Intervju – Atilla Aksoj

Atilla Aksoj je muzički producent, multiinstrumentalista, kompozitor, inžinjer zvuka. Osnovni instrument mu je bass gitara. Osnovao je muzički studio “Baraka” u Mostaru u kojem radi muziku za pozorište, te druge muzičke projekte. Atilla je producent i gitarista bendova Zoster i Arkul.

Sa Atilom smo razgovarali o muzičkim počecima, saradnji sa Arkulom, Zosterom, Jelenom, o mostarskim mladim muzičarima iz rock škole, planovima za budući rad…

Kako su izgledali tvoji muzički počeci, kada se rodila ljubav prema muzici?

Atilla Aksoj: Veoma rano sam se počeo interesovati za muziku. Ustvari, privlačilo me nešto što nisam znao šta je, a sad kad pogledam ovako unazad, imam osjećaj da nije bilo nekih sticaja okolnosti da se možda nikad ne bi bavio muzikom jer ne bi bilo ljudi koji bi uopšte to mogli da prepoznaju, što mislim da je strašno bitno. Vrlo rano sam počeo da pjevam u školskom horu, to mi je bilo nešto posebno jer sam tada pjevao partizanske pjesme o Titu, da bih poslije počeo da sviram gitaru u Gradskom kulturno-umjetničkom društvu Abrašević, koje mi je dalo neke osnove sviranja akorda. To je taj neki moj muzički početak. Volio bih svakom preporučiti da pokuša da svira neki instrument, čak i ljudi u poodmakloj dobi treba da se bave muzikom, bez obzira što svi kažu da je to prošlo.

Osnovao si svoj muzički studio “Baraka”, šta se u njemu snima i za koga?

Atilla Aksoj: Studio je jedno mjesto gdje ja pokušavam provesti neke svoje ideje, a i ideje mojih prijatelja da sprovedemo u djelo. Studio bi trebao da funkcioniše čak i komercijalno, ali pošto je takvo vrijeme da je nazovimo “tog posla sve manje” onda sam ja odlučio da radim svoje muzičke projekte. S bendom s kojim sviram snimili smo tu dva albuma, ovdje radim muziku za pozorište, za film itd. Sljedeći mjesec počinjem da radim muziku za “Ljepoticu i zvijer” za Lutkarsko pozorište u Mostaru.

Kako je došlo do saradnje sa Vladimirom i osnivanja Arkula?

Atilla Aksoj: Do saradnje je došlo sasvim slučajno. Vladimir je već pjevao sefardske pjesme i meni se to strašno svidjelo tako da smo krenuli u neko zajedničko istraživanje i druženje i uradili smo dva albuma. Uspjeli smo taj neki opus sefardskih pjesama da objedinimo u dva cd-a “L'amor” i  “Il bastidor”.

Koliko ste prihvaćeni u Mostaru i kakvu poruku šaljete ovom muzikom?

Atilla Aksoj: Muzika je uvijek prihvaćena, ljudi vole muziku, e sad da li su upoznati s tim na vrijeme, da li imaju dovoljno interesovanja da dođu na koncert to je sasvim neka druga stvar. Poruka je da se muzika svira i da ko god može da osjeti ljepotu muzike treba da dođe. Pjesme su rađene na ladinu tako da većina ljudi koji iole poznaju španski jezik mogu da razumiju. Tekstovi su jednostavni, a melodije tako lijepe i fascinantne da mislim da su dovoljno jake da zaokupe svakog slušaoca.

Kako je prihvaćen novi album Zostera i  na koga se odnosi sam naziv albuma?

Atilla Aksoj: U toku su promocije albuma, ali mislim da je dobro prihvaćen. Nama se sviđa, mi smo uradili najbolje što smo mogli u tom trenutku. “Srce uzavrelo” je naše stvaranje uzavrelo, dok smo radili album, tako da album predstavlja i nas i možda neke zamišljene likove u našim životima, koji imaju dovoljno jako srce, koji imaju dovoljno volje i želje za životom i borbom za bolje svih nas.

