Čast nam je da na ovogodišnjem BL Rising-u ugostimo tuzlanski Contusio. Iako je u pitanju bend koji je uveliko poznat na našim prostorima, odlučili smo da vas počastimo ovim fantastičnim razgovorom sa momcima, pa dok čekate njihov nastup 4. aprila, pročitajte šta to oni imaju reći o sceni, radu benda i muzici uopšte.
Vaš bend je nastao 2007. godine, nakon raspada Sacrifice-a. Kako je uopšte došlo do toga, odnosno ko je bio inicijator za nastanak drugog benda?
Kole: Incijator i osnivač benda „Contusio“ kao i benda „Sacrifice“ sam ja, Damir Dizdarević Kole. Još za vrijeme „Sacrifice-a“, počeo sam da pravim pjesme koje su više naginjale na Metal nego na Hard Core, mada i „Sacrifice“ nije bio klasični HC, više je bio crossover poput bendova „Biohazard“ i „Machine head“ može se reći.
Prije „Sacrifice-a“ sam bio u još dva benda – „Genocide“ i ujedno u „Hobson’s choice“. Rano sam počeo svirati. Sa nekih nepunih 14 godina sam imao svoj prvi bend „Vulgar“. Uglavnom, vidio sam šta bend zapravo zahtjeva – ozbiljnost, disciplinu, odgovornost; a u to vrijeme članovi „Sacrifice-a“ su slabije poštovali sve od navedenog. Više su to gledali kao hobi i nisu imali baš iskustva i razumijevanja o tome šta bend kao takav zahtjeva.
Vidio sam čemu vodi ta priča i zadržao bubnjara Ruleta, pozvao Nedima da svira gitaru, a ja sam ostao na bass/vokalu i osnovao bend „Contusio“. Thrash/death pravac sam odabrao jer sam u to vrijeme zapazio da to niko ne svira. Svi su svirali ili Thrash ili Death. Bio mi je cilj da to spojim i krenem u napad.
Nakon te promjene prešli ste sa hardcore/metal zvuka na death/thrash. Zašto takva odluka i da li planirate da ostanete pri tom žanru?
Kole: Već sam naveo u prvom pitanju u vezi prelaska, a Thrash/Death smo bili jedno vrijeme, hajmo reći u vrijeme kada je snimljen naš prvi EP „Trauma of Detonation“. Čovjek se prirodno vremenom nadograđuje i napreduje. Trenutno smo čisti Death Metal, i nadam se da smo slušaocima i publici malo specifičniji.
Pokušao sam dok sam pravio pjesme da se izdvojimo koliko se može, počevši od dužih pjesama, tema tekstova koje ne uključuju demone, đavola, masakr, vukodlake… Definitivno neće više biti žanrovskih izmjena, samo ćemo praviti što više pjesama i mislim da će naši fanovi i publika biti sve više zadovoljniji. Death Metal je muzika u kojoj čovjek može iskazati svoja najdublja osjećanja i odsvirati najviše dionica razne muzike – ponajviše jazza, ali i klasične muzike. Na prvu djeluje jako ekstremno, ali zar nije i istina takva? Zato smo mi tu da dokažemo brutalnu stvarnost od koje se ne može pobjeći.
Nije teško primijetiti da ste upoznati sa različitim žanrovima, ne samo kroz slušanje, već i sviranje, ali, recite nam šta privatno najviše volite da slušate?
Kole: Slušam sve što mi dotakne dušu, krenuvši od jazza, rocka, psihodelije, alternative, grandža, čak i romske muzike, pa do klasične muzike uz koju najviše vježbam. Posebno bih izdvojio P.I. Tchaikovsky. Pored Metala koji mi je najviše u srcu izdvojio bih stari pop iz 70-tih pa nadalje…
Nedim: Mislim da je uvijek korisno ako smo otvoreni za različite stvari, a u slučaju muzike to je definitivno istina. Bendovi i umjetnici koji su najčešće na našoj playlisti variraju od progressive rocka, fusiona, black metala do desert/stoner rocka, dooma kao i psytrance-a npr. Mislim da svaki pravi i dobar bend prvobitno operira unutar svojih početnih okvira žanra da bi izašao izvan njega jači kao nešto svoje i unikatno. Neki od takvih bendova za mene su: Morbid Angel, Rush, Pearl Jam, Alice in Chains, Rush i opet Rush, Slayer, Suffocation, Death, Atheist, Allan Holdsworth, Xenomorph, Metallica, Mayhem, Dissection itd.
