iron maiden

Bruce Dickinson – vođa koji bi svaki bend napravio boljim

ironm

Donosimo vam prvi dio priče o Bruceu Dickinsonu, frontmenu neuništivih Maidena, svestranom glazbeniku, pilotu, spisatelju, mačevaocu…

Piše: Ljudevit Cikač Ciky

Roditi se kao vođa – dar dobiven od neba

Nekako najrazboritije objašnjenje posjedovanja specifičnih osobina čini se onim da se čovjek s nečim ili rodi ili ne. Ono nešto u sebi naprosto se ili ima ili se nema. Mnogo je ljudi s različitim posebnostima, vještinama i sposobnostima koje ih izdvajaju iz sveopće gomile, čine ih drukčijima i koliko god da nama ostalima to bude teško priznati, boljima od većine.

Jedno od njih je liderstvo, definitivno iz (naj)gornjeg reda najvažnijih ljudskih osobina, neophodnih, čak možemo reći ključnih u praktički svim sferama života. U glazbi je imati nešto takvo od presudnog značaja. Iz jednostavnog razloga jer band koji ima pravog vođu bude značajan, bude cijenjen, bude moćan i što je najvažnije – traje zauvijek. Jedan od najvećih u toj domeni je Bruce Dickinson. Čak i oni koji ne mogu prežvakati njegovu glazbu morali bi priznati da rijetko koja osoba ima tako širok spektar zanimanja. I najvažnije, čega god da se taj čovjek uhvati, ide mu od ruke.

Nestašan, ambiciozan, svestran, talentiran

Pratimo li njegovu osobnost od rođenja, jasno je da je negdje bilo zapisano, bilo predodređeno da postane jedan od najvećih glazbenih vođa. Ikada. A da je bio buntovnik, pa baš i nije. Iako, katkad i to jeste. Drukčiji od većine drugih, to svakako da, a još i samosvjesniji, ambiciozniji, nemirniji, avanturističkog duha i tijela, neiscrpne energije, snage i nadasve – s nogama čvrsto na zemlji.

Priča o njemu počinje 7. kolovoza 1958. u Worksopu, Nottinghamshire, u Engleskoj, u kojem prodavačica cipela Sonia i vojni mehaničar Bruce dobivaju sina Paula Brucea. Mladim roditeljima u odgoju dječačića pomažu njegovi djed i baka, na čemu im je, tri desetljeća kasnije pjesmom ‘Born In ’58’ s albuma ‘Tatooed Millionaire’ odana dužna zahvala. Počeo se školovati u mjestu rođenja, pa nastavio u Sheffieldu kamo se preselio s roditeljima, najprije u državnoj, nakon čega su ga roditelji dislocirali u privatnu školu. Za razliku od mnogih, koji nakon preseljenja obično budu u depresiji, Bruce se pokazao prilagodljivom osobom.

Već je tada bilo jasno da je Bruce persona koja svugdje gdje dođe mijenja okolinu, a u najmanju ruku (ili nogu) prilagođava je sebi. Obično protiv tuđih, najčešće sukladno svojim pravilima. Tako ga je nemirna duša vodila na više strana, pa je nakon napuštanja engleskog jezika, povijesti i ekonomije, priznao da nije točno znao što hoće. Sredina sedamdesetih bila su vremena kad su mu se roditelji bavili prodajom nekretnina i vozila, pa je, financijski dobro potkovan, i mogao raditi kojekakve eksperimente. Poput onog kad je zbog podvale u kojoj se s ekipom pomokrio u obrok ravnatelja, najuren iz škole Oundle u Northamptonshire, gdje je bio dosta nestašan (buntovan), a zanimacija mu je bila (i) vojna tematika.

Zato je probao pola godine i u teritorijalnoj vojsci, da bi se skrasio na Sveučilištu Queen Mary u Londonu na kojem je 1979., uz svojstvenu mu kompliciranost, diplomirao povijest. Ali put koji ga je vodio glazbenoj slavi vrlo se jasno nazirao.

Glazbeno uobličavanje komplicirane osobnosti

Inače, iako mu je djed još kao klincu kupio ploču The Beatlesa ‘She Loves You’, tijekom srednje škole i, posebice, studiranja započeli su njegovi ozbiljni doticaji s glazbom. Ploča koja ga je pravo uvela u glazbu, k tome ‘prva prava’ koju je kupio bila je Deep Purpleov ‘In Rock’ i to nakon što se ‘zaljubio’ u pjesmu ‘Child In Time’. Uslijedile su ‘Black Sabbath’, Jethro Tullov ‘Aqualung’, pa ’Tarkus’ od Emerson, Lake & Palmer i povratka, očito, više nije bilo.

Malo je, recimo, poznato da je Bruceova prva želja bila svirati bubnjeve, da mu se prvi band zvao Paradox (1976.) koji je na njegovu inicijativu promijenio ime u Styx, ne znajući da netko tog imena već postoji. Skupina Speed je osnovana 1977. i u njoj je Bruce počeo pisati svoje prve autorske pjesme nakon što ga je Paul White naučio svirati tri akorda na gitari. Iako je Speed nekoliko puta nastupio u Pubu Green Man u Plumsteadu, nije dugo opstao, no za Brucea je, očito, bio prijelomnica i odluka da će se baviti glazbom (primarno) donesena je u tim vremenima. Da je tome tako govori i činjenica da je Melody Maker magazinu poslao oglas da ‘pjevač želi snimati projekt’, snimio je i demo, a to je rezultiralo pjesmom ‘Dracula’, prvom koju je ikada snimio, i to s bendom The Shots kojeg su formirali braća Phil i Doug Siviter. ‘Man In The Street’ kolekcija je pjesama Shotsa koja je izašla 1980. godine.

