U novom tekstu naše rubrike, razgovarali smo sa Aleskandrom iz benda Acid Hags.
Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja muzikom?
– Kao klinac sam gledao susjeda kako je svirao gitaru ispred zgrade i pjevao Beatlese svakodnevno, to je bila instant inspiracija, za mene ( i ostale klince), pa smo svi počeli svirati gitare. Ja sam imao sreću da je otac imao neku klasičnu gitaru iza ormara, pa sam nabadao poskrivečki svaki dan kad je otac bio na poslu 🙂 kasnije sam upisao glazbenu školu.
Kako je uopšte došlo do osnivanja benda i zašto ime „ Acid Hags “?
– Nakon 10 godina pauze od sviranja, sa 30 sam počeo opet svirati i poželio skroz drugačiji band od svega što znam. Kako sam dugo razmisljao o samoj ideji osnivanja, stvari su se počele odvijati same od sebe. Slučajno sam upoznao Tomislava Poju – fantastičnog bubnjara i pitao ga je li zainteresiran za projekt. Kroz mjesec dana sve se zahuktalo, unajmili smo prostor, promijenili nekoliko bassista dok nismo dosli do Borne Ilića koji je i danas član banda. S Tomislavom se dogodio instant klik, obožavam njegov stil sviranja i svakim razgovorom i svakom probom naučio sam nešto novo. Nedavno je Tomislav morao napustiti band zbog posla i preseljenja u drugi grad, pa nam se pridružio Denis Kuzel iz banda Ogenj. Acid Hags je zvučalo prikladno kod stvaranja prvih pjesama, ostalo je.
Odakle ste? Ko sve čini vaš bend?
– Iz trenutne postave smo svi iz Koprivnice (Hrvatska). Band činimo Borna Ilić na bassu, Denis Kuzel na bubnjevima i ja (Aleksandar Vrhovec) na gitari.
Ko su vaši omiljeni bendovi i ko je najviše uticao na vaš bend?
– Postoji jako mnogo bendova koji su utjecali na mene, nemam glazbene barijere i obožavam različite žanrove. Mike Patton, Tool, slash, grunge, Robert Johnson, Slayer, Pantera, Dylan, Grateful Dead, Allmani, Miles Davis, Stonesi, Beatlesi, Meshuggah, a u zadnje vrijeme me oduševljavaju japanski Hiroshi Yoshimura, John Zorn, Sun Ra… Naravno, svaki član banda potpuno druge omiljene bendove, ovo su samo neki moji.
Da li ste pronašli svoj zvuk i u kom pravcu planirate ići?
– Ne, najgore za glazbenika je da mora odabrati svoj zvuk i na njemu ustrajati, promjena je uvijek korak naprijed. Bit svega je istraživanje. U svakoj pjesmi ćemo se truditi da bude nešto što nitko drugi možda nebi ni pomislio spojiti i nešto što još nismo probali. Trudimo se raditi slojevitu glazbu, koja je na prvu nepristupačna, ali sa svakim novim slušanjem je sve interesantnija. To je pravac u kojem se zelimo razvijati. To se mišlju vodimo prilikom stvaranja.
Koje su teme vaših pjesama i šta je to što vas inspiriše?
– Teme su sve oko nas, glazba je instrumentalna pa se baziraju na nekom feelingu koji imamo kad nam jedan od članova predstavlja temu za pjesmu. Ako me njegov dio podsjeća na pijanog dabra, pokušam na gitari oponašati pijanog dabra kako hoda kući ili recimo plov tankera.
Mislite li da internet danas daje šansu izvođačima koju inače ne bi imali?
– Mislim da se stvari brže odvijaju uz internet, lakse je doprijeti do onoga što te zanima i učiti. Nema granica i isprika.
Ove godine objavili ste debitantsko izdanje pod nazivom ‘Wild’. Šta nam možete reći o navedenom izdanju?
– Album smo sklopili od 6 pjesama koje smo radili jednu po jednu. Nakon 30 minuta materijala odlučili smo ga snimiti, samostalno u prostoriji za probe bubanj, a ostatak kod mene u home studiju. Imamo i video na youtube “Making of Wild”. Snimanje je trajalo nekoliko tjedana, izdali smo ga za moj neovisan label Olde Scratch.
Ko je sve sudjelovao u stvaranju tog albuma?
– Sami smo mixali, a u stvaranju smo sudjelovali samo nas troje, Borna, Tomislav i ja. Ove subote ćemo snimiti i novi EP, na kojem će još zadnji puta svirati Tomislav Poje, prije nego mu se zahvalimo na predivnoj suradnji! Uskoro će i taj EP izaći.
Kako biste opisali alternativnu scenu u Hrvatskoj, a i u regiji?
– Scena je ok, sve više ljudi svira ono što sami žele svirati, ne opterećujući se time kako ce to biti prihvaćeno. Sviraju iz gušta, a to je po meni ono najbitnije. Publika se napokon prilagođava glazbenim inovativnostima i prestaje obraćati pažnju na kopije, tribute bandove.
Da li bi ste možda izdvojili nekog od kolega?
– Najveći bog ovih prostora je Niko Potočnjak sa svim svojim bendovima, Fall Out Trio su kategorija genijalaca za sebe, Rens Argoa su fenomenalni, Them Moose Rush i još mnogi.
Ko vam je najveća podrška i koji su vaši planovi za budućnost?
– Moja najveća podrška je supruga. Planiramo raditi što više glazbe koja je nešto novo, fuzija razlicitih glazbenih pravaca i stilova, popraćenu uz nekoliko koncerata godišnje.
I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?
Hvala na čitanju 🙂 Nadam se da se vidimo live.
Razgovarao: Aljoša Kremenović
