Davor Matošević

Intervju: Davor Matošević – “Sljedeći album, na kojem već radim, u nekim stvarima će biti potpuno drugačiji”

Davor Matošević je kantautor iz Tuzle, koji svoju muziku stvara, snima i izvodi u sopstvenom studiju. Nakon prvog EP izdanja “Always be good to your enemies”, objavio je početkom godine prvo LP diskografsko izdanje, album naziva “Žetva”. Davor je u razgovoru za Trećisvijet.com pričao o svojim muzičkim počecima, šta ga inspiriše, o kolegama, o albumu prvijencu i mnogo toga još.

Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja muzikom?

– Kada prevrtim film u glavi, jasno mi je da se nikada nisam počeo baviti muzikom, nego se muzika počela baviti sa mnom. Prvo sam kao mali preslušavao cijeli muzički opus moga oca, koji se nalazio na pločama. Satima sam u osnovnoj školi preslušavao sve te, sada antologijske, rock albume, kao i one kantautora sa engleskog govornog područja. Nakon godina preslušavanja, dobio sam želju da i sam stvaram. Sa 14 počinjem svirati gitaru i već kroz 2 mjeseca komponujem i pišem prvu pjesmu.

Koji su Vaši omiljeni bendovi i ko je najviše uticao na Vas kao muzičara?

– Nemam neki ultimativno omiljeni bend. Volim jako puno različitih bendova i za mene je sve to muzika, bez nekih posebnih muzičkih odrednica, kako ih razni “kritičari” vole razdvajati. Na mene su uticali kako muzika, tako i ljudi koje sam na svom životnom putovanju sreo. Teško mi se sada sjetiti kada su se tačno ti momenti dogodili, ali znam da je razlog što sam se posvetio kantautorstvu činjenica da mi je kroz moj muzički rast samo to bilo ono zaista iskreno. Muzičar, koji prenosi poruku koju on želi, kroz muziku i tekstove koju je napisao on, a ne neko drugi za njega.

Imate li uzora među tekstopiscima?

– Kao i kod bendova, ni ovde ne bih izdvojio nekog posebnog. Sve što napišem kao tekst pjesme, rezultat je mog životnog iskustva, stvari koje su me inspirisale, svjetonazora i životnih prioriteta, strahova, sumnji, želja, čežnji, u trenutku pisanja teksta pjesme.

Da li ste pronašli svoj zvuk i u kom pravcu planirate ići?

– Svoj zvuk pronašao sam davno i on je uvijek promjenjiv i mnogo drugačiji, a opet sličan onome što sam objavio na svom prvom albumu “Žetva”. Već od 22. godine snimam autorske pjesme, koje nikada nisam nigdje objavio. Sve one mnogo se razlikuju jedna od druge, kao i od ovih objavljenih. Rezultat je to mog uvjerenja da čovjek u svom zemaljskom životu ima zadaću da raste, da otkriva nova prostranstva u samom sebi i preslikava ih na svijet oko sebe. Tako da je vrlo moguće da će sljedeći album, na kojem već radim, u nekim stvarima biti potpuno drugačiji, ali ne samo zato da bi se razlikovao, nego zato što sam takav i privatno, ne volim se ponavljati i replicirati već čuto ili izrečeno.

Koje su teme vaših pjesama i šta je to što vas inspiriše?

– Inspirišu me ljudi, inspiriše me postojanje, priroda i sve ono lijepo oko nas. Želim i vjerujem da ljudi mogu ozdraviti slušajući lijepe riječi koje im uputimo. Pjesmama na “Žetvi” dajem svoj doprinos lijepim porukama, koje ljudi više nego ikad trebaju, često i ne znajući da su im potrebne. “Žetva” je moj mali doprinos ozdravljenju svakog našeg čovjeka. Pod našim smatram svakoga ko može razumjeti riječi pjesama, a Bogom dat je i google translate, tako da se to “naš” širi i dalje, na svakog ko si pjesmu može prevesti.

