Prošlo je tačno godinu dana od kada smo razgovarali sa momcima iz benda Futurephobia. Mnogo toga se promijenilo: postava, novi materijal, nastupi, ali i najave. Bliži nam se BL Rising 19 na kom, na oduševljenje publike, opet nastupaju, pa ćemo sve navedeno iskoristiti kao „izgovor za razgovor“ sa Dinom.
1. Nastupali ste na prošlogodišnjem BL Rising-u i to je ujedno bio vaš prvi nastup u Banjaluci. Da li vam je to iskustvo značilo u daljem radu?
Dino: Kako da ne, BL Rising je za nas upravo ispunio svoj prvobitni cilj – podigao nas kao bend na novi nivo i podigao nam moral, takoreći, dao nam vjetar u leđa. Nismo mogli ni zamisliti da ćemo dobiti tako pozitivne kritike i reakcije. Iako bend nije direktno iz Banja Luke, sada se tu osjećamo kao “kod kuće”. Zanimljivo je, kada smo tada dobili ponudu da sviramo na BL Rising-u, dvoumilismo se da li da je prihvatimo. Razmišljali smo da odbijemo poziv jer smo smatrali da nismo dovoljno uvježbani. Sva sreća pa nismo (govori kroz smijeh). Sada možemo slobodno reći, da nije bilo tog nastupa, vjerovatno ni mi ne bismo bili ovde gdje smo sada.
2. Pored novog iskustva i velikog broja fanova, da li ste stekli i neka važna poznanstva? Jeste li ostali u kontaktu sa ljudima koje ste upoznali tada?
Dino: Da, sa dosta ljudi smo ostali u kontaktu, ali i stekli vrlo dobre i bliske prijatelje, što nam je neizmjerno drago. Sklapanje prijateljstava je jedna od najznačajnijih stvari na takvim događajima; u neku ruku, oni tome i služe.
3. U posljednjih godinu dana desile su se mnoge turbulencije u bendu, otišli su stari članovi, došli novi. Kakav je sada sastav benda i da li ste zadovoljni vašom internom saradnjom?
Dino: Turbulencija je odlična riječ da se opiše prošla godina za nas (govori kroz smijeh). Imali smo velikih uspona, ali i padova, za koja mislim da su sastavni dio svakog benda. Odmah nakon BL Risinga nas je napustio basista Aleksandar Vrhovac, zbog ličnih nesuglasica, kojeg je privremeno mijenjao Dario Rujević. U septembru nam se pridružuje Aleksandar Josipović kao novi bubnjar, a Irvin, koji je do tad samo pjevao, prihvata i ulogu basiste. Mislim da bend, sada kao četvorka, nikada nije bio snažniji po pitanju saradnje, ali i međusobnih odnosa.
4. U decembru ste nastupali u Tuzli sa tamošnjim bendom Reluctant, a sada oni dolaze u Banjaluku. Sa njima, ali i drugim bendovima koji će nastupati na ovogodišnjem Rising-u imate dobru saradnju, i to mnogo govori o vama. Ali, mislite li da takva saradnja i poštovanje inače vladaju među bendovima sa naših prostora?
Dino: U proteklih godinu dana smo imali priliku sarađivati sa zaista odličnim bendovima (Eho Radar, The Shejvers, Flegma, Cornix, Degenek, Odium Malum, Pajperov Smijeh, Reluctant) i poprilično lako se tu našla neka zajednička riječ. Nadamo se da će tako biti i u budućnosti. Da li je sad ista stvar i kod drugih bendova ne bih mogao reći, kod nekih vjerovatno da, a kod nekih ne. Bilo da je jedno ili drugo, mislim da u svakom slučaju svi trebaju imati, ako ništa, poštavanje jedni prema drugima. Kako očekivati da neko podržava i poštuje tvoj rad, tvoj bend, tvoju pjesmu, spot, album, bilo šta, ako ti ne poštuješ i ne podržavas tuđi rad? Kako očekivati da članovi drugih bendova dođu na tvoj nastup ako ti ne dolaziš na njihov? Sve funkcioniše na principu međusobne saradnje i poštovanja.
5. U julu prošle godine ste objavili svoj prvi spot za pjesmu ”Forgotten”. Šta se još krčkalo u vašoj kuhinji u zadnjih godinu dana i kakvo nam to iznenađenje spremate?
Dino: U periodu od BL Rising-a 18 do BL Rising-a 19 najveći fokus nam je bio na završavanju prvog EP-a. Ne želimo trenutno otkriti previše, ali ono što možemo reći je da će EP sadržati 5 pjesama i da se čekanje isplatilo. Kao bend koji je prvi put u studiju i pokušava naći neki “svoj zvuk”, to sve se ispostavilo mnogo teže nego što smo zamislili. Neke dionice su ponavljane više puta, a jednu pjesmu smo skoro kompletno ponovo snimili, jer nam se nije sviđalo kako je zvučala. Veoma smo zadovoljni konačnim rezultatom, a nismo bend koji se tako lako zadovolji. Pored toga, radili smo i na novim pjesama koje će se naći na našem sljedećem izdanju. Definitivno se vraćamo u studio ove godine.
