Share
Intervju | Amira Medunjanin: “Nadam se da će se ljudima dopasti pripremljeni program”

Intervju | Amira Medunjanin: “Nadam se da će se ljudima dopasti pripremljeni program”

Star Travel & Much More sa zadovoljstvom vas poziva na koncert Amire Medunjanin koji će se održati večeras, 24. jula na ljetnoj pozornici tvrđave Kastel u Banjaluci sa početkom u 21:00 h . Amira Medunjanin nastupiće u pratnji Banjalučke filharmonije i njenih dugogodišnjih saradnika: Ante Gelo – gitara Bojan Zulfikarpašić – klavir, Zvonimir Sestak – kontrabas .

Oni koji su imali priliku uživati na njenim koncertima u Banskom dvoru 2017. godine znaju da je riječ o autentičnom sevdah doživljaju kojim dominira harmonija strasti i duševnosti.Ovog puta Amira u Banjaluku donosi magiju emocija i muzike, obogaćenu novim dostignućima kroz mnogobrojna nova ostvarenja koja zadiru u najintimnije dubine duše, budeći ljepotu u srcu svakog slušaoca bez izuzetka.

Povodom večerašnjeg nastupa razgovarali smo sa Amirom.

Kako su izgledali Vaši muzički počeci? Zašto baš sevdalinke?

Amira: Znate, odrastala sam u zlatno vrijeme Sevdaha. Tih sedamdesetih godina prošlog vijeka popularnost sevdalinke je bila na vrhuncu i sjećam se da sam kao dijete bila vječito pored radio aparata. I ne samo to, bilo mi je fascinantno slušati s kojom lakoćom su interpretatori izvodili pjesme. Iako nisam razumjela stihove, nekako osjećala sam da je to za mene jako važno. Kasnije, mogla sam polagano shvatati poruke i slagati ih u svoj mozaik. Zaista dugo, dugo se družim sa sevdalinkama i ne bih mogla zamisliti svijet bez njih. Iako to nisam znala u početku, one su mi kasnije odredile put. Nikada prije nisam ozbiljno razmišljala o muzičkom pozivu, ali od srca pobjeći ne možete. To je jednostavno tako. Ljubavi ne možete reći ne. I tako krenete na put, pa šta god da bude.

Sevdah je svojevrsno pjevanje boli, emocija patnje, izliv tuge. Odakle dolazi Vaša bol i tuga?

Amira: Svi smo mi obični ljudi od krvi i mesa. A život.., život je čudan. Svega se tu nagomila tokom godina. Vjerujem da kao i svako, imam puno lijepih, ali i dosta teških trenutaka.  Sve to ostane zabilježeno negdje u nama i pokušavamo sve to izbalansirati zarad vremena koje dolazi. A Sevdah daje čovjeku mogućnost da izbaci najskrivenije, najtužnije, najbolnije iz sebe i da olakša sebi dušu. Te priče su davno ispričane i mi ih samo trebamo slušati. Nekada je teško razumno gledati na život, zato srce nikada ne griješi.

Koja je najveća prepreka s kojom ste se susreli na Vašem muzičkom putovanju?

Amira: Kasno sam ušla u muzički svijet i nisam uopšte razmišljala o mogućim preprekama. Dugo vremena sam se bavila drugim poslom, a muzika je samo bila moja ljubav. I kada sam napokon preolomila, nije bilo straha, nije bilo poteškoća. Zaista sve ide puno lakše kada nešto voliš. Nisam se puno zamarala sitnicama, samo sam željela ići dalje.

Kako ste došli do vlastitog izražaja u sevdahu? 

Amira: Puno je to godina druženja sa Sevdahom. Praktički od ranog djetinjstva pa do danas nikada ta veza nije prekinuta, ni za trenutak. Ne znam, smatram da je to bio uzajaman proces. A kako čovjek sazrijeva, mnoge stvari legnu na svoje mjesto i ne treba ih mijenjati samo radi promjene. Bolje pustiti vodu neka teče. Nekada se treba jednostavno prepustiti, jer muzika je čudo.

Prošle godine objavili ste četvrti studijski album »Ascending«. Recite nam nešto više o tom nosaču zvuka. Kako je nastao, po kojem ste principu odabrali pjesme?

Amira: Da. Prošle godine se navršilo petnaest godina od prvog albuma i željela sam zaokružiti tu priču koja je barem za mene veoma brzo prošla. Ali, nisam htjela objaviti samo kompilaciju već objavljenih pjesama. Nekako mi to nije bilo prihvatljivo. Većina obrada na “ascending” albumu su pjesme koje su obilježile prethodni period, uz jednu autorsku i par obrada pjesama koje nisam do sada snimila, a izvodila sam ih na koncertima u više navrata. Snimala sam album u Norveškoj i mislim da je bila dobra odluka, jer mogla sam sarađivati sa vrsnim umjetnicima i uraditi nešto za što do sada nisam imala priliku.

