Detmeć-bend

Intervju | Detmeć: “Fokus nam je trenutno na promociji albuma”

Požeški sastav Detmeć će u zagrebačkom klubu Saxu u srijedu, 18.12 promovisati album prvijenac „Na rubu“ (Croatia Records), u organizaciji Kreativnog glazbenog kolektiva i Hangtime Agency.

Prije njih će nastupiti zagrebački hip hop izvođač Suicidal i Playground Hustle, duo iz Zagreba koji spaja mračnu elektroniku s eksperimentalnim repom.

Ulaznice po pretprodajnoj cijeni od 25 kuna mogu se kupiti isključivo u Saxu, na dan će koštati 40 kuna.

Detmeć je požeški rap rock bend s adresom u Zagrebu. Bend je osnovan 2017. godine, a broji 5 članova: Massa – truba, vokal; Koc – vokal, gitara; Toljo – vokal, gitara; Sale – bas; Hrca – bubnjevi. Pod uticajem više žanrova, Detmeć stvara specifičnu fuziju žestokih riffova, elektronike i rapa. U 2018. su izdali dva singla, debitantski Dijelimo se i Mnogo jak, oba popraćena video spotovima te su se koncertima predstavili domaćoj publici u Požegi, Zagrebu, Osijeku, Slavonskom Brodu i drugim mjestima.

Godinu kasnije su potpisali ekskluzivni ugovor za Croatia Records, za koji su izdali dva singla, Carcosa i Iza nas. Tokom godine održali su više nastupa, između ostalih nastup u zagrebačkom Saxu i na najvećem slavonskom festivalu Ferragosto Jam. Također, snimili su svoj prvi studijski album “Na rubu” koji je u novembru ugledao svjetlo dana.

Povodom novog albuma i nastupa Saxu, razgovarali smo sa članovima benda.

Kako su izgledali vaši počeci bavljenja muzikom?

Sale: Prvi put sam zasvirao instrument sa 7-8 godina I bile su to nekakve Casio klavijature na kojima sam naučio svirati neke poznate melodije. No, kao svoj prvi instrument ističem gitaru koju sam počeo svirati s 13 godina. Moj stari je dugo godina svirao gitaru i bas, pa sam od njega naučio prve akorde i neke pjesme, a poslije sam nastavio sam učiti i istraživati, najprije transkripcijom tuđih pjesama i čitanjem svega dostupnog o glazbi, a onda i smišljanjem i snimanjem vlastitih ideja. Poslije sam od cimera na faxu kupio bas gitaru jer ju je prodavao za smiješnu cijenu, pa sam tako počeo i nju svirati. Budući da sam jedini u Detmeću imao bass, preuzeo sam ulogu basiste.

Hrca: Mene su kao klinca starci upisali u glazbenu školu da učim svirati gitaru, koju sam ispočetka mrzio jer sam htio trenirati neki sport kao i većina mojih vršnjaka. Nakon nekog vremena sam ipak shvatio da je glazba moj put, tako da sam počeo svirati s par frendova neke covere Nirvane, System of a Downa, The Offspringa i slično, a kad smo htjeli oformiti bend, morali smo nekako podijeliti uloge jer smo sva četvorica bili gitaristi. Tako je mene dopalo da se uhvatim bubnja, imao sam valjda nekakvog smisla za to, počeo sam vježbati i napredovati. Ubrzo sam prešao u drugi bend, svirao godinama gitaru, a kad je nastajao Detmeć, opet sam silom prilika, ja sjeo na bubnjarsku stolicu. Cijeli bend ima dugogodišnji glazbeni put, doduše svi smo nekako odgojeni u nekom rock svijetu, ali među nas petoricom se osjete utjecaji i klasičnog glazbenog obrazovanja, iskustva u orkestrima, zborovima, jazz ansamblima i orkestrima, ljubavi prema rocku, metalu, punku, hip-hopu, elektronskoj glazbi, pop i dance glazbi… Popriličan čušpajz da ti budem iskren.