6. Jedna ptičica mi je šapnula da vas u 2019. godini očekuju festivali u Njemačkoj i Češkoj, pa bih te zamolila da nam kažeš nešto više o tome. Koji festivali su u pitanju, kada i kako je do toga došlo?
Dino: Tako je! Naš prvi nastup u Njemačkoj će biti 4. maja u gradu Andernach na potpuno rasprodanom A Chance For Metal festivalu. Tamo će nas dočekati oko 1000 posjetilaca, što će biti do sada najveća publika pred kojom ćemo nastupati. Već 10. maja nastupamo na češkom Majales Hardcore vol. 2 festivalu, u gradu Kostelac nad Orlići. Festivali su ugovoreni još pred ljeto 2018. godine i interesanto je što su nas organizatori festivala sami pozvali da nastupamo, a mi nismo mogli odbiti tako jedinstvene prilike. Nikada se ne zna šta se iz toga može izroditi. Na početku smo mislili da je u pitanju neka šala, ali nakon kraćeg istraživanja, ispostavilo se da njemački ACFM festival postoji od 2006. godine, a češki Majales Hardcore se po drugi put organizuje, nakon odličnog odziva publike prošle godine. Uvijek smo željeli da sviramo po Evropi i da se ne zadržavamo samo na teritoriji Balkana. Bili smo svjesni da to možemo ostvariti, ali ovo je bilo definitivno brže nego što smo očekivali.
7. Da li ste zadovoljni sa onim što ste postigli u relativno kratkom vremenskom periodu – od Risinga do Risinga su nas dočekali spot, EP i informacije o festivalima?
Dino: Kratko rečeno, i jesmo i nismo (govori kroz smijeh). Ako gledamo na sve iz ugla da smo bend sastavljen od muzičara koji dolaze iz tri grada, da sviramo thrash/death metal u sredini gdje se to ne cijeni i ne sluša, onda smo zadovoljni postignućima. U 2018. godini smo imali 4 nastupa u 3 grada, osvojili smo Mostar Rock School Booking Fest, dobili priliku svirati na festivalima u Njemačkoj i Češkoj, objavili spot i single, bili na državnoj televiziji i radiju, snimili EP od 5 pjesama, itd. Ipak, mi smo veoma samokritični po pitanju svega što radimo i uvijek mislimo da možemo više i bolje. Mislim da to i jeste na neki način problem sa dosta bendova. U određenom periodu imaju par značajnih uspjeha, objave pjesmu, spot, album, zadovolje se i tu stanu, jer očekuju da će ostalo doći samo od sebe, umjesto da nastave sa još intenzivnijim radom. U neku ruku smo nezadovoljni jer nismo uradili i postigli više, zato želimo da ostavimo pečat na 2019. godinu sa još više rada, postignuća, pjesama i nastupa.
8. Šta od vas možemo očekivati na BL Rising-u 19? Da li vam je drago što se vraćate tamo, gdje je u neku ruku sve počelo da se razvija?
Dino: Definitivno! Stvarno jedva čekamo povratak na BL Rising, kao i da ponovo podjelimo binu sa Bojanom Bujicem a.k.a Doom Man-om, našim kolegama iz Cornix-a, i najkultnijim metal bendom sa naših prostora, Bombarder-om. Od nas definitivno očekujte, kao i prošle godine, da će old school metal 80-ih godina uzvratiti udarac. Ujedno, promovisaćemo naš predstojeći EP, gdje će publika imati priliku uživo da posluša sve pjesme koje će se naći na njemu, a možda izvedemo i jednu od novih pjesama koje spremamo za naredno izdanje. Imamo puno toga da kažemo i pokušaćemo da to sve spakujemo u 30-ak minuta našeg nastupa 6. aprila.
9. Da li bi, u ime benda, dodao nešto za kraj?
Dino: OBAVEZNO dođite na BL RISING 19, podržite underground, podržite scenu, bendove i izvođače, ali i ORGANIZATORE koji žrtvuju sebe i svoje vrijeme da uzdignu scenu i stvore mjesto za bendove, na kom bi mogli da pokažu šta umiju i da predstave svoj rad. Hvala na izdvojenom vremenu i vidimo se 5. i 6. aprila u banjalučkom City Pubu!
Dragi Dino, hvala tebi i ostatku ekipe! Vidimo se uskoro!
Važno je da napomenemo da Futurephobiu sada čine: Dino Bećirević (ritam gitara, prateći vokal), Irvin Nadarević (vokal i bas gitara), Damir Mandić (lead gitara) i Aleksandar Josipović (bubnjevi). Rad benda pratite na Facebook profilu, Instagram nalogu i YouTube kanalu.
Razgovarala: Gorana Divjak Foto: arhiva benda
