Bojan Slačala

Intervju – Bojan Slačala

Bojan S

Beogradski noise-pop bend Artan Lili doneo je novo ime i novi zvuk u gradu i u poslednjih godinu dana konstantno potresao domaću (ali i širu) scenu, konstantno izbacujući singlove koji su, kao po automatizmu, gotovo svi završavali na prvim mestima svih značajnijih top-lista u regionu. Zahvaljujući svojoj melodičnosti, pevljivosti i zarazno lakoj pamtljivosti tekstova, ove pesme vrtele su se (i još uvek se vrte) u glavama brojnih fanova na čiju će radost Artan Lili u subotu, 19. marta, u Domu omladine održati veliki beogradski koncert, na kom će promovisati svoj prvi album, ali isto tako svirati i nove pesme sa albuma koji nas tek čeka. Tim povodom naš sagovornik je Bojan Slačala, frontmen i spiritus movens ovog benda.

Da krenemo za početak od imena Artan Lili – ispričaj nam anegdotu o grafitu po kojem ste nazvali bend i kaži nam nešto simbolici imena?

– To je stara anegdota iz vremena kada sam sa bendom Stuttgart Online bio na makedonskoj turneji i spazili smo taj naziv na zidu železničke stanice u Kumanovu. Meni se u tom trenutku učinilo da bi to mogao biti zanimljiv naziv za neku grupu. Naravno, pročitao sam i hiljade drugih natpisa i grafita, ali taj mi se nekako zadržao u sećanju i setio sam ga se na vreme. Inače, to je albansko muško ime i prezime, neko se jednostavno potpisao na zidu. A mi smo se svi setili artana, tog leka za Parkinsonovu bolest koji je poznat među mladima. Inače, čuo sam je da reč artan na ne znam kom jeziku sinonim za beskrajno, za nešto više što treba u životu da se ostvari, kao potraga za nečim posebnim.

Nedugo nakon nastanka benda osvojili ste veliku bazu fanova – da li je tome doprinelo sukcesivno objavljivanje pesama i spotova?

– Zanimljiv je taj tempo kojim radimo, izdajemo singl po singl i sukcesivno ih objavljujemo jedan po jedan, mi smo prvi u regionu napravili tako nešto. Zbog takve dinamike smo stalno u pokretu i uvek postoji neka otvorena pesma na kojoj se radi i neki spot koji se završava. To je stalno jedan proces u kom se konstantno nalaziš. Bitno je samo da se napravi jasna razlika između albuma, da ljudi ne pomisle da sve to spada u jedno izdanje. Menjamo se konstantno i nešto što smo zamislili pre godinu dana više nije isto, već se pojavilo nešto novo, već postoje neke promene. A to je sve zato što mi želimo da bude tako, niko nas ne uslovljava i niko nas ne tera, to je jednostavno ono što smo sami hteli i u čemu, na kraju krajeva, uživamo.

S obzirom da su pesme snimane u različito vreme u različitim studijima i sa raznim producentima, da li je bilo teško na kraju sve to uobličiti u jednu kompaktnu celinu?

– Neko je lepo primetio da kraj jednog albuma liči na početak drugog, što i jeste situacija s jedne strane. Ali na taj način vidiš kako se neka stvar razvija, kada slušaš album, on se stalno menja. To je možda i neki novi način u poimanju muzike.

Kakav je po tebi značaj albuma kao formata danas kada vreme leti i sve nam je dostupno na jedan klik mišem?

– Na način na koji smo mi objavili album, dakle sukcesivno, svaka pesma nekako dobija svoje mesto i svaka pesma dobija šansu. S druge strane, kad tresneš ceo album odjednom danas, ti robuješ dugmetu koje se zove “next” – poslušaš malo od jedne pesme, svidi ti se ili ne, pa odmah prelaziš na drugu i tako dalje. Tako danas funkcioniše preslušavanje albuma, slušaoci su jednostavno nestrpljivi. S tim u vezi zanimljiva je stvar kako svaka pesma nastaje. Ti u produkciji svakoj pesmi posebno posvetiš vreme, svaku drugačije obradiš i zato svaka drugačije i zvuči. Osim toga, bitno je kada se preslušava album, da se pesme puštaju na različitim uređajima sa različitim kvalitetom zvuka, od onog najlošijeg audio uređaja poput tranzistora i portabl zvučnika, preko ozvučenja u automobilima pa sve do najboljih sprava, jer treba uzeti u obzir u kakvim uslovima će ljudi taj album slušati, da li kod kuće ili u tokom vožnje, u klubu…

Imate veoma dobro osmišljen vizuelni identitet benda – ko se bavi tom stranom priče?

– Kako je počela čitava stvar sa bendom, tako su se razni gradski kreativci priključivali celoj akciji, osećajući da na taj način rade nešto dobro i za sebe i za sve nas. To je zaista fantastičan osećaj, da radiš sa ljudima koje smo privukli po inerciji, jer su oni sami reagovali na kreativan način. To je super interakcija i srce mi je puno kad vidim da se i dalje javljaju ljudi koji imaju ideje i koji žele zajedno sa nama da kanališu taj entuzijazam u pravom smeru, boreći se u staroj bici za kvalitetno kulturno delo. Bez tih ljudi ne bi bilo ničega, to je poenta i to je velika naša radost. Kad spominjem tu kreativnu ekipu koja je stala uz nas, tu mislim i na sebe i na Romanu, pošto se nas dvoje najviše bavimo vizuelnim stvarima u grupi i svesni smo da je to veoma bitno. Držimo do vizuelnog identiteta benda – od grafičkih rešenja, logotipa, fotografija benda, omota albuma i celog tog 2D imidža, pa do 3D stvari, videa i spotove i vizuelne režije koncerata, to je veoma bitna strana cele priče.

