Demolition Group Goran Šalamon

Goran Šalamon (Demolition Group): “Novi album praktično je snimljen”

Slovenski Demolition Group 10. septembra nastupiće na ovogodišnjem Antivalentinovu, a mi smo tim povodom razgovarali sa frontmenom benda Goranom Šalamonom.

Demolition Group već tridesetak godina važe za jedan od najzanimljivih slovenskih rock bendova zbog svog originalnog muzičkog i liričkog izraza, a njihovi koncerti su ‘njihovo najjače oružje’, što ćemo uskoro moći i provjeriti.

Koji su izvođači najviše uticali na formiranje vašeg jedinstvenog zvuka?

Teško je to reći. Sadašnji sastav grupe toliko je raznolik, tako po godinama, a isto tako i po sklonosti različitim muzičkim oblicima, da bi bilo gotovo nemoguće povući preciznu zajedničku liniju. Ali takav je život. Ljudi smo različiti, što ne znači, da smo time nesposbni za suživot i za suradnju. Ali ako govorimo o, kako kažeš, jedinstvenom zvuku, mislim, da su korijeni tog zvuka ipak negdje u postpanku devedesetih godina prošlog stolječa. U samom panku, pa bijelom fanku poslije toga, pa kasnije i čvrstoj plesnoj elektronici, a ne možemo zaboravit ni na razne art variacije, od Talking Headsa, Bowija, Yello, DAF,…Kasnije, kad ritam sekciju preuzimaju braća Gregel, malo više ritam i bluz filinga, malo metalizacije…Recimo, da je to dovoljno. Mislim, da je bitno to, da nikad nismo imali predrasuda prema bilo kojoj rasi muzike. Ok! Sa grčko-rimsko-tursko-mediteranskim melosima nismo se bavili nikad, ali ništa od toga iz čega je izrastao i u što sve je razrastao rokenrol, nismo odklanjali iz principa. Ono, čega se u našoj muzici ne osjeća, to nas ne zanima.

Nakon trideset godina karijere, što vas tjera dalje? Što vas inspiriše?

Niko i ništa nas tjera. Slobodan izbor. Volimo raditi, muziku. Volimo svirati. Volimo rokenrol. Volimo koncerte. Volimo podzemlje. Volimo dakle, praktično sve, što pritiče ide uz rokenrol. Glasan I malo drugačiji. Ako bend korači kroz život, zajednicu I svijet otvorenih očiju, onda inspiracija ne može biti problem. Za stvaranje su uvijek najzanimljivije nepravilnosti i gluposti. Uz to još i živimo u vremenu, koje slavi i prestrojava se na stranu psihopata, društvu koje je odavno odbacilo mudrost i korak je do toga, da u potpunosti odbaci i razum. Izjednači istinu sa lažju. Međuljudske odnose sa prijevarom. Suosjećanje sa mržnjom. Poštovanje sa prezirom. Inspiraciji nikad kraja. I još ide na više.

Gdje najviše volite svirati i zašto?

Svugdje, gdje god nas žele slušati. Baš to, žele, to je najvažnije. Koncerti, gdje publika dođe, da sluša baš nas I našu muziku. Ne, da su samo slučajni prolaznici. Nemamo više te iluzije, da možda neko naiđe, slučajno nas čuje, pa će mu se sviđati naša muzika. Ako nije to mjesto ili koncert, gdje posjetitelji znaju, što mogu, da očekuju, I da je to što očekuju, glasni I čvrsti rokenrol, onda se im naša muzika neće slučajno svidjeti. Nema tu te neke milozvučnosti I neuznemiravajuće slatkosti. To je ono. Do daske. Na pas mater.

Kako bi ste danas opisali stanje na slovenskoj a i regionalnoj alternativnoj sceni?

Ne znam. Ne pratim. OK poznam bendove sa kojima smo se u svim tim našim godinama susretali. Bilo ih je dosta. Neki još radi. Neki se vraćaju. Vide vjerovatno, kao što smo mi, da ako se prestaneš baviti rokenrolom, ne ostaje ti ništa više vremena za lijenost. Jedina je razlika, da vrijeme, koje si prije trošio na nešto, u čemu si uživao, poslije preuzme neko sranje. Nema smisla ostavljati ono što te raduje.

Da li bi ste izdvojiti neki mladi bend ili kantautora iz regiona na koga treba obratiti pažnju?

