Share
Intervju | Berin Tuzlić: “Gdje nema kreativnosti nema ni slobode”

Intervju | Berin Tuzlić: “Gdje nema kreativnosti nema ni slobode”

Berin Tuzlić, bh. multimedijalni umjetnik, koji je ostvario i internacionalnu karijeru, za portal Treći Svijet govori o novim muzičkim saradnjama, animiranim filmovima i stripovima koje je nedavno završio, kao i novim projektima koji su u planu.

Berin Tuzlić je znanja o animaciju skupljao od BiH, Kanadi, Danskoj, Francuskoj i Zagrebačkoj školi crtanog filma. Za program PRIMN francuske Vlade za edukaciju u području vizualnih komunikacija, francuska televizija Arte odabire upravo Tuzlića, i to na osnovu već tada prepoznatih rezultata iz područja reklamne industrije, stripa, animacije i dizajna. Dobitnik je brojnih nagrada za svoje kratke art animirane filmove kao i kampanje iz oglašivačke industrije. Nagrađen je prestižnim izdanjima, od kojih treba istaći Zlatni dukat Ataturk za kreativni slogan “Yes, we are open” turskog ministarstva kulture i turizma te za film “Sarajevo ne znam kad i ne znam gdje” koji je osvojio 33 nagrade. Osim nagrade dobivene od strane francuskog ministarstva kulture valja spomenuti i onu na Zagreb Film Festivalu.

Do sada je objavio oko 70 strip-albuma, a zanimljivo je da je osnivač one-man muzičkog projekta Drumelody, te je objavio i strip album uz vinilno izdanje “Aero” objavljeno za Dancing Bear za koji je objavio i hvaljeni album “Hyperbola”.

Razgovarala: Vanja Šunjić

Pri svakom susretu, prvo što te pitam je gdje si sada i šta radiš… ☺?

Berin Tuzlić: U napadu ☺, a gdje drugo ..ha, ha..sviram, radim nove animirane filmove..jednostavno „fazoniram“ ..hah..

Od skora si muzičar koji svira u četiri, a ne u tri benda. Šta je to novo?

Berin Tuzlić: Da sviram u dRUMELODY  sa „mašinama“ i gotov je novi album koji će se zvati „Freedom of imagination“ i uporedo sviramo koncerte☺ da sa mašinama, drumjaying. Sa Škodrom sam završio njegov autorski album „Linija“,, odsvirao sam mu bubanj. Sa Mirzom Golom sam zajedno napravio album za duet „BoX“ album se zove PoluTonTiMonoTon, sa Kolt teatrom završio album „Daje mi sve od sebe“. Wood audio studio ne miruje zajedno sa Harisom Saračevićem. Završavam svoj novi kratki animirani film „Definicija ratnog heroja“. Završen je serijal kratkih, satiričnih animiranih filmova „Fazonator“, izašao mi je novi strip album „iNFRA DEVIL“. Uskoro počinjem raditi za djecu serijal kratkih animiranih filmova „Little beatle“. Idem u Kinu u novembru tamo sam u žiriju njihovog najvećeg festivala animiranog filma „Xiamen“ u istoimenom gradu.

Koji od ovih bendova ti je najdraži i kako uspiješ da stvaraš, žanrovski, toliko različite stvari? Forme bendova su drukčije, ljudi su različiti. Kako posložiš sve to?

Berin Tuzlić: …pa kad voliš ono što radiš i kad svoj mikrosvjet organizuješ tako, onda je dovoljno znanje. Meni su kad radim najvažniji ljudi da mogu sa njima da dvosmjerno komuniciram. I onda volim da su to ljudi koji su kvalitetni u svom stvaralaštvu, i da i oni vole umjetnost, i da cjenimo se uzajamno. Bez obzira da li je to čovjek ili mašina. Takva su vremena da sve postaje multidisciplinarno, multimedijalno, multinacionalno…bitno je da ste multi a ne nulti ☺. Organizacija je najbitnija poslije ljudi, a onda na trećem mjestu je znanje i interesovanja. Kad se to posloži onda sve ide kako treba. Svi smo kreativni. Gdje nema kreativnosti nema ni slobode, gdje nema umjetnosti tu je pakao.

Kako danas profesionalizovati angažman, gdje je balans između hobiste i tezgaroša?

