Share
Intervju | Joško Klarić (Ischariotzcky): “Album je koncipiran kao paleta lijekova koji su meni pružili emocionalno izlječenje”

Intervju | Joško Klarić (Ischariotzcky): “Album je koncipiran kao paleta lijekova koji su meni pružili emocionalno izlječenje”

Poznat kao jedan od najopuštenijih festivala u Hrvatskoj, pa i šire, Ferragosto JAM obećava još jedno uzbudljivo ljeto na Orahovačkom jezeru od 1. do 5. avgusta. Josipa Lisac, Goran Bare i Majke, Vojko V, Partibrejkers, Edo Maajka, Brkovi, Urban&4 samo su dio liste od 50 imena koja su potvrdila svoj dolazak na Orahovačko jezero.

Na najvećem broju bina u istoriji festivala, čak njih šest uz nekoliko festivalskih zona, rasporediće se više od 50 izvođača što ovogodišnji Ferragosto čini najbogatijim dosad!

Maštoviti indie pop bend Ischariotzcky iz Brela broji čak 11 članova, a pozornost plijeni milozvučnim i sanjivim pjesamama profinjene produkcije zbog čega se sve češće spominju i kao moderno otkriće domaće scene.

Val koji je krenuo odlično prihvaćenim singlovima “Perfect Sky” i “Nothing At All” svoju je punu snagu doživio 15. 11. prošle godine, kada je i službeno objavljen njihov album prvijenac “Recovery”, s ukupno 11 autorskih pjesama, a izdanje je vrlo brzo uvršteno i u preglede najboljih izdanja u 2018.

Povodom nastupa u subotu 03.08. na 12. Ferragosto JAM-u razgovarali smo sa Joškom Klarićem, frontmenom i autorom pjesama benda Ischariotzcky.

Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja muzikom? 

Joško: Pohađao sam osnovnu glazbenu školu, tako da sam se s 8 godina počeo oblikovao u tom smjeru. Kroz srednju školu sam imao nekoliko bendova u kojima sam većinom pjevao, a u jednom čak i svirao bubnjeve. Tek nakon odlaska na likovnu akademiju sam počeo stvarati autorsku glazbu kao član benda Pešes, što je bila prekretnica u kreativnom i stvaralačkom smislu.

Koji su bendovi najviše uticali na vas?

Joško: Naravno, kroz periode života, učenje i otkrivanje, mijenja se i osobna estetika. Danas često slušam glazbu koju rade Bjork, Tame Impala, Novo Amor, Royksopp, James Blake, sve što radi Justin Vernon… u kratko svježina u izričaju mi je jako bitna i utječe na mene. Posebno mjesto ima tradicionalna glazba dalmatinskog podneblja. Puno toga sam naučio pjevajući u klapi.

Kako je uopšte došlo do osnivanja benda i zašto ime Ischariotzcky?

Joško: Iskreno, nisam mislio da će ikada doći do benda. Nadao se jesam, ali mi se činilo nestvarno, jer je to bio mali kućni full elektronički projekt koji nije bio predviđen za sviranje s bendom. Mislio sam da ću to eventualno nekada puštati kao DJ ili nešto slično,ali eto. Jure Brekalo (bubnjevi), Jakov Puharić (gitara), moja sestra Petra Klarić (vokal) i ja počeli smo polako oživljavati te pjesme u live obliku, a ne dugo za tim sam iz čiste znatiželje prijavio pjesme na Demofest u Banjaluci. Ischariotzcky je ušao u najuži krug, tako da nije bilo druge nego zvati prijatelje i početi pripremati živu svirku. Danas smo veliki bend u kojem su osim spomenutih i Petra Šošić (klavijature), Tea Bašković (trombon), Ivan Srzić (bass), Stipan Popović (gitara), Borna Augustinović (perkusije), Danijel Curić (truba), Adam Gvozdenović (truba) i Valentino Juras (majstor zvuka).