Mislite li da internet danas daje šansu izvođačima koju inače ne bi imali?

– Ovde ste me malo zatekli. Internet je jedno teško i još do kraja nejasno pitanje kada je u pitanju muzika i njegov uticaj na razvoj muzike kakvu danas poznajemo. Relativno je još mlad medij i trebaće proći još najmanje 40 godina, da bismo mogli sagledati puni opseg njegovog uticaja, kako na cijeli svijet, tako i na muziku. Kako sada, u svom suženom pogledu mogu da vidim, dobro je brzo širenje muzike, brza komunikacija između stvaraoca i ljudi koji muziku slušaju, ali se u isto vrijeme izgubila neka mistika, iščekivanje djela, strpljenje, kao i odnos sa ljudima uživo. Nekad ste, da bi ljudi čuli pjesmu, morali otići među ljude i pjesmu im odsvirati, a sada je okačimo na youtube ili neki drugi streaming servis i oni čuju njenu studijsku verziju, bez onog što nas čini ljudima i društvenim osobama, a to je kontakt jednih sa drugima, tako da…mogao bih nadugo i naširoko, ali ne bih volio odvlačiti pažnju čitatelja sa važnijih stvari.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Pročitajte neku knjigu Miljenka Jergovića ili pogledajte neki film Andreja Tarkovskog.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Ne bih nijednog. Svako ima svoj početak i kraj.

Kako biste opisali alternativnu scenu u BiH, a i u regiji?

– Često se pitam zašto ljudi svoju muziku zovu alternativnom? Žao mi je što ne shvataju da nije njihova muzika alternativna njima samima, nego onim drugima, koji je ne razumiju. Valjda je nama naša vlastita muzika i muzika koju volimo mainstream, razumljiva, pristupačna i komercijalna. Ako samog sebe zovem alternativnom, zar time sebe ne degradiram? Valjda smo sami sebi jasni, komercijalni i razumljivi? Tako da, kad smo raskrstili s time, o alternativnoj sceni, a to je sve ono što danas nazivamo šund, ne znam ništa, jer ju ne slušam. Što se tiče BiH, kao i regije, dopustite mi da se osvrnem samo na BiH. Spram mog iskustva, BiH je nekako najlošije prošla u period nakon stvaranja novih država i nije se baš snašla. Nemam diskografiju, nemamo muzičke medije (novine, TV, radio, internet) sa autoritetom, koji bi u svojim kompanijama zapošljavali muzičke stručnjake, entuzijaste, menadžere, ekonomiste, pravnike, koji bi svojim kompetencijama digli autorske bendove i same autore muzike na nivo koji oni svojim radom i zaslužuju. Imamo situaciju da u BiH gradovima ne znamo šta rade autorski muzičari iz drugih gradova (dal’ zato što neko ne želi da znamo ili zbog vlastite letargije). Naš prioritet je stvaranje udruženja, medija, koji će sutra tu muziku promovirati, puštati i širiti širom BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije i Makedonije, jer to je naše područje djelovanja. Moramo biti što otvoreniji i što više se uvezivati jedni s drugima. I ovde bih mogao nadugo i naširoko, ali stat ću ovde.

Da li bi ste možda izdvojili nekog od mladih kolega?

– Izdvojih bih i previše njih, a ne mogu izdvojiti tek jedan ili dva. Samo bih rekao ovo: “Učite o sebi, rastite, zavolite sebe, a onda, ako volite muziku, zavolite  ljude koji stvaraju iskrenu muziku, koji vam se iskreno obraćaju i slušajte sve što vam duša želi, jer samo ona zna šta vam od muzike iskreno treba.”

Početkom godine izdali ste novo izdanje pod nazivom ‘Žetva’. Šta nam možete reći o navedenom izdanju?

