Pančevačka ljevoruka disko indi rok senzacija Buč Kesidi i akademski elektro-bluz duo Ljubičice održat će prvi zajednički koncert u Zagrebu, u klubu Sax u četvrtak, 23. 1. 2020. Prije njih nastupit će i Mokri Nenad, bend organizatora koncerta koji se iskusno uvalio u priču jer organizatori najbolje znaju što ide.
Ovaj koncert će biti ujedno i promocija drugog studijskog albuma “Euforija” koji je Buč Kesidi objavio krajem prošle godine za izdavačku kuću Kontra.
Na albumu, čiju produkciju potpisuje Milan Bjelica, nalazi se 10 pjesama kojima je bend redefinisao sopstveni zvuk i domaćoj sceni ponudio jedan savremeni prustup tumačenju rok muzike i muzičke produkcije.
Album “Euforija” donosi singlove čiji spotovi dobacuju do skoro pola miliona pregleda, pozitivne kritike pljušte sa svih strana, a za koncerte se bez izuzetka traži karta više. Samo u decembru napunili su klubove Novom Sadu, Kragujevcu, dva puta u Nišu te dvije večeri kultnu Amerikana dvoranu beogradskog Doma omladine.
Kako je uopšte došlo do osnivanja benda i zašto ime Buč Kesidi?
– Nas dvojica smo se družili još u srednjoj školi, tada su svi imali bendove, pa smo i mi počeli da sviramo u raznim tribute bendovima, u dva i zajedno, sve dok nismo krenuli da pišemo pesme i otisnuli se u tom pravcu na kraju. Buč Kesidi zato što je zvučno, zapamtljivo i asocira na vesterne.
Koji su bendovi najviše uticali na vas?
– Arctic Monkeys, The Strokes, The Clash, Bitlsi, Idoli, Jarboli, Blur i Oasis, Lorde i Billie Eilish…
Kako se osjećate tokom nastupa uživo, u čemu uživate najviše?
– Volimo da sviramo tu muziku, u tome uživamo, uvek se osećamo kao da sviramo za sebe na probi. Još kada se publika uključi postane 100 puta bolje.
Kako bi opisali muziku koju stvarate, šta mislite koji žanrovi je najbolje opisuju?
– Na kritičarima i analitičarima je da opisuju muziku i klasifikuju je po žanrovima. Mi se ne bavimo time, sigurno postoji neko ko to može mnogo bolje da uradi.
Koja je najveća prepreka s kojom ste se susreli na vašem muzičkom putovanju?
– Inertnost ljudi koji se bave našim i srodnim poslovima, posebno relativno starijih. Uglavnom ne može da se uradi nešto što smo zamislili, to je tako, nema rasvete, ne može da se pomera bubanj, ne može naša muzika da se pušta na tom i tom radiju, ne možemo da zakažemo toliki prostor, i slično. Na kraju uvek ispadne da naravno da može ali neki ljudi se baš grčevito bore protiv toga da rade. Sem toga naravno uvek nailazimo na najveće prepreke u sopstvenim glavama, ali to smo već naučili da uspešno prevazilazimo.
Mislite li da internet danas daje šansu izvođačima koju inače ne bi imali?
– Mislim da će dobri izvođači uvek doći do publike, nije toliko bitno kojim medijumom. Internet možda daje šansu mediokritetu da konstantno svuda iskače ako dovoljno plati.
Ko piše pjesme i kako uopšte izgleda vaš kreativni proces?
– Nas dvojica zajedno radimo na pesmama. Uglavnom jedan ima veći ili manji deo teksta i muzike u kojem vidi pesmu, onda donese to na probu i obojica radimo na tome par dana dok ne završimo pesmu i snimimo nekakav demo. Onda to ide kod producenta koji nam kaže svoje komentare, šta misli da je najbolji deo u pesmi, malo iskasapi, možda da neke predloge šta da se doda ili češće šta da se izbaci. Opet sednemo nas dvojica, uradimo sve i vratimo se njemu, i tako dok ne dođemo do dovoljno dobrog demoa da možemo sa njim da odemo u studio i da krenemo da snimamo.
Od svih pjesama koje ste do sada stvorili imate li najdražu pjesmu?
– Ne baš, stvarno ima različitih pesama i na razne stvari smo ponosni. Ceo album “Euforija” nam je trenutno najomiljenija stvar koju smo uradili, baš zato što se i sadrži od različitih pesama koje su zanimljive svaka na svoj način.