Ischariotzcky je nastao kao projekt više od godinu dana prije benda. Bio sam u fazi otkrivanja elektronskog zvuka i htio sam raditi nešto u tom pogledu. Počele su nastajati pjesme koje sam objavljivao pod imenom Ischariotzcky na Soundcloudu. Ime je nastalo od prezimena biblijskog lika Jude Iškariota. Svidio mi se motiv izdaje, a zakomplicirao sam naziv, jer nisam htio da svi mogu pronaći te pjesme, nego da stoji na internetu kao neka privatna „audio knjiga“ . Tada sam htio biti inkognito, a poslije kad je bend počeo funkcionirati ga nitko nije mogao pronaći, haha. Danas mi je drago da je ostalo nepromijenjeno, jer eto, postoji priča iza toga.

Podijelite s čitaocima kako teče kreativni proces kod stvaranja novih pjesama?

Joško: Hm. Nema nekog pravila. Nekad počne od teksta, nekad od melodije, nekad od ritma, sve ovisi o kakvom se momentu radi. Mislim da sam više pjesama napisao rano u jutro ili u sred noći, nego kad bi uzeo vrijeme za rad na novoj glazbu. Trenutci prožeti emocijama valjda iznesu ono najbolje iz tebe. Samo treba iskoristiti taj trenutak. Kod aranžmana je druga stvar. Eksperimentiranje samostalno ili s bendom projicira tvoju trenutnu estetiku, tako da nije teško razlučiti što te pokreće, a što ne. Ja volim odmah slagati finalnu verziju, pa nadograđivati naknadno, iako je nekako pravilnije da se pjesma završi pa onda ide snimati. Nestrpljiv sam.

Ischariotzcky Recovery

Mislite li da internet danas daje šansu izvođačima koju inače ne bi imali?

Joško: Naravno, samo kakvu? U ranijoj fazi interneta Arctic Monkeys su navodno preko platforme My Space došli do široke publike. Bilo to točno ili ne, svjedoci smo da je na tisuće glazbenika, pisaca, filmaša, likovnjaka ostvarilo svoje snove zahvaljujući internetu i društvenim mrežama. Koliko je to u ovom trenutku moguće postići nisam siguran, ali čini mi se da algoritmi ograničavaju broj potencijalne publike. Volio bi se što manje zamarati s tim i koncentrirati se na novu glazbu.

Da li je teže plasirati svoj zvuk ili nešto već isprobano?

Joško: Teže je plasirati svoj zvuk, jer ako kao slušatelj ne provodiš puno vremena tražeći novu glazbu, teško je prihvatiti nešto skroz svježe ako to ne odobravaju milijuni ljudi. I ja se uhvatim da kad biram film gledam ocjenu na IMDB-u, tako da… Živimo u vremenu prevelikog protoka informacija i ne možemo posvetiti svemu dovoljno pažnje, pa je onda je ovo normalan ishod, ali s druge strane svaka glazba ima svoju publiku ma koliko malobrojna ona bila, tako da vjerujem da svaka glazba nađe svoj put.

Kako biste opisali alternativnu scenu u Hrvatskoj, a i u regionu uopšte?

Joško: Zbunjen sam po tom pitanju. Ima jako puno fantastičnih izvođača iz cijele regije, kompletna zavidna scena izvođača. Nikad nije bilo više festivala i glazbenih portala, buja glazba na sve strane, ali i dalje nije to to. Što se mene tiče i koliko uspijevam popratiti sva zbivanja na sceni, mišljenja sam da možemo sretni što živimo u ovom vremenu u kojem živimo okruženi zavidnim brojem kvalitetnih autora. Najveći problem je što svi moramo imati dodatne poslove da bi mogli raditi glazbu, pa u tom slučaju glazba jako teško postaje profesija.

Da li bi ste možda izdvojili nekog od mladih kolega?

Joško: Mogao bih nabrajati do sutra, ali evo nabrojiti ću imena koja mi budu na mozgovnoj playlisti. J.R. August, Valentino Bošković, Fog Frog Dog, Kensington Lima, Mary May, Lovely Quinces, Rezerve, Side Project, Svemirko, Stray Dogg, Sir Croissant, Them Moose Rush, Ogenj, Irena Žilić, Nina Romić, Tam, Sun U, Not Jane i Mnogi Drugi, haha.

