Izvještaj sa nastupa bendova Pajperov smijeh, Uvijek drugi i Dick is Dead u Prvoj srpskoj pivnici u Doboju.
Pa da počnemo,
Kad živite u provinciji zemlje koja je i sama provincija onda je teško u današnje vrijeme obezbijediti mjesto na kome bi se čovjek bavio bilo čim osim onim što se tiče njegovog vlastitog biološkog održanja i zadovoljenja još poneke elementarne potrebe. Srećom, u Doboju postoji „Pivnica“ koja je u poslednjih nekoliko godina ugostila jednu oveću gomilu autorskih bendova, mlađih i starijih (o coverima da ne govorimo), što izgleda naročito ne brine one koji su u opštini plaćeni da se bave kulturom, a koji na jedvite jade uspiju gradu obezbijediti tri -četiri kulturne manifestacije godišnje. O nekom stvaralaštvu mimo igranja kola u KUD-u nema ni govora. Al’ dobro sad…..
Dan je bio naopako ružan onako na prelazu iz zime u jesen kako samo martovski dan može biti, ali to nije spriječilo bendove da svirku dočekaju u odličnom raspoloženju nakon cjelodnevnog druženja u zabitima Ozren gore uz holesterol, alkohol i ostale stvari koje prate rock n’ roll. Jer, treba napomenuti, ovo je ko zna koja po redu zajednička svirka Dick is Dead i Uvijek drugi (RGK) pa se isti na neki način smatraju i bratskim bendovima. Ovaj put dobro pojačani Pajperovim smijehom, tako da je cijeli event pripremljen i prošao u jednom opuštenom i drugarskom ozračju, onako kako bi to i trebalo da bude, makar kad se o rock n’ rollu radi. Ovdje takođe treba pohvaliti i rad tonaca, Šoneta i Škore, koji su se pobrinuli da bendovima i publici apsolutno ništa ne zafali tokom svirke pa je teren bio lijep i vrlo pogodan za igru.
Na stejdž su prvo izašli Pajperov smijeh, pobjednici mostarske i treće mjesto zaječarske gitarijade ove godine, u namjeri da opravdaju taj pedigre. Momci su pokazali da se vrlo lako nose s tim pritiskom i svirački vrlo ubjedljivo predstavili pjesme sa svog albuma „Od sjene do sunca“ (Orlando, Čuvar samoće, Špageti fajt…) i još neke koje nisu našle put do albuma. Iako za sebe često kažu da sviraju grunge, primjetni su i brojni drugi uticaji tako da muzika vrlo često pleše na tankoj žici progresive, ali niti jednog trenutka ne prijeti da pređe u presviravanje. Kad dodamo tome i vrlo dobar osjećaj za melodiju dobijete muziku uz koju možete plesati, ali i slušati je u onim intimnijim trenucima, ili dok kontemplirate šta dalje, ili dok se vozite automobilom itd. Uz veoma solidan stage presence (nešto što mladi bendovi redovno zaboravljaju), evidentno je da Pajperov smijeh i te kako ima potencijal da preraste underground i izraste u nešto mnogo veće. Držimo im palčeve na tom putu.
A onda je Ćeta ostavio palice i uzeo gitaru.
Naime, sledeći su na stage izašli Uvijek drugi. Šta reći? Prvoborci banjalučkog poratnog HC i punka još iz doba RGK. Ko pomnije prati scenu i te kako zna o čemu je riječ. Znači, drobilica. Kako je svirka postajala žešća tako je i publika učestvovala aktivnije. Ređale su se rafalno Uvijek drugi, Klub, Nula, Inkognito, koja btw. kao da je izašla iz pera Saleta Verude. Da ostavština RGK ne bude zaboravljena otprašeni su i Zidovi i Ipak ne, a stvar dotegnuta omažom herojima svih nas iz sedamdeset i neke, Kud Idijotima, sa Sjaj i Ali nije to još gotovo. Moćno i zategnuto. Punk poslastica.
Čak i da se svirka ovdje završila niko ne bi bio nezadovoljan. Ali….
….ali ostalo je još da, umjesto tačke na i, Dick is Dead stavi svoje teško Hard Core dupe i dotuče ono što je preživjelo udar Uvijek drugih. Spremnija nego ikad i ovaj put dobro podmazana, mašina je počela nastup sa Crne rupe 2 i Transfer traume. Da atmosfera ispred bine prođe u pravom punk/hc duhu pobrino se drug Suvi, iako ovaj put off stage. Žestoko i razuzdano kao i svaki put Dickovci su istresli hrpu svojih starih i novijih hitova da bi nastup završili sa triologijom iz 2003/4 Stampedo/Korupcija/Dick is Dead, koja nažalost i deceniju i više nakon što je nastala predstavlja ličnu kartu i ogledalo ovog grada.
I na samom kraju treba reći da iako je prostor bio sasvim solidno popunjen i atmosfera odlična, isti ovi bendovi su svirali na ovom istom mjestu ranije i pred više ljudi, ali nikad bolje nego večeras. Ostaje pitanje gdje je ta omladina? Jer pouzdano znam da nisu svi na cajkama niti su svi odselili u Njemačku. Apelujem da sledeći put bolje podrže ovakve manifestacije i ne dozvole, kako to kaže Dick is Dead u jednoj od pjesama večeras, da „slabiji od nas misle da su hladniji od nas“.
Autor: Veselin Radević Foto: Aleksandar Zovko