Da li možemo da povučemo paralelu između tvoja dva benda – Artan Lili i Stuttgart Online?

– To je generalno isti supkulturni impuls, povod i reakcija su identični, oba benda su aktivna u isto vreme, u istom gradu, na istom prostoru, u uslovima za kulturu koji su takvi kakvi jesu, ali takođe mislim da oba benda imaju svoje posebno mesto i svoju vernu publiku koja posećuje koncerte i prati čitavu stvar i veruje u to što radimo. Mogu ovom prilikom premijerno da otkrijem i najnoviju informaciju da je Demir Ahmetović postao novi član benda Stuttgart Online, tako da smo sada trio i uskoro ćemo imati i prvi koncert u toj postavi.

Vi imate neku veoma specifičnu kombinaciju – s jedne strane ste, kao noise-pop bend, potpuni andergraund i alternativa, a s druge strane, po količini hitova i zastupljenosti u medijima, jeste mejnstrim. Kako funkcioniše taj spoj?

– Iz ugla alternativne rok scene u Beogradu izgleda kao da mi težimo mejnstrimu. Ali iz ugla neke “random” muzičke publike, mi smo ultra alternativni bend i to je u stvari realna vizura našeg benda. Mislim da smo mi teški andergraund za naše uslove i bez obzira što su neke pesme uspele da dopru do većeg broja ljudi, to je konstantna bitka koja se vodi dan za danom, da bi imao privilegiju da se time baviš ovde i da od toga živiš. Mislim da je rešenje da se stalno radi i da se stalno plasiraju neke nove stvari da bi ste uspeli da opstanete u svom naumu. S tim je tesno povezan i problem pojma originalnosti. Svi su navikli da originalnost definišu na osnovu sličnosti, odnosno da li to liči na nešto što je već odsvirano ili ne. Zamislite da danas postavite na primer u slikarstvu takvo pitanje, ko bi mogao da naslika nešto što nikada pre toga nije naslikano, to je nemoguće. Sve smo već čuli i sve smo već videli… Originalnost zapravo čini taj trenutak tvoje reakcije na probleme koji te okružuju, pogotovo ako si “srećan” da živiš u ovakvoj državi u kakvoj mi živimo. Tako da ovde zapravo postoji neiscrpan rudnik tema o kojima možeš da pišeš i da pevaš na svoj način, i socijalne tematike i ljubavne i svakakve… ali nažalost ovde nema mnogo sreće. A kad pronađeš sreću u tome što radiš, onda ti svi ovde kažu da si mejnstrim. Ali mi smo zapravo, ponoviću, teški andergraund.

“Neka ljubav vuče stvari, nema love al’ ne mari” vaši su stihovi, entuzijazam vs lova – kaži nam nešto o tome, da li se može živeti od muzike i da li je za tebe moguć život bez muzike?
– Za mene ne postoji ništa bez ljubavi, a ljubav nije samo ljubav prema suprotnom polu, već i ljubav prema svemu što me okružuje, ljubav prema životu, porodici, ženi, prema vremenu i naravno prema muzici. Bez te ljubavi prema muzici i bez pravog impulsa u pravom trenutku ne bi bilo ničega. Taj naš stih jeste idealistički i tek kad zglajzaš do kraja i dođeš u situaciju da ga doživiš, onda ga u potpunosti i shvatiš. Što se tiče ekonomske strane tog stiha, na našu žalost to nikada nećemo doći do nekih para koje će nešto promeniti. Dešava se u najboljem slučaju da smo na nekoj pozitivnoj nuli i da možemo da se bavimo onim što volimo, što je fantastičan skor.

Novi paket rokenrol mera

*Već ste izbacili prvi singl sa predstojećeg albuma – da li ćete pesme objavljivati isto sukcesivno i šta imate u planu kada su koncerti u pitanju?

– Novi album se zove “New Deal” i s obzirom da je to pojam koji je označavao nove reforme za tu državu u kojoj je sproveden, za SAD, neka to bude neki “novi paket rokenrol mera”, mi to tako gledamo. Biće to nešto novo za nas a i novo u muzici. Idemo dalje sa istom udarnom šemom, singl po singl i trudićemo se da to bude što češće. To je za sada plan što se tiče drugog albuma. Naravno, imaćemo što veći broj koncerata i koncertnih promocija, kako ovog prvog albuma na vinilu, tako i drugog koji tek dolazi, pošto nekoliko pesama sa tog novog albuma mi već sviramo. To će funkcionisati i dalje u istom tempu, dok se jedne pesmo prave, druge se već objavljuju, ljudi kupuju na bandcampu, sviramo što više koncerata… i to je taj krug u kom se stalno vrtimo.

danas.rs

Total
0
Shares
Previous Article
mort demofest

Veče Demofest takmičara u Banjaluci: U subotu nastupaju M.O.R.T, Robinovi Hudovi i Jah Balebaroshi

Next Article
Sex pistols

Nema budućnosti za 'punkerske' snove u Engleskoj