Izdali ste prošle godine debi album ‘Recovery’. Šta nam možete reći o navedenom izdanju?

Joško: Sretani samo što je došao taj dan. Malo manje od tri godine nastajale su pjesme i pjesme, da bi na na kraju mi kao bend u suradnji s producentom Nevenom Marincem doveli pjesme do njihovog finalnog oblika. Album je koncipiran kao paleta lijekova koji su meni pružili emocionalno izlječenje, tako da sam ga nakon doglednog perioda odlučio podijeliti i sa svima ostalima. Nadam se da postoje oni kojima je na bilo koji način pomogao.

Ischariotzcky
Foto: Andrea Topić

Ko je sve sudjelovao u stvaranju tog albuma?

Joško: Osim benda, sudjelovali su i Anja Rikalo na pjesmi „Perfect sky“, Dunja Ercegović na „So long“, Juan Conde na „She told me“, Josip Tomasović na „Nothing at all“, a Duje Medić je sudjelovao u nastajanju pjesme „Mountain theme“ i izradio cover albuma. Ponosni smo što imamo zabilježen solo na saksofonu velikog Dražena Bogdanovića, a na spontanim Konoba sessionima sudjelovali su i Zvonimir Sokol iz benda Spiridon, te Marino Šuta aka Mick Mclane. Već sam spomenuo da je sudjelovao i Neven Marinac, koji je zaslužan za mix i master albuma. Veliku ulogu imaju i BONK studio iz Mostara koji su video dio Recovery-ja i Valentino Juras koji je pomogao pripremiti „Recovery“ za live sliku benda.

Šta očekujete od ovogodišnjeg Ferragosta?

Joško:  Na Ferragostu nastupamo kao petorka, što je ogroman izazov s obzirom da bend broji jedanaest članova. Sudeći po fotografijama s prošlogodišnjeg festivala, Jagermeister bina izgleda fantastično. Koncert na livadi? Ne možemo dočekati. Nadam se da će se publici koja se tu nađe svidjeti što smo pripremili.

Postoji li neki bend koji želite uloviti na tom festivalu i pogledati svirku?

Joško: Još nisam čuo Porto Morto u živo, a volio bih i vidio sam da s nama stage dijeli Domagoj Šimek, tako da se njegov set ne propušta. Općenito, lineup 3.8. je brutalan! Them Moose Rush, Vojko, Urban, Majke, Josipa Lisac,… Voljeli bi biti sve dane festivala u Orahovici, ali što je tu je.

Da li možda radite na novom materijalu i gdje vas publika još može vidjeti u narednom periodu?

Joško:  Novog materijala ima, samo ga treba oblikovati. Počinjemo s radom nakon što pripremimo spotove za zatvaranje Recovery-ja. Trenutno nam je to prioritet, ali veselimo se radu na novom materijalu. Nastupamo 24.7. na Tam Tam Festivalu u Sućuraju na otoku Hvaru, zatim imamo 27.7. solo koncert u Brelima, onda stižemo u Orahovicu 3.8., pa ćemo zajedno s Mary May 8.8. zasvirati u Trpnju, Pelješac i 27.8. soliramo na trgu u Makarskoj. To je za sad to.

Ko vam je najveća podrška i koji su vaši planovi za budućnost?

Joško: Ful podršku dobivam od svoje djevojke i obitelji na čemu sam iznimno zahvalan. Trudimo se u bendu biti podrška jedni drugima i ne dopustiti da pokleknemo nad mjestom i vremenom u kojima živimo. Planiramo objaviti posljednje spotove s albuma Recovery, a onda dobro iskoristiti vrijeme nakon ljeta. Neću puno o planiranju, sve će se znati na vrijeme.

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

Joško:  Pratite domaću i regionalnu scenu, jer ispred svojih vrata možete naći glazbu za sebe i ne osvrćite se na ocjene na IMDB-u, nego sami donesite sud.

Razgovarao: Aljoša Kremenović                 Foto (naslovna) : umfmostar.ba