GG Allin – Odiseja najeksplicitnijeg rokera svih vremena

Odmah da napomenem, u ovom članku će biti psovanja. Jer ne bi bilo fer pisati o ovakvom bendu, čovjeku a ne psovati.

U našoj okolini uvijek su postojali i postojaće ljudi koji vam vole davati neki vid smjernica. Kako se ponašati, kako se oblačiti, šta slušati, gdje ići, kako nešto raditi. Ali sumnjam da će vam iko u vašoj okolini skrenuti pažnju na ime „GG Allin.“

Postoje rokenrol bendovi na koje vas upozoravaju roditelji. Postoje rokenrol bendovi na koje vas upozorava vaša crkva. Bendovi na koje vas upozoravaju organi reda i zakona (a i gonjenja), ali ne postoji niko na planeti ko vas može upozoriti na muziku Kevina Majkla.

Rođen kao Isus Hrist Alin (Jesus Christ Allin) pa preimenovao se u Kevin Michael „GG“ Allin. Pokojni otac mu je bio vjerski fanatik i tvrdio je da mu se ukazao bog u snu, i rekao mu da sinu da ime Isus Hrist jer će mu sin biti važan kao mesija. Ovo „GG“ stoji za Isus, jer je Alinov brat Merle nije mogao kao mali izgovoriti Jesus nego je bilo „JeJe“ i iz toga je ispalo „DžiDži“.

Čovjek koji je pred sebe postavio samo jedan zadatak, da vrati opasnost u rokenrol muziku. Kada se u retrospektivi pogleda rad ovog čovjeka, može se reći da je i djelimično uspio u tome.

Njegovi koncerti nisu bili pasivnog odnosa između benda i gledalaca/fanova/posjetioca. Sve su bili samo ne mirni.

Karijera mu je počela 1979. godine singlicom „Bored To Death/Beat, Beat, Beat/One Man Army“ izdanom pod imenom GG Allin & The Jabbers. I sa tim je došao jedan sasvim novi koncept u Američki a kasnije i svjetski rokenrol. Opasnost, izvlačenje koncertnih posjetilaca iz njihove komforne zone.

„Prije svega, rokenrol muzika je za mene pobuna a ne komfor. Moj misija je da opet stavim opasnost u rokenrol, nešto što mu nedostaje već dugo vremena. Ja koristim svoj rokenrol kao oružje protiv društva, vlade i same industrije koja pokušava ograničiti ovu vrstu muzike, pokušavaju vas sputati. Rokenrol nije o tome kako izgledate, sa kim se družite, koliko novca imate, koji tip auta vozite. Rokenrol je vaš unutrašnji bijes. Rokenrol je odmazda. Rokenrol je vaš neprijatelj… i ja sam vaš neprijatelj!“

Vjerujem da ni sam DžiDži nije imao pojma koliko će ove riječi dobiti prosvetiteljske proporcije u svijetu ekstremne muzike.

Sumnjam da ste bili na koncertima gdje vas pjevač pokušava pogoditi govnetom. A i ako ste bili na takvom, onda opet sumnjam da ste bili na koncertu gdje poslije tog govneta u facu možete dobiti samo šaku ili cipelu u tu istu facu.

Sve je to bio koncept koji je DžiDži donio u muziku. Gađao je ljude govnima, pišao po njima. Pokušavao silovati muškarce i žene na svojim koncertima. Ali specijalnost mu je bila da se tuče sa publikom. Vjerujem da bi DžiDži da je danas živ bio sjajan UFC borac. Koliko je samo batina ta baraba popušila u svojoj muzičkoj karijere.

Ovo što danas rade kikbokseri i ostali borci je šetnja kroz park u poređenju sa koncertom benda GG Allin & Murder Junkies. Jer na kraju ti borci i hrvači ne pokušavaju jedan drugog da izjebu u guzicu bez vazelina.

Zbog prirode njegovih nastupa nerijetko je bio posjetilac lokalnih zatvora i bolnica. Postoji bezbroj priča o DžiDžijevoj autodestrukciji zbog koje bi završavao u bolnicama i policijskim stanicama. Svi oni koji prate i slušaju andergraund rokenrol pravce poznat je koncert na kojem se DžiDži siječe a onda valja po razbijenim pivskim flašama, koji je i prekinut jer ga je Hitna odvezla na previjanje.

Ali ono što je DžiDžija izdvajalo od svih drugih bendova je bila ta autodestruktivna autentičnost. On nije samo govorio i kenjao o slobodnom životu bez granica, on ga je i živio. Rokenrol, droga, alkohol, seks,… sve je to bila svakodnevnica Kevin Majkla. „Acta, non verba.“ u najčistijoj pank/rok formi (ili najprljavijoj, zavisi iz kojeg ugla posmatrate).

Bilo je nemoguće ostati ravnodušan na pjesme koje je pravio bend GG Allin & Murder Junkies. Danas da postoji bend kontraverzan i dosljedan tome kao GG Allin, bio bi sigurno satanizovan od strane svih. Mrzili bi ga desničari, ljevičari, feministkinje, šovinisti, hetero, gej,… svi. Jer svi oni su bili na tapetu za njegove lirike.

Murder Junkies su izdali jedanaest ploča i još tri poslije smrti Kevina. Sa bendom The Jabbers je izdao sedam albuma. To je ono „najslužbenije“ od njegove diskografije. Tu je još more singlica i saradnji sa raznim bendovima.