Prošle godine ste objavili svoj prvi full-length album “Unrest in Peace”. Publika je svakako zadovoljna, a da li ste vi ispunili ili premašili vlastita očekivanja?
Kole: Defintivno smo zadovoljni sa albumom i ispunili smo svoja očekivanja, gledavši na to da je to naš prvi album i koliko je borbe, neprespavanih noći i znoja se prosulo oko njega – naravno da smo zadovoljni. Možda će neki biti iznenađeni dubljim zvukom ali mi smo old school bend.
Koliko je trajalo njegovo stvaranje i koliko je uopšte teško snimiti album u današnje vrijeme?
Kole: Jako dugo se stvarao album jer smo svu moguću snagu uložili u njega. Dok sam pravio pjesme i pisao tekstove (postavljao temelj), došlo je do promjene bubnjara, čuveni Sead Hadžić je došao na stolicu i dobili smo dopunsku snagu sa Ivanom na drugoj gitari. Onda su Nedim, Sejo i Ivan vrhunski ukrasili pjesme i vremenom ispunili sve rupe. To će se i dokazati na drugom albumu koji je u pripremi trenutno…
S kakvim ste se preprekama do sada susretali u svom radu, ako zanemarimo činjenicu da bavljenje muzikom itekako košta?
Kole: Pa pazite, novac i nije toliki problem koliki je problem pronaći čovjeka sa studiom koji je upućen u ovu vrstu muzike. Nas teško da može nešto spriječiti, jedino bolest, jer mi puno vježbamo i uporni smo. Bubnjar i ja smo znali doći sami na probu da vježbamo pošto smo htjeli, i na kraju smo i snimili odjednom bass i bubanj, pa onda aranžman… Silne vježbe na akustičnim gitarama da sve bude na svom mjestu kako treba i eto ga – „Unrest In Peace“ J …
Možda je rano pominjati, ali imate li već neki plan za buduća ostvarenja ili spontano pristupate stvaranju muzike?
Kole: Nije uopšte rano pominjati nove planove jer mi uvijek imamo planove, nema spontanosti samo red, rad i upornost. Dok se završavao „Unrest in peace“ pravili smo nove pjesme i većina ih je spremna za naše nastupe, tako da pored pjesama sa našeg prvog albuma očekujte i najnovije pjesme kao i drugi album koji bi se trebao početi snimati krajem ove godine.
Dijelili ste binu sa mnogim poznatim regionalnim imenima. Kakva su vaša iskustva u saradnji sa drugim bendovima i da li biste izdvojili neke od nastupa koji su za vas najznačajniji?
Kole: Istina, dijelili smo binu sa dosta jakim bendovima sa scene. Počevši od „Kuge“ pa do „Bombardera“. Bilo je naravno tu još perfektnih bendova sa jakom koncepcijom koja nas je bodrila i gurala prema većim binama i slušateljima. Što se tiče najznačajnije svirke, bila su to dva nastupa to na „Kaledioskop festivalu“. Prvi je bio 2012. Tu smo zasvirali kao prvi Death Metal na tom festu i dao nam je incijativnu reklamu i kvalitetne video snimke. Izdvojio bih svirku sa „Bombarderom“ koji nam je pružio motivaciju, posebno od pjevača Neše od kojeg smo dobili iznenađujuće pohvale kao i humanitarni koncert koji smo održali u svom gradu za djevojku Irmu Subašić kojoj je novac bio potreban za život, uz fantastičnu publiku koja nas je podržala čitav koncert ,da uspijemo skupiti novac za liječenje.
Koje biste BiH bendove izdvojili kao najkvalitetnije, ali i one sa najviše potencijala?