Kom režiseru biste voljeli da radite muziku za film?
– Jako bismo voleli da sarađujemo sa bilo kojom od rediteljki sa kojima smo radili na spotovima – Hani Domazet, Vedrana Vukojević, Lenka Jovanović, Milene Grujić su sve veoma talentovane rediteljke i bila bi nam čast kada bi nas pitale da im nešto snimimo za naredni film. Takođe sa Sunom Kažić i Mladenom Soviljem se dogovaramo za naredne spotove tako da ako se neko od njih otisne u rediteljske vode tu smo. Osim toga Minu Đukić volimo (”Neposlušni”), Marko Đorđević koji je snimio genijalni “Moj jutarnji smeh” kada bi nas pitao prihvatili bismo odmah.
Kako biste opisali alternativnu scenu u Srbiji, a i u regionu uopšte?
– Najvećim delom lenja, derivativna, dosadna. Agresivna u reklamiranju a muzički neubedljiva.
Da li bi ste možda izdvojili nekog od mladih kolega?
– Sastav Sitzpinker iz Beograda nam je super, svirali smo zajedno u Nišu i beskrajno su fini i lepi i šarmantni, ostaje da vidimo kakav će napraviti prvi album. Mislimo da imaju potencijala da postanu novi domaći Blondie, ali zavisi od njih koliko su motivisani da to urade.
Izdali ste krajem prošle godine novi album ‘Euforija’. Šta nam možete reći o navedenom izdanju?
– Jako smo ponosni na album i urgiramo svakog ko nije da ga posluša bar jednom i vidi kako mu se dopada.
Ko je sve sudjelovao u stvaranju tog albuma?
– Pored nas dvojice koji pišemo muziku i tekstove, naš producent Milan Bjelica nam je mnogo pomogao oko strukture i aranžmana svake pesme, a na kraju ih i smiksao, često uz pomoć Petra Pupića, koji je takođe snimio nekoliko sintizajzera na albumu. Sve je snimljeno u Studiju Krokodil u Pančevu kod Petra i Vuka Stevanovića, uz tehničku pomoć Rastka Ilića, Pera je snimio i gomilu bas gitara i još neke instrumente, eto mislim da su to svi ljudi koji su učestvovali na pravljenju i snimanju albuma. Nikola Jovanović nam je posle pomogao oko izdavanja i promocije albuma, i Marko Đukić koji je naš lajv tonac i tur menadžer, naše sve na putu, e da sa njim smo i snimili još neke dodatne vokale za TIHO u studiju Digimedia.
Album je objavila izdavačka kuća Kontra, da li ste zadovoljni saradnjom i koliko su danas izdavači bitni za rad jednog benda?
– Zadovoljni smo. Izdavači su danas bitni samo toliko koliko mogu konkretno da pomognu bendu, ukoliko se stvarno zalažu za bend i nude im fer uslove. Ako nije tako, bendu je bolje da se sam snalazi oko izdavanja sa svojim ljudima nego da juri neke “renomirane” izdavače.
Šta publika može da očekuje od vašeg nastupa 23.01. u zagrebačkom klubu Sax?
– Divan provod, glasno pevanje, minimum sat vremena neprestanog đuskanja.
Nakon Sax-a, gdje vas se još može vidjeti uživo?
– 06.02. festival MENT, Ljubljana; 07.02. Nigdjezemska, Zadar; 08.02. festival Merlinka, Sarajevo.
Ko vam je najveća podrška i koji su vaši planovi za budućnost?
– Svi su podrška, porodica i prijatelji, komšije, svi ljudi sa kojima radimo na muzici i na spotovima i na koncertima, stvarno ima puno ljudi koji vole i podržavaju to što radimo. U bliskoj budućnosti planiramo da sviramo što više koncerata i festivala po regionu i unapredimo žive nastupe što više možemo, kao i da snimimo još spotova za pesme sa “Euforije”, verovatno ćemo imati po spot za svaku pesmu. Do kraja godine ćemo verovatno već polako početi da radimo na novim pesmama.
I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?
– Ne gledajte previše u telefone i ostanite hidrirani.
Razgovarao: Aljoša Kremenović Foto: Sofija Modošanov i Ivana Tešić
1 comment
Comments are closed.