Fokusirani na autorski rad, na preispitivanje i kritikovanje sebe i društva, bend Charna u svojoj muzici traga za istinom i osvrće se na aktuelne teme današnjice koje su im neiscrpna inspiracija za stvaranje. Ovaj alternativni metal/hard rock bend iz Banjaluke jedan je od od učesnika ovogodišnjeg BL Rising-a koji će biti održan 3. i 4. aprila u banjalučkom City pubu.
Iskoristićemo priliku da podijelimo sa vama njihovu priču, ali i iskustva koja nam je otkrio vokal i frontmen benda David Jojić.
Za početak, hajde da se osvrnemo na vaše ime – ima li ono određenu simboliku i kako ste se odlučili za njega?
David: Ovo je pitanje koje nas do sadа niko nije pitao. Ime Charna je izabrao naš preminuli gitarista Zlatko Zlaja Mušić. Ime potiče iz staroslavenske mitologije i ima nekoliko značenja, ali se najčešće veže za crnu mističnu djevojku ili za dijete noći. Kada je bend osnovan, dugo smo radili i spremali autorski materijal bez zvaničnog imena, i na svakoj održanoj probi neko bi došao sa prijedlogom za ime, koje u 90 odsto slučajeva nije odgovaralo ostalim članovima. Valjda smo se u jednom trenutku zasitili te neodlučnosti i na prvo pominjanje imena Charna svi smo pristali da to bude ime pod kojim ćemo se u budućnosti predstavljati. Osim toga, imali smo i veliku želju da izbjegnemo engleska imena koja su kako tada, tako i danas bila neka vrsta šablona za bendove našeg žanra.
Kakvi su bili vaši počeci? Da li ste se sastali s namjerom da neobavezno vježbate ili ste u startu imali viziju, na osnovu koje ste zacrtali ciljeve?
David: Prvi susret bio je neformalan odlazak u vježbaonicu sa željom da se ideja koja je nastala u kafani, uz koju kapljicu više, na neki način realizuje, pa makar samo na toj probi. Vremenom je formirana idealna postava benda koja se fokusira isključivo na autorski rad. Članovi koji čine Charnu već su prekaljeni muzičari koji su prošli brojne kafanske “tezga” svirke, i svi smo se usaglasili da je konačno vrijeme da ostavimo svoj pečat na sceni, i predstavimo svoje ideje. Nažalost, bend je pretrpio brojne promjene, tragično izgubio jednog člana i susreo se sa mnogim izazovima koji su prijetili raspadom Charne. Međutim, ustali smo i idemo dalje. Vrijeme će pokazati da li je sve vrijedilo. U svakom slučaju, mi uživamo u ovome i znamo da će iza nas ostati pjesme koje ćemo moći i za 20 godina poslušati i biti ponosni na njih.
Ne možemo zanemariti činjenicu da svirate dugi niz godina, pa nas zanima kako je to sve teklo? Možete li povući neku paralelu između tada i sada – kakvi su izazovi bili na početku, a kakvi su sada?
David: Mi jesmo na sceni punih 10 godina, ali ne možemo baš sa ponosom reći da smo aktivno radili punu deceniju. Bend je imao mnogo pauza u stvaralaštvu, promjene članova, padove i uspone. U prvih par godina smo imali priliku da predstavimo svoj materijal publici na nekoliko velikih regionalnih festivala, a kasnije je došlo do pada i gubitka članova. Tada, u početku, nismo baš najbolje shvatali šta to znači imati bend.
Mi smo pravili pjesme, objavljivali ih na Youtube kanalu bez spota i bez promocije, i očekivali da će neko čuti za nas. Stvarnost je ipak malo drugačija. Danas smo iskusniji, i znamo da postoji mnogo drugih kanala putem kojih se dolazi do publike, samo se nadam da nismo prestari za ovaj “restart”.
Kada se osvrnete na proteklo vrijeme, da li biste nešto uradili drugačije?