Ne poznajem scene. Malo sam tamo, gdje su mladi. A I mladi mislim, da baš ne umiru od želje, da se petljaju s nama. Za njih smo starci, do kojih možda gaje neko poštovanje, al’ žive svoj život i u svom svijetu. Imaju drugačiji pogled na svijet, a njihov svijet je drugačiji od našeg. Nema tu ničeg lošeg. Ako ja za mene moj svijet nelagodan, zašto bi ga prihvaćali oni. E, pa da odmah malo pobijem to što sam upravo rekao. Sa nama je sada mladi gitarista, Petar Stojanović iz mladog, dobrog I glasnog elektro-punk benda Kontradikshn.

Podzemna scena je uvijek živa, sviježa, zanimljiva I dobra. Uvijek je bila I uvijek će biti. Iz nje dolazi sve ono što je dobro. Nema nikavoga razloga, da tako nije I sada. U to sam uvjeren iako baš ne poznajem.

Mislite li da internet danas daje šansu izvodačima koju inače ne bi imali?

Nemam pojma. Nekad smo tako mislili. Istina je, da je zahvaljujući digitalnoj tehnici snimanje, produkcija muzike mnogo jednostavnija I jeftinija nego nekada. Isto tako, teoretski je moguće, da preko internet sam, I opet jeftino, lansiraš, pjesmu u cijeli svijet. Pitanje je, koliko to stvarno vrijedi, ako se zbog te jednostavnosti I pristupačnosti, svaki dan pojavi milion novih pjesama? Da li je to onda I realna šansa ili samo još jedan američki san?

Internet na žalost nije to, što smo mislili, da če biti. Nije neki ogroman, širom, stalno I svima otvoren prozor u svijet. Svaki dan sve je jasnije, da namesto neke vrste neposredne demokratije, direktno dostupanje do slušaoca bez izdavačkih megakorporacija, postaje sve više upravo suprotno. Oruđe u rukama posrednika, koji sistematično rade na promjeni odnosa podjele plate za muziku u korist posrednika I na štetu izvodjača. Profiti posrednika rastu, autorska prava izvođača se smanjuju. A pošto posrednici posjeduju algoritme I pišu software, ugradjuju u algoritme blockade za sve one, koji ne učestvuju u njihohovoj igri. Ali jebiga. Ja sam star I ne razumijem novih načina distibucije muzike. Nije mi jasno, zašto je za mene bolje, da dobivam 100x manja autorska prava nego u doba bez interneta. Star I glup.

Posljednji izdanje “Zlagano sonce” (Lažljivo sunce) objavili ste 2015. godine, da li singl “Zvezde” najavljuje novi album?

Da, svakako. Novi album praktično je snimljen. Devet pjesama. Izlazi 9. Maja ove godine. Stvorili I snimili smo ga Tomi I Ivica Gregel, Matjaž Pegam, Aleš Suša, Petar Stojanović I Goran Šalamon. Grafički dizajn radi, kao I za zadnja tri albuma prijatelj Jesus Ajax. Posle dva izrazito društveno aktivistična albuma, ovaj će biti malo, malo više okrenut intimi. Izraziti aktivizam izgleda, da nije ona pukotina, koja bi uzrokovala raspad Sistema. Treba tražiti drugu.

Koji vam je najdraži album koji ste dosad snimili i zašto?

To je nepristojno pitanje. Ne postoji najdraže dijete, ne postoji ni najdraži album. Nikada. Niti u najdubljim mislima. U svakom razdoblju najviše pažnje posvetiš najnovijem, zadnjem.

Kako usklađujete privatni život i nastupe?

Pa prvih 35 godina to nekako ide. Za dalje još ne znam. Nije teško. Zbog rokenrola nisam nesretan u privatnom životu. Iz privatnog života nikad nisu postavljana ograničanja ni ucjene za rokenrol.

Gdje Vas sve možemo gledati u narednom periodu?

10. februara odsviramo još u Zagrebu Antivalentinovo, a onda do promocije nove ploče, 9.maja ne sviramo. Ako ne uskrsne što nepredvidivo.

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

Želeo bi, da zaželite, da nas čujete I da se sretnemo na koncertu. Ako vam je blizu to što ste pročitali u ovom razgovoru, onda sigurno nečete požaliti.

Pripremio: Aljoša Kremenović

 

Total
0
Shares
Previous Article

Omar Hakim & Rachel Z “OZ Experience” na Nišvilu

Next Article

Karte za 46. Fest od sutra u prodaji