Na albumu ste okupili impresivna muzička imena, kako birate one s kojima ćete sarađivati?

Amira: Da. Svi su fantastični umjetnici. Ante Gelo, Bojan Zulfikarpašić, Boško Jović, Zvonimir Šestak su dugogodišnji saradnici i prijatelji, s kojima sam nastupala mnogo puta. A da ne govorim o Trondheim Solistene muzičkim ansamblom koji zaista zvuče perfektno. Vjerujem da imam sreće u životu što mogu sresti i sarađivati s takvim ljudima. S Trondheim Solistene iniciranje saradnje se desilo slučajno. Prije više od dvije godine trebala sam nastupati u Trondheimeu i par dana prije koncerta, Trondheime Solistene su poslali upit da možda izvedemo jednu pjesmu zajedno na sceni. Međutim, kada smo došli tamo, imali smo jednu probu ali cijelog programa. I umjesto jedne pjesme, uradili smo cjelovečernji koncert zajedno. Ante Gelo je raspisao prekrasne aranžmane i to je bio početak našeg druženja.

Na albumu je 11 pjesama. Postoji li neka za koju osjećate posebne emocije?

Amira: Teško Vam je pitanje. Nikada o tome i nisam razmišljala. Način na koji ih doživljavam i proživljavam na sceni je specifičan. Ne znam Vam jednostavan odgovor na ovo pitanje.

Vaši albumi dobili su sjajne kritike u evropskim krugovima. Koliko Vama privatno, ali I sevdahu znači taj proboj »preko granice regije«? 

Amira: To bi trebao biti osnovni cilj. Da se što više ljudi upozna s našom tradicionalnom muzikom, bez obzira o kojem kontinentu je riječ. Bitno je nastaviti u istom pravcu, pa dokle stignemo. A najvažnije od svega je sačuvati tradiciju od zaborava.

Ko je od izvođača u posljednje vrijeme uspio da Vas zainteresuje i zašto?

Amira: James Blake je producent, autor, multi-instrumentalista iz Velike Britanije. Slušam ga već neko vrijeme i zaista ima tananu dušu. Iskreno ima nekoliko pjesama koje me baš pomjere i od srca ga preporučujem.

Koju knjigu/film biste preporučili?

Amira: Za knjigu Vam odmah mogu reći. To bi bila “Kako su nastali ratovi zombija” od Aleksandra Hemona, a za film nisam pametna. Ništa bolje nisam gledala još od “Hobita” Peter Jacksona. Doduše i ne stignem ništa novo pogledati.

Na čemu trenutno radite? Kakvi su planovi za dalje?

Amira: Imam nekoliko stvari na pameti. Projekti koje sam ostavila u stranu, zbog drugih obaveza. Nastavljam sa nastupima u Europi do kraja godine. Ponovno ću sarađivati s Jordi Savalom, a i čekaju me nastupi u Australiji. Pored toga, počela sam raditi na novom albumu, ali još je rano bilo šta pametno reći.

Postoji li neki domaći izvođač s kojim biste voljeli ostvariti saradnju?

Amira: Ne znam. Sarađivala sam s mnogim umjetnicima s ovih prostora, tako da ne sumnjam da će nas projekti u budućnosti nekako spojiti.

Šta je ono što publika, uz kvalitetnu muziku, još može očekivati na koncertu na tvrđavi Kastel 24.07. u Banjaluci?

Amira: Više je druženje nego koncert. Ja to uvijek kažem. Vjerujem da imamo dosta toga da predstavimo banjalučankama i banjalučanima. Scenu dijelim sa Bojanom Zulfikarpašićem na klaviru, Ante Gelom na gitari, Zvonimirom Šestakom na kontrabasu i zahvaljući organizatorima koncerta “Star Travel – much more” pridružit će nam se 11 muzičara iz banjalučke filharmonije. Ovo nam je prvi nastup zajedno i to na Kastelu. E sad, nadam se da će se ljudima dopasti pripremljeni program. A i nešto drugo ćemo probati što nismo prije, tako da će nam svima biti interesantno.

Gdje Vas još možemo vidjeti u narednom periodu?

Amira: Bit će nekoliko nastupa na moru tokom ljeta, potom slijedi Velika Britanija, i onda 25. oktobra koncert u Sava Centru.

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

Amira:  Obično pričam previše i da ne bude tako i ovoga puta, hajde da to ostavimo za druženje.  Bitno je da se svi nađemo 24-og u 9 sati i da krenemo polako u noć. Pa ćemo vidjeti. Ne žuri nam se nigdje.

Hvala Vam puno na izdvojenom vremenu.

Razgovarao: Aljoša Kremenović            Foto: Miloš Vojnović

…………..

Ulaznice, po cijeni od 20 KM, mogu se kupiti u agenciji “Star Travel”, Jevrejska 6, prvi sprat, preko sistema kupikartu.ba i na platou ispred RK “Boska”.