Massa: Čista sreća. Osim slušanja, nisam pokazivao nekakve znakove da bi mogao nešto svirati. No čovjek koji je glazbeno odgojio doslovno Požege i preko 25 generacija glazbenika, Mirko Ćaćić, pozvao me u orkestar Trenkove Pandure, odredio da ću svirati trubu i sve ostalo se razvijalo samo od sebe. S Hrcom sam završio u svom prvom bendu, alternativna mjuza je tu bila od samih početaka i evo nas danas tu gdje jesmo.

Kako je Detmeć nastao, otkud je došla inspiracija za ime benda?

Hrca: Detmeć je, prije nastanka benda, bio naziv za Facebook grupu u kojoj se nas petnaestak dogovaralo kad planiramo igrati Call of Duty i pucati jedni po drugima. U nekom blentavom razgovoru, jedan frend je izvalio nešto tipa “kaćmo detmeć?”, pa je po tome grupa dobila ime. Grupa je služila naravno i kao glavni kanal komunikacije i planiranje druženja, izlazaka, sudjelovanja na raznim pub kvizovima (pod istim imenom naravno) i slično, pa smo tako prilikom jedne pijanke u parku na Trešnjevci došli na ideju da sutradan napravimo jednu probu jer imamo neke ideje i tekstove, a kako smo svi bili glazbenici željni svirke, rezervirali smo termin i ujutro došli na probu. U kombinaciji je na prvoj probi bio i Branimir Norac (Klinika Denisa Kataneca, Nebo Roza) koji je tad i napisao dio glazbe za “Mnogo jak”, ali nije ostao s nama jer je već tada imao svoje projekte u nekim drugim stilovima.

Nakon te probe imali smo praktički gotovu prije navedenu pjesmu, svidjela nam se energija, htjeli smo još i odlučili smo da ćemo nastaviti s tom pričom. Kad je trebalo odlučiti kako ćemo nazvati bend, s obzirom da smo svi bili dio Detmeć kolektiva, bilo nam je prirodno i logično da se i bend tako zove.

Koji su bendovi najviše uticali na vas? Kako bi opisali muziku koju stvarate, šta mislite koji žanrovi je najbolje opisuju?

Sale: U isto vrijeme kad sam počeo svirati gitaru sam počeo i preslušavati različite diskografije, najprije diskografije ex-yu glazbenika (Bijelo dugme, Azra, Riblja čorba, Haustor, EKV; Idoli, …), a potom i strane diskografije (The Jimi Hendrix Experience, The Beatles, Cream, The Doors, Pink Floyd, …). Najveći utjecaj na mene ostavila je psihodelična glazba iz druge polovice 60-ih godina. Još uvijek pamtim trenutak kad sam prvi put čuo album „Are You Experienced?“ jer pjesme s tog albuma su mi predstavile glazbu kao nešto više, kao umjetničku formu. Krajem srednje škole sam nastavio slušati apsolutno sve bez ikakve žanrovske preferencije, ali volim se uvijek vratiti ovoj bazi. S dečkima u bendu sam se najviše povezao preko grungea, thrash metala, nu-metala i hip-hopa jer su to svi u bendu u nekom trenutku slušali.

Massa: Sav balkanski rap, no prije svega sav svjetski rock i metal. S Hrcom sam poslušao valjda kompletan nu metal opus koji postoji, jednostavno se zakačilo na nas. Obišao sam u srednjoj toliko metal koncerata i potrošio doslovno svaku zarađenu kunu da bi vidio bendove kojima ni ime kroz font ne znate razaznati. Kasnije sam počeo širiti uši i oči prema popularnoj glazbi, blues i big band izričaju. Ono što sviramo novinari za sada karakteriziraju kao rap – rock, a gdje će završiti, vidjet ćemo u nekoj dalekoj budućnosti. Osobno mi etiketa nije bitna.

Detmeć-bend

Koje su teme vaših pjesama i šta je to što vas inspiriše? Kako uopšte izgleda vaš kreativni proces?

Sale: Sve može poslužiti kao inspiracija, meni osobno početak kreativnog procesa je najčešće nekakva melodijska fraza, riff ili ritam koji mi padne napamet i onda tu ideju krenem razrađivati dalje u strukturu pjesme. Slično je i ako radimo na nečemu kao bend, krene od nekog riffa i onda na probi to razvijemo u pjesmu.