Samson – kvrgave stepenice ka tronu

U pubu Prince of Wales u Gravesendu u Kentu, Brucea i Shots gledao je Paul Samson koji ga je, zadivljen njegovom vokalnom snagom, uvjerljivošću i energijom kojom je zračio, pozvao u svoj band Samson. No bilo je to vrijeme popriličnih problema jer je Bruce zbog glazbe zapostavio spomenuti fakultet. Ipak sve se uspjelo riješiti, na kraju je diplomirao i pridružio se Samsonu, koji je već bio snimio debitantski album ‘Survivors’ (1979), otprilike dva mjeseca prije nego je službeno postao njegovim članom. U naredne dvije godine s bandom je snimio dva albuma ‘Head On’ (1980) i ‘Shock Tactics’ (1981), no nedostatak ambicioznosti, Samsonovi problemi sa izdavačima, opremom, honorarima, preveliki značaj vođenju života koji se vrtio oko žena i poroka i drugo, dali su naslutiti da se Bruce tu neće dugo zadržati. Dakako, on je to znao, drugi – ne.

Sudbina je išla svojim tijekom i spontano spajala Brucea s bendom u kojem će mu se uskoro ostvariti svi glazbeni, a dobrim dijelom i životni snovi. Naime, 1980. godine je Samson na Music Machine bio predgrupa Iron Maidenu čija je karijera bila u naletu nakon debitantskog albuma, a Bruce je istinski bio zadivljen njihovim nastupom i rekao sam sebi: ‘Želim biti član ovog banda. Znam da ću pjevati s njima. Oni su za mene, Samson nije.’ Koincidencija je da su Iron Maidenov ‘Killers’ i Samsonov ‘Shock Tactics’ kasnije snimani u istom, Battery Studiju u Londonu, a čak su im se u siječnju 1981. dijelom poklopili termini, no to nije imalo prevažnu ulogu u kasnijem Bruceovom transferu.

Zadnji nastup sa Samsonom bio je 12. rujna 1981. na Reading Festivalu (1990. objavljen na CD-u) gdje je Bruce razgovarao s menadžerom Rodom Smallwoodom i rekao da želi pjevati s Iron Maiden. S obzirom na to da su zbog odlaska Paul Di’ Anna ‘vrata bila širom otvorena’, Rod ga je pozvao na audiciju nakon koje više ništa nije bilo isto. Ni u Brucea Dickinsona, ni u Iron Maiden, a niti u glazbi. Započela je njezina nova era u kojoj nadirući pokret, popularno nazvan NWOBHM, preuzima glazbeno žezlo u Velikoj Britaniji. I šire.

Heavy metal ima novog frontmena

Mnogi će danas reći najbolji, no prije bi ipak bio najvažniji, album Iron Maidena ‘The Number of The Beast’ snimljen je kao i prva dva u Battery studiju, ubrzo po Bruceovom dolasku u band. Zbog mogućih pravnih zavrzlama sa Samsonom, a i visoke moralnosti, Bruce nije istican u potpisu songova, no u nastajanju nekih je itekako imao utjecaja. I ne samo u pisanju pjesma. Naime Bruce se vrlo brzo prometnuo u vođu Iron Maidena i sa svojim ranije spomenutim energično-odmjerenim i nadasve dominantnim nastupima na koncertima u kratkom je roku osvojio publiku. Koliko god da su mnogi žalili za Paul Di’ Annom, dolaskom novog frontmana bio je dosta brzo zaboravljen. Iron Maiden promijenio je Brucea Dickinsona, a on promijenio Iron Maiden.

Svijet metala dobio je novog heroja, a već etablirani velikani Rob Halford, Ronnie James Dio, Ian Gillan i Biff Byford ‘opasnu’ konkurenciju.

Dickinson nikada nije skrivao da su mu pjevački uzori Arthur Brown, Peter Hammill (Van der Graaf Generator), Ian Anderson (Jethro Tull), Robert Plant i Ian Gillan, a svojim tenor-operatic vokalima raspona preko četiri oktave zbog kojih je i dobio nadimak ‘The Air Raid Siren’ s lakoćom je skidao sve tonalitete pjesmarice Iron Maidena.

Osim što je preuzeo ulogu vođe na pozornici Dickinson se aktivno uključuje u pisanje pjesama i na naredna dva albuma, ‘Piece of Mind’ (1983) i ‘Powerslave’ (1984) autor je ili koautor nekih od najboljih pjesama banda uopće (‘Revelations’, ‘Flight of Icarus’, ‘Die with Your Boots On’, ‘Sun and Steel’, ‘2 Minutes To Midnight’, ‘Back In The Village’ ili ‘Powerslave’).

Koliko god da je to izvana izgledalo sjajno jer Iron Maiden je sredinom osamdesetih vjerojatno bio najpopularniji band, iznutra nije baš sve išlo po špagi. Iako, Bruceov karakter nije se baš u potpunosti poklapao s načinom rada benda koji je funkcionirao gotovo savršeno, kao po špranci, kao precizan stroj u kojem svaki element ima točno određenu zadaću. A na takvo što, ulogu u kojoj je tek jedan od, on nikada nije bio spreman, koliko god da im je išlo dobro. Veliki World Slavery Tour naznačio je ozbiljne probleme jer Bruce nije odobravao stalno dodavanje datuma i čak zaprijetio odlaskom. K tome, imao je i problema u braku, što je također imalo utjecaja na zaoštravanje odnosa. U konačnici, brak s Jane sklopljen 1983., okončan je 1987. godine.

tportal.hr

Total
0
Shares
Previous Article
eto bend

Intervju - Ivan Lampalov (Eto)

Next Article
rolling stones

“Exhibitionism: The Rolling Stones” oduševit će fanove