Berin Tuzlić: Sve je stvar rada i sposobnosti. Neki ljudi jednostavno nisu za autorska djela. Po meni će prije hobisti napraviti kvalitetno autorsko djelo nego tezgaroši, i ako nemam ni protiv koga ništa sve dok niko nikoga ne ugrožava. Svako ima svoj stav. Moj je stav da kreativno stvaram i inoviram. Ne mogu drugačije i neću. Sve se gradi i nema ništa da je kvalitetno što je preko noći uspjeh napravilo.Balans je za mene kompromis a ja ne volim kompromise jer tu je sve presporo i pitaju svi i svakakvi primjerci pa čak i neki koji se ne bave istim.

U kakvom društvenom uređenju danas živimo i zašto je ono indiferentno prema kulturi, umjetnosti, aktivizmu,  angažovanosti…?

Berin Tuzlić: U našem društvu vlast ne voli umjetnost, jer ona rađa nove ideje. Vlast je izmislila umjetnike politički podobne da rade za njihovu stranačku politiku.

I na žalost to je za njih umjetnost. A to je daleko od umjetnosti. A oni su oblikovali kod većine ljudi svijest o umjetnosti, kulturi itd. Zato je njihovim privatnim umjetnicima dozvoljeno i da krše zakone. Danas je aktivizam postao samo njihov lični marketing. Jer revolucije se ne dižu umjetnošću, danas sve je drugačije.

Baviš se muzikom, stripom, animacijom, filmom… šta je najprogresivniji medij?

Berin Tuzlić: Najprogresivniji je onaj koji pravi rezultat. Jer svaki od nabrojanih ima drugačiju publiku. Najispravnije je da se baviš onim što ti ide najbolje. Ako govorimo o zastupljenosti onda je definitivno animacija i muzika trenutno danas na prvom mjestu.

Da li postoji nešto što kulturu otpora propagira bolje i koliko se razlikuju subkulture konzumenata ovih medija?

Berin Tuzlić: Veoma je diskutabilna propaganda otpora. Ja mislim da treba ovim vrstama umjetnosti raditi otpor ali isto tako mislim da je to veoma mlaka forma otpora. Jedina je razlika u tome koliko je moć primjećivanja, i moć da osjete ono što konzumiraju razvijena kod konzumenata. Ja mislim da je to ključ.

S obzirom na našu istoriju, i trenutno socio-ekonomsku situaciju, šta je ono što sada treba našem društvu, kako i uz pomoć čega se može nametnuti to uređenje? Koliko kultura i umjetnost mogu biti medijatori u svemu tome?

Berin Tuzlić: Potrebno je da je zakon za sve isti. Da se vrednuju vrijednosti a ne da se ignorišu rezultati i uspjesi svih. To se može nametnuti poštivanjem pravila koja trebaju u svim institucijama da se nadogradjuju. Naši mediji moraju podhitno da naprave više prostora za naše autore da imamo nove zvijezde, jer smo još u osamdesetim. Kultura i umjetnost to mogu, nego je problem što ne surađuju, naši ljudi ne suradjuju izmedju sebe to je najveći problem. Moraju naučiti kako se suradjuje.

Kako projekti poput Fazonatora i Infra Devila mogu ukazati na određene anomalije u društvu? Da li su ljudi svjesni da je njihov „vođa đavo“?

Berin Tuzlić: Pa mogu ih podsjetiti ili ako nisu primjetili reći im da im pomognu da malo počnu to primjećivati, jer misliti nije lako! Kad imate ovoliko stvari koje realno ne trebaju da nas interesuju, a bombarduju nas takvim nebitnim glupostima i odvlače nam fokus od sebe i naših prijatelja.Teška je borba u anarhiji sa površnim a preambicioznim.

Neko si ko mnogo podržava mlade ljude i daje im priliku da se afirmišu na sceni. Koliko danas naši mladi imaju mogućnost za bilo šta?

Berin Tuzlić: Imaju mogućnosti koliko žele. Jer Internet vam danas omogućava da možete doći do koga god želite. Najveći je problem što je pitanje koliko to mladi žele, jer to mogu samo svojim djelima pokazati. Mi imamo super mlade pojedince koji prave fantastične rezultate globalno.To su oni koji su shvatili da sve što danas radiš moraš raditi globalno sto sire to bolje. I da je najbitnije malo izmjeriti se tamo gdje vas niko ne zna jer to su meni lično najbitni oduvijek bili uspjesi. Lokalno je nedovoljno.

———————————————–

Linkovi:

Foto: Vedran Metelko