Jedna od vodećih imena hrvatske mlađe kantautorske scene, LUCE je u utorak 2. listopada, službeno objavila svoj prvi studijski album ‘Susret’. 19.10. u Velikom pogonu Tvornice kulture uz glazbene goste, LUCE je predstavila svoj debi album i oduševila publiku. Međutim nije oduševila samo publiku, već i glazbene kritičare od kojih je album „Susret“ dobio, hvale vrijedne, recenzije.
Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja muzikom?
– Glazba me oduvijek prati, kao mala sam krenula u glazbenu školu na satove klavira i solfeggia, nešto kasnije sam upisala i tečaj gitare, pa nakon toga i sama doma učila svirati ukulele, ali ništa od toga me nije dugo držalo ni zanimalo kao pjevanje. Tome sam se uvijek vraćala, od pjevanja po kući, pa u srednjoškolskim bendovima preko pjevanja u mješovitoj fakultetskoj klapi do pjevanja na Rock Akademiji. U toj fazi sam počela pjevati back vokale prijateljici i kantautorici Ireni Žilić i kroz razgovore s njom shvatila da mi glazba predstavlja puno više u životu nego si ja to želim priznati. Počela sam intenzivno razmišljati o tome, ali nisam znala što napraviti. Taman u tom periodu sam upoznala današnju menagericu Emu Gušavac preko sestre Maje, inače osobne trenerice. Emi sam poslala neke svoje info snimke koje su se njoj jako svidjele. Suradnja je počela i šest mjeseci kasnije objavila sam svoj prvi singl „Možda mi“.
Ko su Vaši omiljeni bendovi i ko je najviše uticao na Vas kao muzičara?
– Puno je tu različitih utjecaja bilo. Od bluesa, popa, soula, indie folka, post rocka. Da moram izdvojiti jedno strano ime, bio bi to Glen Hansard. Zaljubila sam se u njegovu glazbu na prvo slušanje, a kad sam ga napokon čula I uživo u dvorani Lisinski, shvatila sam da je upravo to I na taj način ono što I sama želim pružiti svojoj publici I tome stremim. Dva sata nas je rastavljao I sastavljao, bez trunke pretencioznosti, a s toliko strasti, iskrenosti, osobnosti. Bila bih najsretnija na svijetu da uspijem postići kod svoje publike ono što je on meni odnosno nama napravio taj dan.
Imate li uzora među tekstopiscima?
– Upravo Glen je jedan od njih,a osim njega jako volim I ostatak irske indie folk scene. Neću si oprostiti što nisam mogla na nedavni koncert Damiena Ricea u Sloveniji, ali se nekako tješim da će doći ponovo, možda I bliže J Jako volim I stil Matt Corbyja, a da nisu samo muški, spomenula bih ovdje I Brandi Carlile s odličnim novim materijalom.
Da li ste pronašli svoj zvuk i u kom pravcu planirate ići?
– Pjesme koje stvaram su posljedica nekih mojih unutarnjih stanja, promišljanja I doživljaja te nastaju dosta nesvjesno, nema mjesta kalkulaciji. Zvuk I stil pjesme su pak njezina posljedica, odnosno pratim kako pjesma diše I kakav aranžman I zvuk traži. Nekad to odmah bude jasno kao dan, a s nekim pjesmama pokušavaš, kombiniraš, mozgaš dok ne dodeš do najboljeg rješenja. Drugim riječima, nemam neki zadani, planirani zvuk, nego puštam pjesmi da odredi smjer.
Koje su teme vaših pjesama i šta je to što vas inspiriše?
Dobra strana ljubavnih muka I patnje je što mogu dobre pjesme izaći kao rezultat. Vjerujem da sam trebala doživjeti te neke intenzivne trenutke iako su nekad bili predivni,a nekad jako teški I ružni, jer bez njih pola albuma ne bi postojalo. Sve o čemu pišem je proživljeno, a nadam se da se to I čuje kroz album.
Mislite li da internet danas daje šansu izvođačima koju inače ne bi imali?
– Sigurno, što je istovremeno odlična i manje odlična stvar jer nastaje kaos informacija. Nakrcalo se jako puno novih izvođača i bendova, za masu njih ne saznam ili ne stignem poslušati u tom košmaru.Odlično je jer daje priliku i omogućava neku startnu poziciju svima, a na nama je naravno koliko dobro ćemo šansu iskoristiti.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Nedavno sam gledala „A star is born“ i sve predrasude koje sam imala o tome kako će film izgledati i zvučati su brzo pale u vodu. Malo je reći da sam oduševljena i glazbom i njihovom glumom. Izvedbe su sve snimane live što se i čuje, a već danima stišćem „repeat“ na pjesmi „Shallow“ .Gluma je jako prirodna, kao da uopće ne gledam film, pretpostavljam zbog ogromne kemije između Gage i Coopera. Pored svega toga, pronašla sam se u mnogo rečenica i situacija, tako da sam iz kina izašla mokrih očiju. U svakom slučaju, toplo preporučam svima!
