ESC Life Vacation

Intervju: ESC Life – “Dali smo sve od sebe da se materijal ne vuče sto godina i postane naš Chinese Democracy”

Tri godine nakon nastupnog, hvaljenog albuma prvijenca Access All Areas, te godinu i pol nakon split 7″ vinila s austrijskim bendom Remedy, zagrebački indie rock, post punk kvartet ESC Life od nedavno ima novi dugosvirajući album imena Born to Be Mild.

Nove pjesme, novi član postave uz neke nove ideje benda koji i dalje ima fiksaciju na glasne gitare, solaže, brze ritmove i pop pjesme učinili su ovu avanturu zabavnijom i zvukovno šarenijom. Rezultat je drugi dugosvirajući album naziva Born to be Mild. I dalje pod izravnim utjecajem power pop i punk rock velikana poput Descendents, Nova Mob, The Hold Steady ili Superchunk, ESC Life se više nego ikad igraju sa klišejima popularne muzike 20. i 21. vijeka, ali nikad ironično.

Koncertom u klubu KSET vraćaju se u epicentar zagrebačke scene, napucani novim materijalima koji čekaju svoje prve utiske.

Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja muzikom?

Nara: Vjerujem da je svaki početak izgledao upravo tako: drndanje po akustičnoj gitari i što se ono sve s čim rimuje. Trebalo mi je dugo da zavolim i prigrlim pjevanje, ali kad sam u šesnaestoj prvi put uzeo bas gitaru u ruke, ovu normalnu više nisam ni pogledao. Osim kad mi zatreba za akustični demo. Nakon toga sam vjerojatno svirao sve žanrove koji su me ikad zanimali, osim jazza, za to sam nedovoljno kompetentan.

Ante: Stara klasična gitara s čeličnim žicama i VHS snimke MTV unplugged Pearl Jam, Alice in Chains i Nirvana.

Elvis: S nekim 12-13 sam posudio izudaranu klasičnu i skidao Nirvanu i Ramonese ponajviše. S 14 sam imao prvi bend u kojem sam bio vokal, a onda sam svirao bass pa se šaltao s basa na gitaru i obrnuto.

Ko su Vaši omiljeni bendovi i ko je najviše uticao na Vas kao muzičara?

Nara: Teško mi je odgovoriti na to pitanje bez dosadne kobasice, pa slijedi kobasica sastavljena od prvih basista i/ili songwritera koji mi padnu na pamet: Ray Davies, Steve Harris, Phil Lynott, Elvis Costello, Paul McCartney, John Entwistle, John Taylor, Syd Barrett, John McVie, Neil Young, Mac McCaughan, Robert Smith, Andy Partridge, Donald Fagen, Paul Westerberg, Grant Hart… Dosadna kobasica se mijenja iz dana u dan, jer volim glazbu. Pogotovo staru, kao pravi tetak.

Ante: Gore navedeni Pearl Jam i Nirvana su me uveli u svijet glazbe, kasnije sam se zakačio na reggae i ska.

Elvis: Moj najdraži bend su uvijek bili i ostat će Ramonesi. Volim sve i svašta, ali mislim da je Narina kobasica bila dovoljna…

Mislite li da internet danas daje šansu izvođačima koju inače ne bi imali?

Nara: Apsolutno. Da nema interneta, ne znam kojom magijom bismo došli do 80% ljudi koje smo upoznali van Hrvatske uz sadašnje poslove i ostale obaveze.

Ante: S jedne strane internet je Bog, a s druge strane postalo je sve to malo predemokratski. Općenito, napretkom tehnike, mnogi netalentirani glazbenici uspjeli su snimiti svoja djela. Prije je postojala ta barijera ulaska u studio i navježbanosti.

Koju knjigu/film biste preporučili?

Nara: Prvi film koji mi padne na pamet je Paths of Glory Stanleya Kubricka, jer kao pravi tetak, volim stare filmove i klasike iz Criterion Collection. Evo, može i Videodrome, jer mi je to drugi film koji mi je pao na pamet. Volim filmove.

Ante: Od novijih stvari serije You i Dogs of Berlin. Što se filmova tiče gledam samo da je glupo i zabavno i po mogućnosti bez stradale djece i kućnih ljubimaca. Ako bi trebao izdvojiti tri filma koja su mi obilježila tinejdžerstvo i adolescenciju, to bi bili Singles, Hi-fi i Grosse point blank.

Elvis: Posao me veže uz konstantno gledanje filmova pa bi od recentnih izdvojio čileanski “Too late to die young”. Televiziju uopće ne gledam, ali gutam ogromne količine serija. Od nekih dobrih koje sam u zadnje vrijeme gledao mogu spomenuti Better Call Saul, The Expanse, Rectify, bilo što od Rickyja Gervaisa…

Kako biste opisali alternativnu scenu u Hrvatskoj, a i u regiji?

Nara: Zanimljivu, kao i uvijek, ali i dalje za moj ukus previše žanrovski opterećenu. Metalci idu na metal koncerte, punkeri idu samo na punk koncerte… Mislio sam da smo to sranje prerasli 1996.

Ante: Alternativnoj sceni dajem punu moralnu podršku u njenim nastojanjima.

Elvis: Opisao bih je slično kao Nara. Kod nas su ljudi zatvoreni u svoje okvire i rijetko će netko otići na koncert benda koji ne zna e ne bi li možda otkrio nešto novo.

Da li bi ste možda izdvojili nekog od mladih kolega?

