Share
Čuješ?!: Terminator, Jembrela, Fanaa u KSET-u – Pozitiva na najjače

Čuješ?!: Terminator, Jembrela, Fanaa u KSET-u – Pozitiva na najjače

Prve večeri pete sezone Čuješ?!, u KSET-u su se predstavili kvalitetni mladi autorski sastavi Fanaa, Jembrela i Terminator. Nakon četvrte sezone koja nas je obogatila sa osamnaest novih izvođača za koje nismo prije znali, nije nas ni trebalo nagovarati da odemo poslušati još.

Da ponovimo, ovaj program natjecateljskog tipa daje priliku neafirmiranim izvođačima da svoju glazbu iznesu pred širu publiku koja je spremna upiti nešto novo, a prema dosadašnjem iskustvu sigurni smo da je organizator izabrao najbolje od svih koji su se prijavili. Ove godine čut ih dvanaest, po tri benda jednom mjesečno (utorkom), a završna večer bit će ona u kojoj od najbolja tri biramo tko će odnijeti nagrade, od kojih je glavna nastup na sljedećoj Brucošijadi FER-a. Nagrade četvrte sezone pripale su zagrebačkom Sloanwallu i riječkoj grupi Silk Milk.

Kao i uvijek, satnice se svi drže, već je i publika navikla da se nacrta u klubu u dogovoreno vrijeme i prvi su na pozornici zagrmili Fanaa. Besprijekorno uigrani, zvučali su kako bi mnogi veći bendovi trebali zvučati uživo. Ovaj riječki sastav osnovan je 2017. godine, lani na Ri Rocku nominiran za najperspektivniji demo bend , a čine ga bubnjar Kristian Kirinčić, gitarist Andreas Kornjača, Andro Debelić na bas gitari i vokal Karlo Mihelčić. Iza sebe imaju konceptualni album Fonomatik sa kojeg sam unaprijed poslušala nekoliko pjesama i zaključila da bi ih rado čula kao predgrupu Jonathanu i prije nego sam negdje pročitala “melankolični psihodelični indie/rock“ (to pročitam da vidim jel sam otprilike pogodila u kojem žanru “vuku“, iako je to manje bitno ako si otvoren za poslušati nešto novo, a Fanaa zvuči toliko čvrsto da vjerujem da ni njima nije bitna ladica u koju bi ju se eventualno moglo smjestiti) . Počastili su nas sa ukupno šest pjesama čiji su tekstovi na engleskom jeziku koje zvuče jednako dobro i uživo iako je pjevač bio vidno prehlađen.

Odeš na čik pauzu, razmijeniš par riječi s ljudima u publici i već te na svoj put navodi čakovečki instrumentalni četveročlani alternativni rock band (opet pročitala) Jembrela. Postoje od 2010. godine kao trio da bi s vremenom postali četvorka koju čine Zoran Bajsić na bubnjevima, gitaristi Stanislav Novak i Bruno Bujanić te Milivoj (isto) Bujanić na bas gitari. Prošle godine izdali su album Jembrela, a za oko mi je zapela izreka Waltera Gropiusa The mind is like an umbrella. It’s most useful when open., na koju ćete prvo naletjeti kad želite saznati malo više o grupi. Pa baš tako oni koriste svoje instrumente koji ih vidno usrećuju (i obratno vjerojatno), a po oduševljenju publike bilo je jasno da smo na istoj valnoj dužini. Pjesme su uglavnom kratke i čuli smo ih desetak, gotovo svaka s jasnim usporavanjem daje znak da će sad završiti, da pripremimo dlanove željne pljeskanja. Na zvučniku iza sebe imali su i potporu plišanih superheroja, valjda za slučaj da nam se ne svidi njihova glazba. No mislim da je takav slučaj nemoguć pred bilo kojom Jembrelinom budućom  publikom.

Svi komentiraju kako su dobro zvučali i Fanaa i Jembrela, frend kaže da će i treći biti odlični što sam prihvatila s rezervom jer kad sam skužila da će ženskica sa zelenom perikom pjevati, neki funk, groove… nije mi djelovalo obećavajuće (toliko o onoj openminded izreci od maločas, ali već znate da nema puno ženskih vokala koje ću iskreno pohvaliti). Znači, kad je Terminator stao na pozornicu i pjevačica Kaća nas pozdravila sa „Dobra večer Sax, a ne, ne sorry KSET, ups!“ i opalila se smijati, pomela nas je odmah (makar i pod cijenu da nemaju pojma o svirci). Naravno, napravila je to namjerno kao i kasnije kad je pozdravljala sve nas na Wembleyu ☺.  Duo koji se od 2016. do danas pretvorio u fantastičnu četvorku koja za sobom ima 18 autorskih pjesama koje čekaju da se nađu na albumu. Osim Kaće koja pjeva i zabavlja sve u šesnaest, izvrsno ju s guštom prate gitarist Dinko, bubnjar Žac i basist Ivo. Otkačeno-brutalno ozbiljno-veseli tekstovi su na hrvatskom jeziku, dobrih rifova i energije bilo je na bacanje, publika je oduševljeno tražila još.

Uglavnom, pozitiva na najjače. U publici smo sreli prijateljicu koja je ciljano došla vidjeti jedan bend i pitala nas je koga smo mi došli vidjeti. Mi smo rekli: “Sve redom“. Kad smo odlazili, i ona je bila odušvljena što ih je sve odgledala. Nema vam se što loše dogoditi da dođete na dva sata podržati neke tamo superheroje koji marljivo stvaraju nešto što je vrijedno čuti, a usput se i dobro zabaviti.

Autor: Andrijana Lepka      Foto: Dario Lepka