Jedan od najpoznatijih basista na svijetu Fli ne može da se sjeti trenutka kada je shvatio da bendu “Red Hot Chili Peppers” treba zaokret na novom albumu „The Getaway“, ali se sjeća osjećanja koja su ga prožimala.
“Osjećao sam se kao da radimo istu stvar koju smo mnogo puta do sada odradili. Mogao sam da na neki način to osjetim na prošlom albumu ‘I'm With You’. Znao sam što ćemo i kako ćemo raditi prije nego što smo i počeli“, priča on za „Rolling Stone“.
Zato je odlučio da je vrijeme za promjenu. Rik Rubin, koji je producirao svaki album RHCP-a od 1991. i „Blood Sugar Sex Magik“, će propustiti ovaj. Njegovo mjesto zauzeo je Brajan Danger Mouse Barton, koji je radikalno promijenio njihove metode rada. Fli je pričao i o nezgodi koju je imao na snoubordingu, radu na albumu i budućnosti grupe “Atoms for Peace”.
Kako si slomio ruku na snoubordingu?
O, čovječe, bilo je ludo. Boravio sam u jednom fenski ski rizortu u Montani. Snoubordovao sam tri dana, provodio sam kao nikad u životu i zanimljiv dio priče je da sam snoubordovao sa Entonijem Kidisom i naletjeli smo na Larsa Ulriha. On ima kuću tamo, pa smo snoubordovali sa njegovom djecom.
“Metallica” i “Red Hot Chilli Peppers” imaju istog menadžera. I u jednom trenutku smo stali da popijemo po čaj i predložio sam Larsu da se našalimo sa našom menadžment kompanijom i pošaljemo i fotografiju nekog od nas na kojoj izgleda kao da je slomio nogu. Smijali smo se tome i bukvalno 40 sekundi kasnije smo se spuštali niz planinu ogromnom brzinom, ja nisam vidio ništa i naletio sam na nešto i slomio ruku. Slomio sam je na pet mjesta i opasno oštetio nerve. Nisam mogao da sviram šest mjeseci.
Kad se to desilo?
U februaru prošle godine. Taman smo se spremali da snimimo album. Bio sam očajan i osjećao se kao da sam izdao ostatak ekipe jer nismo mogli da snimamo, ali smo napisali sve pjesme.
Da li je Danger Mouse bio angažovan prije ili poslije nezgode?
Prije, ali je svako od nas imao drugačiji osjećaj u vezi sa tim. Bili smo dosta zbunjeni po pitanju toga što je prava stvar za uraditi. Nismo bili sigurni. Htjeli smo da proces bude drugačiji nego ono na što smo navikli. I mada sam osjećao da želim da napustim svoju zonu komfora i učinim sebe ranjivim, učinim nešto novo, nisam znao u kom pravcu da krenem.
Brajan je želio da stvaramo dok smo u studiju. Ali mi smo uvijek radili tako što bi stvarali pjesme u prostoru za probe, napisali ih, sastavili ih i onda bi došao Rik pomogao nam da ih organizujemo. Rekao bi nam što je dobro, a što nije. Bila je to zaista zdrava veza. I tada je studio bio mjesto gdje bi samo dokumentovali sve što smo radili u prostoru za probe.
Onda je došao Brajan i rekao: „Okej, vi ste napisali sve ove pjesme. Neke mi se sviđaju, neke ne. Ali ja bih zaista želio da dođete i stvarate pjesme u studiju sa mnom“. On je iz hip hop priče i tako radi na pjesmama. Baciš malo ritam mašine, dodaš basa, klavira, gitare, što god. Ja sam oklijevao. Nije da mi se nije svidjela ideja tog procesa. Samo nisam želio da kao bend izgubimo moć, naš sirovi identitet. Svirali smo dosta zajedno i improvizovali. Imali smo spontanost i toplotu, ljudsku interakciju koja se dešava kad radiš to. Bio sam zabrinut da ako budemo previše radili onako kako on kaže, onda ćemo izgubiti ono što nas čini dobrim. Zabrinjavalo me i da ako odemo previše u suprotnom pravcu on neće moći da odradi posao kako treba. I zato sam rekao – odradićemo prvu sedmicu na taj način i ako ne bude išlo, odlazimo. Htio sam da prigrlim to što je tražio i vidim što će se desiti. Nadao sam se da ćemo moći da budemo svoji, moćni kao što možemo da budemo, a da će on biti svoj na najbolji mogući način. I to bi moglo da bude nešto novo za sve nas.
S obzirom na to šta ste sve prošli, čudo je da bend i dalje funkcioniše odlično?
Skoro 35 godina. To je potpuno ludo. Ko bi pomislio da će gomila glupana kao što smo mi ostati zajedno na taj način? Teško je ponekad i meni da razumijem. Očigledno je da želim da ostarim dostojanstveno i budem dobra osoba, ali zaista želim da sviram i da budem sve bolji. Ta energija nas tjera da se vraćamo i da nastavljamo da rokamo. Ono što je uzbudljivo kod ovog benda je što sam i dalje radoznao. I dalje osjećam da napredujemo i jedva čekam da vidim što će se sljedeće desiti. Jer ne znam, nije predvidljivo i to je kul, čovječe.
vijesti.me
You must be logged in to post a comment.