– To je prvi materijal na našem jeziku koji sam odlučio javno izdati, nakon prvog izdanja na engleskom pod nazivom “Always be good to your enemies”, koji sam izdao za Croatia Records. Kuhao se godinama i plod je jednog divnog stvaralačkog razdoblja, gdje sam, putujući po cijeloj planeti, stvarao neke vječne uspomene. Dio toga predstavio sam na albumu, simboličnog naziva “Žetva”. Kao u životu, da bismo požnjeli plodove našeg rada, prvo moramo nabaviti i posijati sjeme, onda sve brižljivo zalijevati, štititi i na kraju uživati. Na albumu se nalazi 9 pjesama, koje na svoj način prenose poruke, za koje sam mislio da su važne za čuti našim ljudima.

Ko je sve sudjelovao u stvaranju tog albuma?

– Album sam napisao i snimio sam u svom studiju “Ulica Maršala Tita” u Tuzli. Proces snimanja bio je uzbudljiv, znao sam da se tu stvara neka magija i maksimalno sam uživao u svakom trenutku. Zbog blizine saobraćajnice i buke koju su mikrofoni hvatali tokom dana, pjesme bih počinjao snimati u ponoć, završavajući tek u jutarnjim satima. Često sam znao tako budan samo nastaviti dalje u dan. Koliko je, naizgled, bilo teško sve to sam uraditi, ipak je donijelo i neku svoju nagradu, nemjerljivo iskustvo upoznavanja cijelog procesa produkcije, tehničkih i kreativnih izbora. Slično, ali i sa par lijepih promjena, ću snimati i sljedeći album. Na dvije pjesme, pozvao sam i svoju vjerenicu, koja mi je snimila prateće na nekoliko mjesta. Na kraju je sve to divno masterizovao veliki muzički znalac, Elvis Garagić, u svom studiju u Dubai-u pod nazivom Sound Struck Studios, a naslovnicu albuma idejno riješila Valeriane LeBlond, francusko-velška umjetnica.

S kim biste voleli da sarađujete, a do sada niste imali mogućnosti?

– Volio bih sarađivati sa bilo kim čija će se muzička vizija spojiti sa mojom. Tu zaista nema granica i vjerujem da ću inicirati mnogo takvih prilika, počevši već od danas, jer ta saradnja među muzičarima je nešto predivno i neprocjenjivo.

Ko je od izvođača u posljednje vrijeme uspeo da vas zainteresuje i zašto?

– U posljednje vrijeme jako me je inspirisao Daniel Romano, kanadski kantautor, a razloga je više. Prvo, stvara svoju muziku. Zatim, posvećen je tome što radi i pored same muzike, detaljno osmišljava cijelu vizuelnu prezentaciju, koja odaje počast muzičkom stilu koji u tom momentu snima i kojim se predstavlja. Treće, jednom izda punk-rock album, zatim na sljedećem momentu izda dva savršena country albuma, sa full pratećim imidžom country pjevača, a onda vas poslije toga iznenadi sa psihodeličnim albumom, kao omaž psihodelik rocku 60-tih i 70-tih, prošlog vijeka. Sviđa mi se ta muzička nesputanost i bekskrajna kreativnost iz koje mnogo učim.

Ko vam je najveća podrška i koji su vaši planovi za budućnost?

– Najveća podrška mi je par iskrenih prijatelja i porodica. U budućnosti, kada je muzika u pitanju, slijede video spotovi, kojima ću promovirati pjesme sa albuma “Žetva”, a već radim na novim pjesmama za sljedeći album. Također, koncertno ću se aktivirati, kako bih pjesme i njihove poruke donio ljudima uživo.

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

– Lijepo je što postojite.

Razgovarao: Aljoša Kremenović

Total
0
Shares
Previous Article
Krankšvester - Zatresi guz

Krankšvester novim spotom najavili veliki koncert u Domu sportova

Next Article
Kotor u 2019. ulazi velikim rock koncertima

Kotor u 2019. ulazi velikim rock koncertima