Massa: Glazbeni dio većinom prepuštam ostatku benda, a tekstovi dolaze od svega oko mene. Jednostavno izbacujem ono što me pati, što vidim i što moram „staviti na papir“. Nekad je to situacija koja se dogodila, nekad je beat koji sam čuo, nekad borba sa samim sobom. Napišem najčešće stvar u dahu, a nakon toga ide na „fine-tuning“ s ostatkom benda.

Kako biste opisali alternativnu scenu u Hrvatskoj, a i u regionu uopšte?

Sale: Postoji velik broj mladih bendova koji poput nas lagano grade svoju publiku i susrećemo se s njima na različitim festivalama koje sviramo. Alternativna scena najčešće izvan većih urbanih centara ne postoji jer nema dovoljno alternativne publike koja bi gurala scenu i mjesta gdje bi se to rasplamsalo u neki veći pokret. Izvođača ne nedostaje, ali najčešće sve što nije mainstream ima velike logističke probleme.

Massa: Složio bi se sa Saletom.

Da li bi ste možda izdvojili nekog od mladih kolega?

Sale: U Zagrebu djeluje tzv. Jeboton kolektiv koji već dugo postoji, možda 10 godina, nisam siguran i puno je bendova izašlo iz njega, a meni osobno najdraži su Porto Morto. Izdali su dva odlična i kreativna albuma koje sam poslušao više puta. Nedavno sam na koncertu Repetitora čuo predgrupu Gazorpazorp, energičan i perspektivan noise-rock bend iz Beograda. Iz Srbije bih istaknuo još svakako Artan Lili i Buč Kesidi, a iz BiH hip-hopere Helem Nejse.

Hrca: Na domaćoj sceni ima hrpa dobre glazbe, uz bendove koje je Sale već spomenuo, ja bih nadodao još i riječke žestoke snage Kryn i Nord, oba fantastični bendovi koji rade mjuzu spremnu za svjetske pozornice, bjelovarske luđake Them Moose Rush s kojima smo imali čast zasvirati na domaćem terenu u Požegi, a za one koji vole malo manje žestok zvuk preporučam bend Mnogi drugi, jedan vrlo osebujan zagrebački kolektiv i naši dragi prijatelji.

Nedavno ste objavili svoj prvi album NA RUBU. Ko je sve radio na njemu i koliko ste zadovoljni postignutim?

Sale: Na albumu smo prvenstveno radili mi kao autori i izvođači sveukupnog materijala i naš producent Ante Akrap iz HardWork studija u Požegi. Pri tome mislim isključivo na audio materijal. Dosta prijatelja nam je pomoglo indirektno u drugim sferama i olakšalo nam čitav proces stvaranja albuma. S materijalom i produkcijom sam izuzetno zadovoljan, baš zbog činjenice što smo napravili sve kako smo htjeli.

Hrca: Damjan Pirović nam je, primjerice, radio i kao aranžer i DJ na pjesmi Dijelimo se, na kojoj nam se pridružio i jedan mladi muški zbor te solist na harmonici. Na pjesmi Zamijeni me nam se pridružio jedan od najboljih glasova hrvatskog rocka, čovjek koji već neko vrijeme gradi zavidnu svjetsku karijeru – Dino Jelusić. Spomenuo bih i Martu Matijević koja nam je dizajnirala čitav vizualni dio albuma i smatram da je odradila vrhunski posao jer smo mi i više nego zadovoljni. Zanimljivo je spomenuti i da su svi ljudi koji su povezani s izradom ovog albuma upravo iz naše Požege, a i suradnici na većini naših spotova, poput Velimira Grgića, Hrvoja Podobnika Gere i Barbare „Brushbara“ Tomas. Jedino nam je gitarist, Toljo, vukovarac. Izdajica, ali volimo ga svejedno, prisvajamo ga polako.

Detmeć-Na-rubu

Album ste izdali za Croatia Records, da li ste zadovoljni saradnjom i koliko su danas izdavači bitni za rad jednog benda? 

