‘Da se predstavimo’ – Đepeto

U novom izdanju rubrike ‘Da se predstavimo’, predstavljamo vam banjalučki sastav Đepeto.

Kako su izgledali vaši počeci bavljenja muzikom?

– Svi smo prošli onaj uobičajeni šablon – roditelji su nam puštali muziku koju su oni slušali u mladosti, pa smo vremenom počeli istraživati i na kraju se odlučili za svoj instrument.

Kako je uopšte došlo do osnivanja benda i zašto ime „ Đepeto “?

Neka prva verzija benda je nastala 2016. godine, otprilike u vrijeme kad smo prvi put i uzeli instrumente u ruke. Mnogo ljudi je prošlo kroz bend – sastav se mijenjao svakih nekoliko mjeseci, Danilo je vremenom sa gitare prešao za mikrofon. Nastavili smo vježbati, svirali u gimnaziji, raspali se, sastali se, promijenili gitaristu, pa dodali jos jednog, pa je jedan otišao… Mirko i Danilo su tu od samog početka, Andrej i Aleksa su se priključili prošle godine, pa početkom 2018. godine, nakon svih tih izmjena u sastavu, bend počinje sa konkretnim radom pod imenom Đepeto (naziv je nastao spontano , trebalo nam je ime za prijave na demo festivale, neko je predložio Đepeto, ostali se nisu bunili) te sa prvim autorskim pjesmama, nastupima na demo festivalima i češćim svirkama.

Odakle ste? Ko sve čini Vaš bend?

– Svi smo iz Banjaluke. Bend čine: Danilo Knežević (2001.) – vokal, Andrej Zoraja (1999.) – gitara, Aleksa Grebenar (2000.) – bass gitara i Mirko Banjac (2001.) – bubnjevi.

Ko su u vam uzori I ko je najviše uticao na vaš zvuk?

– Iako smo svi počeli sa klasičnom rock muzikom, vremenom smo se prilicno žanrovski razišli, pa na naš zvuk utiče veliki broj žanrova. Andrej najviše sluša klasični i psihodelični rock (Led Zeppelin, Pink Floyd, Azra, Ekv,  Mort…), a na Aleksu su najviše uticali bendovi kao sto su King Crimson i Yes, ali tu su i Bjesovi, Krankšvester, i mnogo drugih domaćih izvodjača. Danilo voli alternativni i indie/dreamy rock (Yellow Days, Bane’s world, Puma Blue…), hrvatsku rap i trap muziku, strani pop i moderni jazz. Mirku je tata najveci uticaj, pa je sve to dovelo do toga da smo žanrovski nedefinisani i da nam se svaka pjesma razlikuje od prethodne.

Da li ste pronašli svoj zvuk i u kom pravcu planirate ići?

– Zvuk još uvijek tražimo, kao što smo gore spomenuli, ali nismo sigurni ni da ćemo ikad naći neki šablon – jednostavno sviramo ono što nam se u momentu svira. Ugledamo se i na moderniju muziku, pa je jedini plan koji imamo – nastaviti eksperimentisati.

Kako biste opisali alternativnu scenu u BiH, a i u regionu uopšte?

– Alternativna scena posljednih godina zaista cvjeta u svakom smislu – pojavljuje se mnogo veoma kvalitetnih izvodjača, broj slušatelja raste, i alternativa kao da polako preuzima scenu u regionu, toliko da izraz ‘alternativa’ kroz koju godinu može i promijeniti svoje značenje. U Banjaluci pak, za razliku od Beograda, Zagreba i Sarajeva, još uvijek nema mnogo mjesta koja su raspoložena za organizovanje alternativnijih svirki ili dogadjaja – kao da se još uvijek boje probati, pa se drže onog što je do sada prolazilo – ili ex-yu svirke ili estrada. Nadamo se da će se i ovo promijeniti u skorije vrijeme, jer je mnogima dosadio uobičajeni šablon.

Da li bi ste možda izdvojili nekog od mladih kolega?

