Share
Desertfest Berlin 2019 – Buka pustinjskog sjeverca

Desertfest Berlin 2019 – Buka pustinjskog sjeverca

Berlinskim obožavaocima tvrđeg zvuka i dobrih rifova treći maj znači samo jedno: Desertfest 2019! Tokom vikenda, između 3. i 5. maja, festival je ugostio poznata imena psihodelično/stonerske/doom/space/heavy-blues-rock žanrovske čorbe.

Festival je otvorio norveski Devil and the Almighty Blues. Zbog dugih redova za zamjenu karte za narukvicu, mnogi su propustili ovaj energican bend. Zavrsili su svirku sa poznatim stihom „Here be ghosts, here be dragons“ iz pjesme “The Ghosts Of Charlie Barracuda” sa debitanstkog albuma.

Za njima je nastupio Nick Olivieri-ev Mondo generator sa svojim hibridom metala i punka prožetim Nickovim vrištećim vokalom. Monkey3 je bio treći bend te večeri. Nastavili su da drže glave u konstantnom klimanju svojim rifovima uz kratke pauze atmosferičnih dionica.

Earthless iz San Dijega je dobio gromoglasan aplauz uz prve note njihove pjesme “Uluru Rock” sa  albuma iz 2013., “From the Ages”. Svirka je bila uglavnom instrumentalna. Pogotovo zbog tehničkih problema sa mikrofonom.

Sljedeći su Witch iz SAD-a. Iako je bend mlad, sačinjavaju ga veterani iz bendova Dinosaur Jr i Feathers. Usljedio je i All them witches. Njihov bluz nije bio najglasniji te večeri ali je prvi popunio većinu arene.

Kao headliner te večeri nastupili su veterani iz Bavarije, Colour Haze. Bend koji ove godine puni četvrtinu vijeka na sceni.

Drugi dan festivala počeo je sa dva benda iz SADa, Mirror Queen u Areni i RIP na brodskoj bini. Za njima slijede Licidvox, četveročlani, ženski psihodelični bend iz Moskve i Zig Zags iz Los Anđelesa na brojskoj bini.

Zatim slijedi Hällas u Areni i The Shrine na brodskoj sceni. Arena se ubrzo napunila kako su momci iz grčkog Naxatrasa počeli da sviraju. Za njima su slijedili Greenleaf sa svojim teškim bluzom.

Kao zvučna i emotivna pauza usljedili su Kikagaku Moyo iz Tokija. Spustili su energiju sa svojim psihodeličnim zvukom i izgledom ugradenim iz 70ih. Pažnju je odvukao i Ryu sa svojim sitarom.

Headliner te večeri je bio Fu Manchu koji su brzo krenuli u akciju bez dugačke tonske probe, za razliku od Greenleaf. Svirku su otvorili sa Squash the fly, Clone of the universe i Evil eye. Publika je eksplodirala od energije zajedno sa pjevačem Scott Hill-om i basistom Bob Balch-om. Odjednom su se stvorile šutke a nekolicina je počela i da surfa po glavama. Usljedili su i Hell on wheels, I can’t hear you, Push the button magic, Dimension Shifter, Laserblast, Cyclone launch, Mongoose, Pigeon toe, Boogie van, King of the road i Saturn III. Za završnicu, dali su publici da odaberu pjesmu. Uz povike Godzilla, krenule su i prve note te pjesme.

Zadnji dan festivala su otvorili Swedish Death Candy i Stonefield a Worshipper je otvorio dan na brodskoj bini.

U Areni su sljedili sladžeri Black Tusk i Electric Citizen. Pjevačica Laura Dolan održala je lekciju iz standardnih rock pokreta i bacanja po bini dok je Electric Citizen svirao svoju fuziju rocka, NWOBHM i doom-a.

Na brodu se na bini obreo Blackwater holylight dok je u areni svirao The Skull.

Domaći Long Distance Calling zagrijali su publiku sa svojom instrumentalnom svirkom. U nekoliko navrata su spustali energiju sa atmosferičnim dionicama, ali su ubrzo promjenili smjer sa žestokim rifovima.

Publiku je poslije njih uspavao Wovenhand sa svojom dugačkom pripemom i ok rock svirkom.

Svirka poznatog SAD stoner benda OM je bila odlična završnica ovog festivala koji je ponudio po nešto za svakoga. Za odmor od bendova festival je ponudio i mali buvljak umjetnina, postera, ručno izrađenih ukrasa i neizbježan štand sa pločama. Ukoliko se zanemari velika gustina rokera zbog prirode prostora, ovo je odličan festival koji održava rock puls u Berlinu, gradu partijanja uz elektronsku muziku.

Autor: Nikola Medarević