Krajem januara ove godine svjetlo dana je ugledao album “The Atlantic” benda Evergrey. Da bi predstavili album, bend je krenuo na prvi dio turneje kao podrška bendu Kamelot zajedno sa Visions of Atlantis. U aprilu nastavljaju sa turnejom kao headliner-i. Na putu im je i koncert u Zagrebu, 22. aprila, zajedno sa bendovima Bloodred Hourglass, Genus Ordinis Dei i Crossing Eternity kao podrškom.
Imamo priliku da razgovaramo sa Johan Niemann-om, basistom Evergrey-a.
Hvala na divnoj prilici za intervju tokom vaše (vjerovatno) haotične turneje.
Johan Niemann: Hvala vama na gostoprimstvu!
Upravo ste završili dio turneje na kojem ste svirali sa Kamelot-om i sa Visions of Atlantis i započinjete dio na kojem ste headliner.
JN: Da. Koncerti sa Kamelot-om su bili odlicni jer smo imali priliku svirati za ljude koji možda nisu čuli za nas i tako smo imali priliku proširiti bazu fanova.
Da li ste imali vremena da napunite baterije za nadolazeći put? I usput, koja je vaša formula za odlične koncerte iako putujete svaki dan?
JN: Otprilike. Imali smo nekoliko slobodnih dana u Madridu što je bilo lijepo. Odmor je važan. Ne želim na binu umoran. Takođe morate voljeti to što radite.
Prije nekog vremena ste spomenuli da je uvježbavanje i sviranje novih pjesama dosta teško. Da li su postale lakše nakon gomile koncerata?
JN: Na sreću, stvari postaju lakše uz vježbu. Očigledno postoji razlika u sviranju pjesama poslije stotinu puta u odnosu na desetak puta. Ali da, lakše je. Takođe je mnogo zabavno svirati nove pjesme. A i ljudi ih vole takođe!
Sviraćete “The Atlantic” na malim i velikim binama. Preferirate li manju ili veću publiku?
JN: Volim obe. Svirati pred mnogo ljudi je adrenalinski nalet. Svirati pred manjom publikom je prisnije I energičnije. Ne mogu birati, volim oba tipa.
Mnogima je “The Atlantic” jedan od najboljih albuma ove godine. Kako se osjećate povodom toga?
JN: Odličan je osjecaj! Muziku pišemo prvenstveno za sebe. Naravno, želimo da se svidi i ostalima i da ljudi dođu na koncerte. To nam omogućava da nastavimo raditi ovo što radimo.
Prolazeći kroz tekstove vaših pjesama može se uočiti da pjevaju o nekome ko se pati sa svojim unutrašnjim demonima. Da li uzimate za inspiraciju svoju unutrašnju patnju ili ponekad uzimate i tuđa iskustva kao uzor?
JN: Ovo je pitanje za Toma jer on piše tekstove. Koliko znam, on piše na osnovu ličnih iskustava ali ih nekad oblikuje tako da su pristupačna svima.
Ako su u pitanju lična iskustva i patnje i uzimajući u obzir novi, hvaljeni, zvuk i energiju albuma “The Atlantic”, da li ste ispustili negativnu energiju ili ste samo našli pravu formulu za nove albume?
JN: Ne postoji prava formula osim toga što pisemo muziku koju volimo i koja nas podiže. Što se tiče budućih albuma, oni su daleko u budućnosti. Promovisaćemo album u u nadolazećem vremenu na turneji a poslije toga ćemo vidjeti šta ćemo dalje.
Da li vam je nedavno ušla u uho muzika nekog mladog benda?
JN: Naravno, mnogo slušamo muziku. Pogotovo tokom turneje jer imamo dosta slobodnog vremena. VOLA, Hang Massive, Nox Vorago, Oceans of Slumber, Guo Yue samo su neki od bendova koje sam slušao u poslednje vrijeme. Teško je biti u toku jer postoji dosta odličnih mladih bendova.
Europska unija je nedavno usvojila novi zakon koji sadrži ozloglašene članke “Article 11”, “Article 12” i “Article 13”. Da li mislite da će zbog njih muzika biti više slušana preko službenih kanala i time smanjiti pirateriju ili je to samo korak bliže orvelovskoj 1984?
JN: Izvini, ali nemam predstavu o čemu si me pitao 😀
Imate li planova za budućnost?
JN: Da, sviramo na nekoliko festivala tokom ljeta. Takođe radimo na turnejama kroz Sjevernu i Južnu Ameriku. Takođe i još jednu evropsku turneju na jesen. Poslije toga ćemo vidjeti šta će se desiti.
Hvala mnogo na izdvojenom vremenu! Bila nam je čast! Srećno na turneji i vidimo se u Zagrebu.
JN: Još jednom hvala na gostoprimstvu!
Evergrey svira u Zagrebačkom klubu Močvara 22. aprila 2019. Karte se mogu kupiti u zagrabačkom Dirty Old Empire u riječkom Dallas Music Shop i varaždinskom Black Dog Pubu kao i na blagajni Močvare(ukoliko prije ne budu rasprodane).
Razgovarao: Nikola Medarević