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Uf, teško pitanje, mnogo ih je koje iznimno cijenim. Rado bih da mogu popila viski i popričala o životu pa zajammala s J.Hendrixom, J.Joplin I Amy Winehouse. Ček I Elvisa bih pozvala. Bome I Bowieja. A ništa ni bez Arethe. Ma napravila bih tulum za cijeli kvart.
Kako biste opisali alternativnu scenu i Hrvatskoj, a i u regiji?
Zovem taj fenomen “novi novi val”, ima nas masu. Jako mi je drago da se ta scena razbudila I čini mi se jača, kvalitetnija I mnogobrojnija nego ikad. Trebamo se podupirati kao I do sad I truditi da se čuje za nas.
Da li bi ste možda izdvojili nekog od mladih kolega?
– Od curki u Hrvatskoj Nina Bajsić I Mary May od ovih zadnjih koje sam otkrila, banjalučki Sir Croissant od dečkiju. Svi troje vrhunski, a ima ih još masu.
Nedavno ste obajvili debitanstki album pod nazivom ‘Susret’. Šta nam možete reći o navedenom izdanju?
Album „Susret“ se sastoji od 10 pjesama od kojih je svaka mala priča za sebe, a opet zajedno čine jednu cjelinu odnosno presjek mog trogodišnjeg rada i stvaralaštva. Neke pjesme su već bile dostupne javnosti kao singlovi s pratećim spotovima, a neke ćete čuti po prvi put. Nekoliko ključnih susreta i ljudi je uvelike zaslužno što ovaj album danas postoji. Neki od njih su me inspirirali i neke uspomene, emocije, situacije su direktno i indirektno opisane u pjesmama. Neki susreti su rezultirali suradnjama i zajedničkim stvaranjem određenih pjesama na albumu, jer neke nisu samo moje nego pisane uz pomoć nekoliko mojih kolega i suradnika. Kroz ovih deset pjesama se i susreće nekoliko Luca; ona vesela, tužna, razigrana, znatiželjna, sjetna, zaljubljiva, melankolična..
Ko je sve sudjelovao u stvaranju tog albuma?
– Što se aranžmana I produkcije tiče, prvi period stvaranja albuma je radio Mark Mrakovčić,a za ovaj noviji period I većinski dio albuma je zaslužan Srđan Sekulović Skansi. Oboje su dali svoj neki potpis u svaku pjesmu, ali I slušali neke moje želje I ideje I na tome sam im jako zahvalna. Mislim da je rezultat jedan vrlo kvalitetni album u kojem ima ponešto za svakoga. Većinu pjesama autorski potpisujem ja, a one koje nisu samo moje glazbom I tekstom, stvarane su uz pomoć mojih kolega I suradnika Mateja Miloševa, Miroslava Gugića I Vinka Ergotića. Gotovo cijeli album je odsviran uživo, a za to su zaslužni Filip Pavić, Dominik Žagmešter, Marino Vinja, Daniel Kadijević, Matej Milošev I Dean Melki.
Nakon koncerta u Tvornici, gdje je još planirana promocija albuma?
– Dogovaramo koncerte po obali, a za sve detalje I novosti oko toga možete saznati na mojim instagram (lucijacusticluce) I facebook (LUCEofficial) profilima.
Ko je od izvođača u posljednje vrijeme uspeo da vas zainteresuje i zašto?
– Već sam ih spomenula, Nina Bajsić, Mary May I Sir Croissant. Rade predivnu glazbu I iskreni su u tome, to uvijek cijenim ispred svega. Zanimljivo je da su svi troje tek nedavno počeli s nastupima, štoviše Sir Croissant recimo ima tek 17godina, a već sad obećavaju mnogo u budućnosti.
Ko vam je najveća podrška i koji su vaši planovi za budućnost?
– Imam podršku sa svih strana, ali roditelji su broj jedan. Nekad su mi I preintenzivni, ali znam da je to sve s najboljom namjerom. Najveću tremu imam kad su mi oni na koncertu, a to je skoro uvijek.
I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?
– Budite veseli, vedri, zadovoljni malim stvarima. Živite u sadašnjosti koliko god je to moguće I naravno, čitajte I dalje Trecisvijet!!
Album „Susret“ možete slušati i na Deezeru.
Razgovarao: Aljoša Kremenović