Sale: Danas se sve može odraditi u svojoj sobi, od prvog tona do slanja albuma na distribuciju na digitalne servise ili slanja na tiskanje fizičkog izdanja. Diskografske kuće su prvenstveno dobar vjetar u leđa jer imaju veliko nasljeđe i ime. Iz razgovora s ljudima sam osjetio kako uvijek pozitivno reagiraju kad im kažeš da si u nekoj diskografskoj kući i smatraju odmah tvoj bend ozbiljnijim od prijatelja koji sviraju u garaži. Osim toga, diskografske kuće mogu pogurati izvođače na tradicionalne medije poput radija, televizije i novina što je puno teže kad radiš sve sam.

Koliko je važna angažovanost kroz kulturu i umjetnost?

Sale: Otkad je glazbe postoji neka vrsta društveno-političkog angažmana u njoj. Klasični kompozitori su korištenjem liturgijskih tekstova u svojoj glazbi pomogli širenju religijske misli. Beethoven je svoju jednu simfoniju posvetio Napoleonu. Veliki broj ruskih kompozitora su bili pod nadzorom tadašnjih političkih režima zbog svoje glazbe. Jimi Hendrix je odsvirao američku himnu u nesvakidašnjem izdanju kao protest protiv Vijetnamskog rata. Bob Dylan i John Lennon su čitavu karijeru podbadali društveno-političke strukture. Nirvana se puno puta zalagala za rodnu jednakost i seksualne slobode. Rage Against the Machine je oštro kritizirao kapitalizam i američko društvo. Postoji još velik broj primjera, tako da sigurno kako je angažiranost važna. Mi kao bend nismo isključivo društveno angažiran bend i pišemo o puno više toga. Kada se koncerti pretvore u propovijedi mislim da ta angažiranost gubi smisao i da se sve mora reći kroz tekstove i glazbu, a netko će to već prepoznati ili će biti inspiriran time.

Massa: I opet – slažem se sa Saletom.

Šta publika može očekvati od vašeg nastupa u zagrebačkom klubu SAX 18.12.?

Hrca: U Saxu ćemo u cijelosti predstaviti album, a zasvirat ćemo i par pjesama koje nisu snimljene. Uz nas će nastupiti i fantastični experimental electro hip-hop dvojac Playground Hustle te jedan vrhunski tvrdi reper stare škole Suicidal iz Dubrave. Tako da publika može očekivati da ćemo se zabavit’ kao da je sutra praznik, nabrijanu atmosferu i hrpu dobre glazbe.

Šta možemo očekivati od Detmeća u narednom periodu?

Hrca: Fokus nam je trenutno na promociji albuma, tako da planiramo odsvirati što je više koncerata moguće, tako da nas, uz malo sreće, možete očekivati u nekom obližnjem klubu. Osim toga, rad na novom materijalu je već počeo, radujemo se novim pjesmama i aranžmanima, spotovima, snimanjima, postoji mogućnost i izdavanja nekog EP izdanja… Očekujte da smo tek krenuli i da nastavljamo još jače.

Šta biste poručili čitaocima za kraj ovog razgovora?

Sale: Moram se zahvaliti čitateljima portala što podupiru ovaj portal koji i nas podupire od samog početka i prati naš rad. Svakako se nadam kako se čim prije vidimo na nekom festivalu ili koncertu u Bosni i Hercegovini. Hvala vam što nas pratite!

Hrca: Hvala svima koji nas prate i podržavaju, veselimo se nadolazećim koncertima i nadamo se da se vidimo na nekom od njih. Za one koji nas još nisu čuli, ima nas na YouTubeu, Deezeru, Spotifyju te svim drugim streaming servisima, bacite uho i javite nam svoje dojmove, dođite na svirku i koju pivu, širite ljubav i pozitivu, jer iako se u pjesmama čini da smo stalno nešto ljuti – Detmeć vas voli sve.

Massa: Samo ljubav.

Razgovarao: Aljoša Kremenović        Foto: Nikola Knežević

 

Total
0
Shares
Previous Article
MENT-ljubljana-2020

MENT 2020 objavio novih 30 izvođača i cjeloviti program konferencije

Next Article
Quasarborn-Band

Quasarborn pesmom “A Pill Hard to Swallow” najavljuje istoimeni album i veliki koncert u Beogradu