Kole: Što se tiče najkvalitetnijih bendova u Bosni i Hercegovini, na prvo mjesto bih izdvojio bend „Ludilo“. Oni su pokazali zube vrhunski i uistinu kako se muzika doživljavala i prenosila na publiku čak dok je bilo ratno stanje. Ne smiju se zaboravit ni Death Metal pioniri „Parricide“, tuzlanski demoni „Mefistofeles“, također bend „Enteric“ koji je bio ozbiljno kvalitetan bend. Naravno nakon dosta vremena scenu su nosili „Necrophilisma“, „Toxicdeath“, „Agonize“, „Nula Plus“, „Punkart“, „Symbolic“… Obavezno se ne smije zaboravit bend „False Deity“ koji je po meni imao vrhunsku reputaciju i kvalitet ali ih je zadesilo najgore sto se može desiti jednom bendu a to je smrt gitariste Denisa Hasića. Trenutno najkvalitetniji bendovi su „Despotic Bullet“, „Urban Instinkt“ i „Mefistofeles“ koji nažalost nije aktivan…
Nedim: Dosta bendova ima potencijal, to je ono najtužnije na neki način. Mislim da imamo dobre muzičare i bendove, koji se uz razne poteškoće i nepoželjne okolnosti života bore da ostave svoj trag i da održavaju koncept scene za modernu publiku. Čitav line-up BL Risinga je sam po sebi jedna lista dobrih bendova. Pored toga, izdvojio bih: After Oblivion, Bombarder, Toxicdeath, Crypt, KRV, Despotic Bullet, Effigy, Festival of Mutilation, Sihirator, Xeper,…
Svjedoci smo da se alternativna scena u državi, ali i regionu dosta izmijenila. Šta je po vama uzrok tome?
Kole: Alternativna scena se dugo mijenjala. Kao i u svemu ima uspona i padova. Prije desetak godina, početkom 2009. pa nadalje, krenuo je masovni udar raznih bendova i izvođača. Svi su htjeli da budu muzičari, pjevači, kvazi umjetnici i preko društvenih mreža da se pojave na bini i proslave preko noći, ne razmišljajući o tome da im bend postane dio života i da se požrtvuju u muzičkim segmentima. Kad se sve sagleda, nestala je duša između ljudi i druženja, počeli su se formirati kao klanovi ili ih je progutala virtuelna stvarnost, i to ih je i dovelo gdje su sada – čast izuzecima…
Smatrate li da događaji poput BL Risinga mogu pozitivno da utiču i da poboljšaju situaciju po tom pitanju?
Ivan: BL Rising je zbilja jedan fantastičan događaj i festival u našoj državi. Prvo zbog toga što je humanitarnog karaktera, pa onda što okuplja autorske bendove alternativne muzike iz svih zemalja u susjedstvu. Zbog toga smo se i odlučili prijaviti na ovaj fest ,te na taj način podržati rad i trud organizacije koja učestvuje u ostvarenju festa kao takvog. Ovo će ujedno biti prilika da promovišemo prvi studijski album, posjetimo Banja Luku i stvorimo lijepa sjećanja i iskustva.
Nedim: Apsolutno da da! Uvijek mi ulijeva optimizam kada vidim angažman mladih ljudi koji se bore za svoju zajednicu i pokušavaju nešto pozitivno napraviti. Definitivno smatram da pravite razliku sa ovakvim događajima jer spajate ljude sa različitih prostora, a treba nam takva mreža.
Šta vi očekujete od nastupa 4. aprila u Banjaluci, a šta naša publika može da očekuje od vas?
Ivan: Očekujemo prvobitno dobru zabavu i ugodno druženje sa publikom i bendovima uz pivo, dobru muziku, zategnute žice i pokoji zalogaj poneke hrane, mada i ne mora dok ima piva :P… Publika može da očekuje energičan i pomalo agresivan nastup zbog naših izuzetno napetih kompozicija, dosta brzih i složenih dijelova kao i pogrebnih sporina. Kao što jedan fan reče: “kao tenk preko minskog polja”… Ali sve u svemu biće to dobra zezancija i veoma rado iščekujemo nastup na festu.
Želite li da dodate nešto za kraj?
Ivan: Ostanite dobro, vjerujte u sebe i to što radite, budite marljivi i vrijedni, pravite autorske pjesme i slušajte autorske bendove bez obzira na žanr! Vidimo se! Long live Death Metal!
Momci, hvala na sjajnom razgovoru i lijepim riječima! Contusio čine: Damir Dizdarević (vokal/bass), Nedim Šehić (gitara), Ivan Nikić (gitara) i Sead Hadžić (bubanj). Njihov rad možete pratiti na Facebook stranici, YouTube kanalu i na bandcampu.
BL Rising Promo
You must be logged in to post a comment.