Editors u Tvornici kulture - Opet su nam šećerom posipali dušu

Izvještaj sa nastupa britanskog sastava Editors u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Nakon malo manje od dvije i pol godine, Editorsi su se vratili u zagrebačku Tvornicu kulture i ne mogu za početak ne usporediti osjećaje vezane za ta dva koncerta. Dvadesetak dana prije koncerta krajem 2015. godine teroristi su izvršili napad na Bataclan za vrijeme koncerta Eagles of Death Metal koji su samo dan prije Editorsa trebali nastupiti u Tvornici i otkazali su koncert. Naravno, kad ti prije voljenih Editorsa nastupa možda još voljeniji Jonathan, nema dvojbe da ćeš ići. Ali u prepunoj dvorani, prvi put bez signala na mobitelu ( a djeca doma u frci jer znaju što se desilo u Parizu ), uz nekakvog čudaka koji je se ruksakom na leđima stalno gurao među publikom i živčano zvjerinjao pogledom na galeriju a da nije otpjevao niti jedan stih tijekom koncerta, nema šanse da se opustiš. Iako je koncert bio fantastičan, jedva smo čekali izaći na zrak.

Ovog puta do par dana pred koncert nismo znali hoće li biti predgrupe, usprkos tome što će za manje od mjesec dana na istom mjestu Jonathan održati svoj samostalni koncert, nismo se mogli ne nadati da će baš oni stati na pozornicu opet prije Editorsa. Ćorak.

Nismo zapamtili ni ime benda koji su preuzeli Jonathanovu dužnost, valjda će biti OK. Ne da su bili OK, nego su October Drift bili visokoenergetski napitak kojim su počastili sve prisutne od kojih, sigurna sam, većina već čeka novu rundu za godinicu-dvije. Već sam izlazak na pozornicu u točno zakazano vrijeme čvenka s nama, pokazao je da su više nego spremni bez ustručavanja totalno nas preuzeti. Mi smo se s prvim taktovima predali, širom otvorenih očiju sa zacementiranim smiješkom ( jer ne znamo ni jednu pjesmu, ni jednu riječ ). Mlada, divlje simpatična četvorka jahala je pozornicom ( pjevač i konstrukcijom iznad pozornice ), gledala nas ravno u oči razvaljujući instrumente u engleskom mišungu alternativnog indie rocka s melodičnim zvukom, a sve je to začinio pjevač svojim postojanim i vrlo lijepim glasom koji je još malo pofarbao bubnjar kad je imao vremena ( pošteno je izlupao bubnjeve usput nas animirajući ). Ma, kakav ćorak sam ja ono spomenula maloprije? Pun pogodak!

Prezabavna , barem za nas malo starije, bila je čak i pauza dok se sređivala pozornica za “naše dečke“. Dok su se punile zadnje rupe u publici, plesalo se i pjevalo na R.E.M., INXS, ABBA-u, Boney M. i … ne mogu se sjetiti koga još.
Šesti put pred zagrebačku publiku, kao na domaći teren izlaze Editorsi i drito u bulju dobivamo odličnu novu “Hallelujah (So Low)“, skačemo i vraćamo loptu nazad. I tako kroz čitavu prijateljsku utakmicu punu emocija u kojoj svi igramo/navijamo za isti tim. Prekrasno je pogledati na punu Tvornicu u kojoj neopterećena, sretna publika s rukama u zraku prati svaki njihov potez, pjevaju stare i nove pjesme, a osim “c'mon Zagreb“ i “hvala“ ne treba im ništa osim glazbe benda kojeg vole. Pred kraj su Editorsi prosipali “Sugar“ na nas onakve znojne, pa smo se počeli lijepiti jedni za druge, no koga briga u takvoj ekstazi. Nježni su bili kad su nas kroz “Ocean of Night“ doveli do kraja utakmice koja je završila rezultatom 9000:9000, a sreća na licima govorila je s pozornice i iz publike da ćemo i mi i oni dati sve od sebe i u produžetku. Počastili su nas s još 5 pjesama te nas za kraj opet uz “Marching Orders“ nježno pomilovali pogledima, a kroz gromoglasan pljesak i vrištanje u publici od Toma koji je klečao čuli smo ono što najviše želimo: “Hvala! Thank you so much Zagreb! We will see you again sometime!“ Nakon dugotrajnog uzajamnog aplauza, dok su odlazili, uzevši je s izgrebanog pianina, mahnuli su našom zastavom koja je dobačena iz publike.

Što se mene tiče, žuti karton zaslužili su samo oni koji su poslije koncerta jamrali “zakaj nisu svirali ovo, zakaj je tak vruće, zakaj je gužva, zakaj nemremo na ova vrata van, zakaj nemremo ostat unutra, kaj je već gotovo? “, a crveni karton i gledanje koncerata iz kaveza u zadnjem redu išao bi onima koji su se na jednu ili dvije nove pjesme kojima znaju tekst preko svih gurali u prve redove i mlateći rukama pokušali svratiti Tomovu pažnju na sebe. Preslatko je bilo što ih on uopće nije htio pogledati, pa su se pokunjeni povukli nazad za vrijeme ostalih pjesama koje vjerojatno nikad nisu ni čuli.

Editorsi su jedan od rijetkih bendova koji ne preskače Zagreb na svojim turnejama, a Zagreb im uzvraća rasprodanim koncertima. Na popisu ispod se vidi u koliko smo krasnih pjesama mogli uživati i zaključiti da nije kratko trajalo, počastili su nas odličnom predgrupom i opet nam posipali duše šećerom.

Hallelujah (So Low)
A Ton of Love
Formaldehyde
Darkness at the Door
Violence
No Harm
Blood
Munich
An End Has a Start
In This Light and on This Evening
Eat Raw Meat = Blood Drool
Nothingness
Belong
Sugar
The Racing Rats
Ocean of Night
——-
No Sound but the Wind
Cold
Magazine
Papillon
Marching Order