Nara: Žen? Kandžija? Ne znam koliko su oni mladi… Drago mi je što Svemirko imaju dobru “prođu” na ovim prostorima, falio nam je jedan lijep pop bend za šire mase. Drago mi je i da su Vojko V i Krešo Bengalka napokon dobili svoje mjesto u eteru i bolji honorar. Zaslužili su. Inače, od svih stvari u kombiju najviše volimo slušati splitski hip-hop. (the) Lesser Men su sjajan bend, šteta što nisu discipliniraniji i aktivniji, a to ne govorim samo zato što sam im snimio bas za novi, podosta hrabar i čudan, album koji se još miksa.

Ante: Evo neki dan sam čuo Repera iz sobe. Vrlo zabavno. Od glazbenika koji su se pojavili zadnjih godina istaknuo bih Kali fat dub, koji čine Chakka, doseljenik iz Bezdana u Zagreb i Haris Pilton iz Slovenije. Oba albuma su im vrh.

Elvis: Splitski hip-hop je jedino što od HR izvođača trenutno zavrtim u autu.

Upravo ste objavili novi album pod nazivom ‘Born to Be Mild’. Šta nam možete reći o navedenom izdanju?

Nara: Dali smo sve od sebe da se materijal ne vuče sto godina i postane naš Chinese Democracy. S obzirom na sve, na kraju mi je drago da je ispalo kako je ispalo, jer nas doista predstavlja onako kako sada zvučimo. Beskonačno sam ponosan na prvi album, ali mi je još draži Born to Be Mild, jer je album na kojem mnogo više isplivava naš timski duh, recimo. Nismo se bojali ničega i radeći na ovim stvarima zabavljali smo se više nego ikad.

Ante: Vrlo zabavno iskustvo. Album kojim sam najzadovoljniji.

Album zajednički potpisuju čak četiri izdavača, kako je došlo do saradnje?

Ante: Poznanstva, internet, dugogodišnji odlasci i svirke po festivalima.

Elvis: PDV je naš matični izdavač i oni odrađuju najveći dio posla. Tu su još ILL IN THE HEAD iz Kanade koje vodi veteran HR d.i.y. izdavaštva Bero, LAST EXIT iz Njemačke koje smo upoznali tijekom toura u Mainzu i madridski BARTOLINI RECORDS s kojima smo se povezali uz pomoć drugara iz novosadskog benda Shoplifters.

Ko je sve sudjelovao u stvaranju tog albuma?

Nara: Mark Mrakovčić, gospodin iza miks pulta, sjajna je osoba za suradnju i s njim je sve nekako lagano i opušteno. Čovjek ima razumijevanja za naše, iz njegove perspektive, ponekad nerazumne prohtjeve i čudna rješenja. Čovjek nema preveliki ego, pa ih nastoji razumjeti. Sjajan lik koji voli što radimo.

Ante: Mark je super sve odradio. Puno su doprinijele i članice grupe Žen kao i Ika iz Beograda.

Za grafičko rješenje omota zaslužan je Lovro Škiljić, šta nam možete reći o toj saradnji?

Ante: Lovro je čovjek sa ‘scene’. Za polupokojni sajt Potlista.com je radio vrhunske stvari jednom godišnje.

Elvis: Lovro je nevjerojatno talentirani punk ilustrator koji bi trebao radit cover art svjetskim bendovima samo kad bi znali za njega. Uz to je vrlo savjestan i odgovoran, što se ne veže uz pank. Zato zovite Lovru da vam radi odlične omote i majice!

Koncertna promocija albuma održaće se 02.02. u zagrebačkom KSET-u. Šta publika može očekivati?

Nara: Da ćemo, kao i svaki put, svirati srcem i dati 120% od sebe, jer ako išta volimo to su live svirke. Kao što vidite, osim glazbenih klišeja, volimo davati i kliše izjave.

Ante: To što je Nara rekao, uz dodatak da je KSET znatno poboljšao svoju ponudu piva posljednjih godina.

Gdje je još planirana promocija albuma?

Nara: Osim novog kluba Kotač u Puli, gdje sviramo s drugovima iz anarho metal sastava Ponor, nismo ništa bookirali. Nigdje nam se ne žuri, a ove stvari namjeravamo svirati gdje god se pruži prilika.

Ko vam je najveća podrška i koji su vaši planovi za budućnost?

Nara: Beskrajno smo zahvalni guruu Grantu Hartu, koji više nije s nama, na sjajnoj turneji i mnogo lekcija. Zahvalni smo i Jamesu Alexu iz Beach Slang, koji nas je stavio na svoj mixtape, ali najveća podrška su naše obitelji. Oni imaju strpljenje i razumijevanje za to što radimo. Poseban shoutout Jakovu S. Perkoviću iz Weather Pains i njegovom Indie-emo-naočale programu, koji nezahvalnom Zagrebu svaki mjesec daje ono što ljudi nauče cijeniti tek kad ti isti bendovi ugrabe svjetski hype.

Ante: Opet, sve što je Nara napisao, tolerancija naših obitelji je maksimalna, a Graleta se često sjetimo.

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

Nara: Budite dobri jedni prema drugima i ukoliko pijete pivo Tomislav, stanite na prvom ili barem pijte neku kraftaču. Budite mild, to nam je prirodnije, dovoljan nam je bio jedan G. G. Allin.

Ante: Bolje jedno toplo pivo nego četri ladna Tomislava.

Razgovarao: Aljoša Kremenović

Total
0
Shares
Previous Article
Sammath u domu omladine

Sammath 9. februara u Beogradu u okviru festivala Lupercalia Prima

Next Article
We Are Dark Angels u Vintageu

We Are Dark Angels u Vintageu: fantastičan spoj live elektronike i filmske glazbe