Kakvi su planovi sa Zosterom u narednom periodu?

Atilla Aksoj: Planovi su da sviramo što više. Imamo već zakazane neke svirke, pripremamo promociju. U Sarajevo su stigli naši cd-ovi, a album je već izašao i u Hrvatskoj prije mjesec i po dana za Menart. Zatvara se ta neka priča oko izdavanja albuma, tako da možemo da radimo promociju.

Kako izgleda saradnja sa Jelenom?

Atilla Aksoj: To je počelo prošle godine, isto sasvim slučajno. Jelena je izvanredna pjevačica i interpretatorica romske muzike. Ona me pozvala na jedan festival u Dubrovniku, gdje smo prvi put zajedno zasvirali i tu je bilo tako dobro da smo odlučili da se družimo što više. Nakon toga smo odsvirali koncert u Lazaretima, u Dubrovniku i bilo nam je dosta dobro, a u međuvremenu smo uspjeli napraviti neku kolekciju romskih pjesama koje smo snimili u januaru mjesecu. Dakle, album sa Jelenom je gotov, trebao bi da se zove “O, devel” u prevodu “O, Bože” kao jedna pjesma koja otvara taj album. Na albumu ima pjesama sa Balkana, od Šabana Bajramovića, nekih pjesama iz Rumunije do španske “Naci en alamo” iz filma Vengo. Pripreme za izdavanje albuma su u toku i nadam se da će izdanje biti objavljeno ove godine.

Predaješ u Muzičkoj rok školi Mostar. Ima li talentovanih muzičara i kako ih motivišeš, s obzirom da je u današnje vrijeme teško živjeti od muzike?

Atilla Aksoj: Ima izuzetno talentovanih ljudi. Ja predajem bas gitaru i što je malo neobično, imam 11 basista koji sviraju po meni pomalo nepopularan instrument, jer u našim okolnostima kad neko ne zna dobro da svira gitaru onda svira bas gitaru, misleći da je lakše jer ima manje žica, što nije istina. Sviranje bas gitare je samo po sebi jedna filozofija i mislim da je nešto posebno. Ljudi koji odaberu taj instrument mogu da urade pravu stvar. Imamo isto toliko, možda čak i više, bubnjara, gitarista, nešto manje ima klavijaturista, ima dosta pjevača. Trenutno prolazimo kroz neke muzičke ere u ovoj godini, jer smo primijetili da je mladima teško imati neku poveznicu sa starijim vremenima, nepoznavanje nekih starijih bendova što je nekad prednost, nekad je i mana, pa smo htjeli jednostavno da se prođe kroz neku “muzičku istoriju”. Imali su priliku da rade pjesme iz pedesetih, šesdesetih, sedamdesetih, osamdesetih, a sad imamo devedesete i rade neke pjesme koje su okarakterisale te godine, a imaćemo koncert, gdje će oni predstaviti svoj rad. Ovaj put su svi uradili svoju pjesmu. Tih pet ljudi, koliko ih je u bendu, napravili su svako po svoju pjesmu. Na kraju koncerta mi koji predajemo ćemo od 9-10 bendova izabrati jednu najbolju pjesmu, koja ima najveći potencijal, biti će snimljena.

Šta poručujete mladim talentovanim muzičarima?

Atilla Aksoj: Poručujem da što više rade, da što više sviraju da se što više druže sa različitim ljudima, sa različitim muzičarima, jer mislim da ih to samo može obogatiti i dati im sasvim nešto novo u njihovom stvaranju, jer i od najlošijeg gitariste se može nešto naučiti, od najlošijeg bubnjara… Svako nosi nešto u sebi, ako se bavi muzikom. Samo to što se bavi nečim tako plemenitim, kao što je muzika, čini čovjeka posebnim.

abrasmedia.info