„Call me trash, I’m a motherfucker / I ain’t gonna kiss nobody’s ass, I’m a motherfucker / I’m a slut, slut smelly faggot freak, I’m a motherfucker / And I don’t fit in nobody’s scene, I’m a motherfucker“, stihovi iz pjesme „I’m Gypsy Motherfucker“ koji se mogu okarakterisati kao životni moto ovog čovjeka i njegovih bendova.

Alin je u svojim tekstovima napadao sve i svašta. Bijele ljude, crne ljude, trudnice, djecu, životinje, vlast, ostale rokenrol bendove… vi recite temu, GG Allin je bio u konfliktu sa njom.

Karijeru ovog (shvatite u najobimnijem mogućem značenju) kontraverznog rokera se može kao opisati kao ring gdje u jednom uglu imate svijet i sve bendove svijeta a u drugom Isusa Hrista Alina.

Moj prvi dodir sa njegovom muzikom je bio kada sam kupio neku butleg kasetu sa cijelim albumom „Freaks, Faggots, Drunks and Junkies“, prije  deset, jedanaest godina. To mu je ujedno i možda najpoznatiji album. (Ne)sreća moja pa niko nije obraćao pažnju šta klinci po Banjaluci slušaju.

Ono što je mene oduvalo tu, bili su tekstovi. Eksplicitnost na svakom novom stihu. Pljuvanje ne samo autoriteta nego svega ostalog; vlasti, autoriteta, religije, polova,… itd. Ako se objektivno uzme gledati muzika njegovih bendova, to nije neki prosvetiteljski zvuk niti je to zajebano muziciranje.

Muzika je tu samo kao pozadina i audio opravdanje za njegove tekstove. Neki od tekstova sa gore pomenutog albuma:„Be my Fuckin’ Whore“, „Suck my Ass, it Smells“, „Die When You Die“, „Cunt Sucking Cannibal“,… vjerujem da ni vi niste ostali ravnodušni na ovakve naslove. Ili ste pomislili da su bolesni i odvratni ili da su smiješni.

GG Allin je svakako znao da izazove bijes koji bi kulminirao u opasnost na njegovim performansima. Ne vjerujem da bi iko blagonaklono gledao da mu se neko popiša po faci ili udari kurcem po nosu dok ga nabija čizmom u muda.

Koliko god njegov performans donosio novi nivo nasilja za neiživljene Američke klince; stvorio je takođe i ono od čega je i najviše bježao; kontra-teg u vidu autoriteta koji je obratio više pažnje na njega.

Čim se kroz svijet pročulo za ovog rokera, roditelji su počeli obraćati više pažnje šta im djeca slušaju. Znali su svi da to nije više benigna muzika koja nema svoje posljedice i svoje breme. Breme koje je DžiDži donio bilo je nasilje. Mogućnost od teških povrijeda, pa čak i silovanja.

Priča koja kruži rokenrol svijetom jeste da je baš DžiDžijev nastup i performans bio „zaslužan“ za pokretanje ideje o „Roditeljska Pažnja“ etiketi na rokenrol izdanjima. To još nije zvanično potvrđeno ali itekako ima smisla. Od 1985. godine „Parental Advisory“ je uveden od strane RIAA (Recording Industry Association of America). Do ’85. je DžiDži već bio uspostavio svoje ime kao jedan od najzajebanijih rokera i jednog od najnasilnijih izvođača na sceni.

Njegova ekstremnost je opet unijela opasnost u rokenrol. I autoriteti i roditelji su shvatili da je u to doba rokenrol bio više od muzike za poslušati. Bilo je to oružije kojim je jedan Američki bend napadao svoju publiku, medije,… veliku većinu.

Umro je 28. Juna 1993. u 36. godini svog života usljed predoziranja heroinom. Na youtube čak možete naći snimak poslednjeg dana u životu ovog rokera. Taj dan bend je nastupao na Menhetnu i usljed nestanka struje u klubu, DžiDži je razbucao klub. Poslije ostavljenog nereda u klubu izašao je na ulicu sav krvav i umazan govnima i pišaćom.

I danas mnogi fanovi GG-a odlaze na groblje u Nju Hempširu. Na njegovom grobu seru, pišaju i povraćaju po njemu, jer se to danas smatra najuzvišenijim odavanjem počasti za ovog muzičara.

Iako je bio „sam protiv svih“, njegov bend i on sam prvenstveno je ostavio ogroman trag u rokenrol muzici. Taj trag niko ne slijedi. Neki su pokušali ali bilo je to previše „mekano“.

Bend koji je najviše bio na tragu DžiDžijeve „filozofije“ je bio Američki grajndkor bend Anal Cunt. A sličan koncept na ovoj strani „bare“ mi smo imali u vidu Kečera Trećeg, poznatijeg kao Satan Panonski.

DžiDži je došao pod premisom da će biti divno dijete i uzoran građanin svijeta a postao je nasilni mesija rokenrol univerzuma. Uvijek bez kompromisa i ravno glavom u zid do nesvijesti. Umazan govnima, pišaćom i ispovraćan, najluđi roker svih vremena, Jesus Christ Allin,… GG Allin.

„Never cared or had no feelings for no one / The only one I cared for was the one who made me cum / Live my life like a loner on the trail / Some of the nights in jail, I couldn’t afford no bail / No one to call, no one to see me through / So I bought a gun one day and I came gunning after you / Living on the road, playing scumfuc rock ‘n’ roll / I’m on the road and I haven’t got no home / Never lived nowhere long enough to call home / I’m just an outlaw scumfuc, playing my rock ‘n’ roll“

Autor: Aleksandar Saradžić