– Teško nam je nabrajati sve mlade muzičare koji imaju potencijal, jer ih je zaista mnogo i bojimo se da nekog ne izostavimo, no defitivno bismo skrenuli pažnju na Igora Bozanića (Sir Croissant), te naše prijatelje iz bendova Allyson i U.D.B.A. koji tek treba da izbace prve autorske pjesme. Tu je i bend Keni Nije Mrtav (Srbija), koji već ima nekoliko kvalitetnih singlova i kojem se predvidja uspješna budućnost na sceni. Kao što smo rekli, situacija je zaista prelijepa i na svakom ćošku neko nešto svira. Čeka nas mnogo zanimljive muzike u narednom periodu.

Izdali ste nedavno debitantski singl pod nazivom ‘Sami’. Šta nam možete reći o navedenom singlu?

– ‘Sami’ je, pored toga što je prvi singl, ujedno i naša prva autorska pjesma koju smo napisali, i koja je vjerovatno najzaslužnija za titulu ‘najperspektivnijeg mladog benda’ na Banjalučkoj gitarijadi 2018. godine. Govori o paradoksu samoće i bliskosti – o onom posljednjem stadiju jednog odnosa, u kojem ne želimo da se predamo iako osjetimo da je rok trajanja već prošao. Ipak, trudimo se, prisjećamo i borimo, ali na kraju shvatamo da je samoća neizbježna, i da se sa njom, koliko god to bilo teško, moramo pomiriti.

Djepeto bendZa ovu pjesmu je snimljen i zanimljiv video-spot. Možete li nam reći ko je sve učestvovao na ekranizaciji ove pjesme?

– Spot je nastao spontano, kao i sam bend, objavljivanje singla i vecina pjesama i prijava na festivale. Jedne večeri, nakon probe, smo odlučili da nam se objavljuje pjesma, i da želimo nešto više od obične fotografije kao cover. Otišli smo po kameru, masku, i dvije kape – napravili nekoliko fotografija i ubacili ih u loop i uklopili u ritam tako da se središnja maska okreće u smjeru kazaljke na satu, ili u suprotnom – simboliše prolaznost vremena, vraćanje na bitne momente, i naše neuspješne pokušaje da vratimo vrijeme.

Kakvi su vam planovi kada je u pitanju promocija ove pjesme i gdje vas publika može čuti uživo u narednom periodu?

– Promociju smo već uradili putem društvenih mreža, portala i novina. Trenutno se pjesma pušta na nekoliko radio stanica u BiH i Srbiji, a nadamo se da ćemo je dodatno ispromovisati na našim nastupima uživo. 14. marta smo svirali u K.S.E.T pub-u, krajem aprila ili početkom maja planiramo jos jednu samostalnu svirku, a 20. aprila na sviramo kao predgrupa M.O.R.T-u (DKC Incel).  Dvadesetog sviramo isključivo autorsku muziku, pa je to jos jedna prilika da pokazemo šta znamo. Ostale informacije o svirkama, singlovima, i drugim dešavanjima redovno objavljujemo na instagramu (@djepetobl).

Ko vam je najveća podrška i koji su vaši planovi za budućnost?

– Najveća podrška su nam, naravno, roditelji i prijatelji, ali svirajući smo usput naišli na mnogo fantastičnih ljudi koji nas podržavaju kako god stignu i umiju, i na tome smo im i više nego zahvalni. Pored toga, izdvojili bismo profesora Stanišu Jankovića, koji nam pruža nevjerovatnu podršku, i kome se ne možemo dovoljno zahvaliti. Ovo ljeto se fokusiramo na regionalne demo festivale, lokalne svirke i objavljivanje još jednog ili dva singla, ali ništa ne možemo sa sigurnošću planirati; nićta nije nemoguće i volimo prihvatiti sve što nam muzika i scena ponude.

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

– Da pokušaju barem jedanput u mjesec dana posjetiti svirku nekog novijeg ili mladog benda.Vjerujte, svaki vid podrške mladima mnogo znači, a imate našu riječ da se nećete razočarati.

Razgovarao: Aljoša Kremenović

Total
0
Shares
2 comments

Comments are closed.

Previous Article
Majska gitarijada

38. Majska gitarijada - Otvoren konkurs za takmičarski deo

Next Article
Evergrey

Interview | Johan Niemann (Evergrey): There’s no ”winning formula” other than writing music that we all love and get fired up on