David: Radili bismo aktivnije, jače, bolje i ozbiljnije. Charna najbolje funkcioniše kada ima cilj na vidiku, i kada postoji neki pozitivni pritisak. Bilo da je to najavljen nastup, termin za snimanje, ili odlazak na festival, sa jasnim ciljevima i bend radi sa više elana. S obzirom na to da smo svi konačno shvatili kako funkciniše promocija benda, mislim da ćemo u narednim godinama postići mnogo više nego u prvih deset godina postojanja.
Krajem prošle godine objavili ste spot za pjesmu “Sanjaš”, koja je između ostalog, posvećena odlasku i ostajanju na ovim prostorima. Šta je pravi izbor – otići ili ostati?
David: Pjesma je nastala iz mog ličnog iskustva. Ja sam pripadao toj grupi ljudi koja je spakovala kofere i otišla pod sunce tuđeg neba. Ipak, moram da priznam da nikada prije tog odlaska nisam ni pokušao da napravim nešto za sebe u svojoj zemlji. Vidio sam kako stvari funkcionišu vani, i shvatio da to nije za mene. Vratio sam se i sigurno se neću pokajati zbog toga. “Sanjaš” prenosi moju ličnu priču, a kada je u pitanju generalna slika odlaska ili ostanka mislim da mi nismo ti koji bi trebalo da daju odgovor na to pitanje, jer na njega ne mogu odgovoriti ni oni koje smo postavili za vođe. Mi imamo stav, da ako želite ostati ovdje, onda se borite za sebe i nemojte upirati prstom u krivce oko sebe. Sami ste tvorci svoje sreće i na vama je da li ćete učiniti svoj život ugodnim ili ćete sjediti skrštenih ruku i kriviti političare ili sistem. S druge strane, ako ste čvrsto odlučili da odete odavde – granice su vam otvorene.
U vašim pjesama bavite se aktuelnim društvenim temama. Koliko je dobro da muzika bude društveno angažovana i ima li to neke granice?
David: Smatram da je svakako poželjno prenijeti poruku, ali ne vjerujem u to da mi muzičari ili bilo koji drugi umjetnici možemo uticati na širu javnost da skrene pažnju na određeni društveni ili socijalni problem. Mi možemo ukazati na problem, na slušaocu je kako će da doživi tu poruku koju mi prenosimo.
Jedna ptičica nam je javila da kroz mjesec – dva, spremate još jedno iznenađenje za javnost, pa možete li nam premijerno reći o čemu se radi?
David: Znači imamo špijuna. Tačno je, ptičica je dobila dobru informaciju. U pripremi je drugi singl pod nazivom “Maske” kojeg ćemo objaviti zajedno sa spotom do početka BL Rising-a. Inače se nekako ureknemo kada tako unaprijed najavimo nešto, ali mislim da ćemo ovaj put postići zadani rok, te da će BL Rising biti festival koji će imati ekskluzivu predstavljanja novog singla i spota.
Kako biste opisali scenu u Banjaluci? Ima li dobre komunikacije i saradnje među bendovima? Nedostaje li nam više svirki autorskih bendova?
David: Ponekad pomislim da smo mi jedini koji govore suprotno ostalim bendovima, ali mi smo stava da scena postoji, i da prostora za svirku sigurno ima. Upravo i sam BL Rising je jedan od primjera festivala koji njeguje autorsku alternativnu scenu. Međutim, moram primijetiti da su se sami bendovi “uljenili” i da više kukaju kako nema prostora za svirku, nego što zapravo rade na svojim pjesmama i na traženju prilika za predstavljanje. Mnogima je i dalje slađe uzeti 50KM kroz neku tezgu nego uživo predstaviti autorski materijal. Imamo dobrih bendova, imamo sjajnih muzičara, a ni publike ne fali, samo je potrebno da se svi više angažujemo.
Možete li izdvojiti neke bendove sa kojima sarađujete ili neke koji svojim kvalitetom zaslužuju mnogo više pažnje javnosti?
