosti snima godinu dana kasnije u Zagrebu s Leinerom, Juricom Pađenom na gitari i holandskim basistom Stephenom Kippom. Album donosi obrade narodnih pjesama, prepjeve rock klasika kao što su “Zadovoljština” i “Jesi li sama večeras”. Tokom 1987. Azra u istom sastavu odlazi na jugoslavensku turneju, a potom u zagrebačkom Domu sportova snima četverostruki živi album Zadovoljština s pedeset pjesama. Nešto kasnije Boris Leiner je napustio Azru.

Samostalnu karijeru Štulić započinje albumom “Balkanska rapsodija”, 1989. godine. Album je prototip onog što će kasnije uz rijetke izuzetke, postati konačnim oblikom Štulićeve solo karijere. Zanimljivo izdanje kabaretskog stila i duhovitih tekstova.

Drugi album nazvan Balegari ne vjeruju sreći bio je uspješniji. Snimljen je 1990. sa Sevdah Shuttle Bandom kojeg su činili Jurica Pađen, Tomislav Šojat i Branko Knežević, donijet će “Usne vrele višnje”, obradu tradicionalne američke pjesme “Lilly Of The West”, zatim Leute moj Tome Bebića, te nekoliko novih izvedbi : “Voljela me nije nijedna”, “Meni se dušo od tebe ne rastaje”, “Big Bang” i “Nema problema”. Sljedeći album je nazvan “Sevdah za Paulu Horvat” i objavljen tek 1995., iako je sniman nekoliko godina ranije.

Štulić je zatim počeo raditi na vlastitim prijevodima Božanske Ilijade i Peloponeskog rata, a 1997. godine pod imenom Azre objavio je dvostruki album Blase, svoj posljednji studijski rad.

Danas sa suprugom Josefine živi u holandskom gradiću Houten pokraj Utrechta i izbjegava kontakt s javnošću.

faktor.ba