David: Široka je lista prijatelja sa kojima sarađujemo. To je cijela domaća alternativna i autorska scena našeg grada, a naravno imamo i prijatelje u drugim gradovima zemlje i regiona. Družimo se, sarađujemo, stvaramo jer svi imamo isti cilj. Ljubav prema muzici je jača od rivaliteta.
Koliko je zapravo teško da se jedan banjalučki bend danas “probije” tj. da dobije prostor ne samo za svirke, već i za medijsku promociju? Imate li neki savjet za njih?
David: Postoje ozbiljni izazovi, ali sve se može savladati. Svaki bend mora da shvati da je samo jedna kap u moru drugih bendova, i da objavljivanje pjesama bez kvalitetnog marketinga neće uroditi plodom. Mediji nisu bauk. Oni koji se bave scenom, a takvih ima mnogo, uvijek će izaći u susret mladim bendovima koji započinju svoju karijeru, ali bendovi moraju prvi da pruže ruku, jer ne mogu novinari znati za vašu pjesmu samo zato što se ona nalazi na “Youtube” kanalu. Moj savjet je, spremite pjesmu, snimite spot i kad je objavite javite se novinarima. Siguran sam da će rado uraditi intervju sa vama.
U kojoj mjeri je pasivnost bendova uticala na to da se muzička scena na našim prostorima gotovo ugasi? Grizu li bendovi danas da nađu svoje mjesto pod suncem, kao što je to bio slučaj ranije?
David: Uticala je svakako. Bendovi su se povukli pod parolom da nema prostora za svirku. Njega ima svakako samo se moramo svi bolje potruditi.
Mislite li da BL Rising može da utiče na uzdizanje scene i u kojoj mjeri?
David: Da ne bude sad da vas previše hvalimo, ufuraćete se, ali Rising je stvarno svijetla tačka u ovom gradu i u našem okruženju. Nudi priliku bendovima da predstave svoj rad, a možemo sa pravo reći da je Rising publika najvjernija publika. Osim toga, festival ima i humani cilj tako da sam siguran da će ostati i opstati.
Spremate li nešto posebno za vaš nastup na BL Risingu? Čemu publika može da se nada, ali i kakva su vaša očekivanja?
David: Na našem nastupu ćemo predstaviti sav autorski materijal, a u najavi je i promocija novog singla i spota za pjesmu “Maske”. Nadamo se da će i snimak i spot biti spremni do festivala. Osim te zvanične najave bend radi i na novim pjesmama i novim tekstovima, tako da će publika imati priliku da čuje neke od tih numera premijerno prije samog snimanja.
Čime se članovi “Charne” bave kad ne sviraju?
David: Sklopili smo nespojivo. Imamo novinare, dizajnere, radnike, proizvođače namještaja, honorarne autolimare… Ono što je zanimljivo za našu malu grupu je činjenica da od četiri člana, čak trojica su ljevoruki. Ako je svega 10 odsto svjetske populacije ljevoruko, u našem bendu taj je procenat 75%. Samo gitarista je dešnjak. Ni njemu nije jasno kako je zalutao u ovo društvo levata.
I za kraj, otkrijte nam mračnu tajnu – zapjevate li kad uz narodnjake?
David: Uz narodnjake slabo… ali se znalo opasno opustiti uz devedesete. Znate li kako Doktor Igi zvuči u drop štimu? Možda jednoga dana i to pokažemo. Za sada psst…
Davide, hvala na razgovoru!
Vidimo se u subotu 4. aprila, na drugoj večeri BL Risinga, kada vas čeka ekipa Charne, koju čine: David Jojić (vokal), Igor Stanković (gitara), Darko Karać (bas gitara) i Stanko Raljić (bubanj).
Njihov rad možete da pratite na Facebook stranici, Youtube kanalu, te na Instagram profilu, ali i da ih pronađete na sajtu Reverbnation.
Foto: Vedran Ševčuk
