Share
Intervju | Mate Ponjević (Fire in Cairo): “Pjesme su ti naša mala djeca koja trebaju sazrijet”

Intervju | Mate Ponjević (Fire in Cairo): “Pjesme su ti naša mala djeca koja trebaju sazrijet”

Fire in Cairo, alternativni rock bend iz Zagreba, nedavno je izbacio svoj album prvijenac, a u četvrtak, 13.06. će se u KSET-u održati njegova promocija.

Za promociju albuma Fire in Cairo svoje pjesme priprema u proširenom aranžmanu te će tako uz standardnu četvorku svirati brass sekcija Porto Morta (Antun Aleksa i Jura Borić), na synthu će biti Leo Beslać (Zbor opere HNK, Mimika orkestar, Peglica i komandos, Živa voda…) te bek vokalistice raznih zborova, big bendova i orkestara Anamarija Žugić, Hana Blažević i Tara Jelovac.

Povodom izlaska debi albuma, kao i nastupa u zagrebačkom KSET-u razgovarali samo sa Matom Ponjevićem, pjevačem i gitaristom, dok je bend čekao svirku u Grazu.

Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja muzikom?

– Pa znam za Filipa (gitarist) da je brijo jako na blues i mislim da ga je to povuklo u cjelu priču da vježba. Mislim da je Dario (bubnjar) oduvijek bio u glazbi. On ima srednju muzičku za udarljkaša al uz to svira i klavir, gitaru, pjeva etc.. Za Jakova mislim da je sviro violinu dost dugo.. Hmm baš me zanima kak je prešo na bas. Ali zato sam siguran da nam je glazba od malih nogu svima bila na pladnju i samo se možemo zahvalit starcima što su izašli iz dobrih starih krugova novog vala.

– E da, ja sam htio barit pa sam vježbo gitaru..

Kako je uopšte došlo do osnivanja benda i zašto ime Fire in Cairo?

– Paaaa bilo je to krajem 2016. godine. Raspo mi se prošli bend Fit the Quota. I onda sam odlučio da ću se za sljedeći projekt puno bolje pripremit i napravit konkretnu viziju što od toga želim. Napiso sam par pjesama i krenuo slagat bend. Od orginalne postave smo ostali zapravo samo Dario i ja al mogu reć da je onaj osjećaj da si u pravom bendu zapravo nastao tek kad je Jakov došao u 9. mjesecu 2018. Ovo je sve prije bio jedan veliki rad s profesionalne strane ali prijateljski je aspekt bio baš dosta klimav.

– Fire in Cairo – ima muda. Ko neka teška svinjarija koja se desila i sad će sjebat ovu mirnu europsku idilu. Znaš ono, svi kenjaju u gaće, šapuću o tome…

Koji su bendovi najviše uticali na vas?

– Stari Led Zeppelin, Beatlesi, B.B. King, Muddy Waters, Arctic Monkeys, QOTSA.. Evo dere se Fićo Charles Mingus i Charlie Parker. Talking Headsi su ful bitni al to nadilazi samu glazbu. Red Hot, Olivera Mandića i Beach Boyse pjevamo kad idemo sa svirke haha (čudna kombinacija). Ja volim EKV i Šarlo jako. E i da ne zaboravim. Dario često skine neku stvar od Porcupine Tree-a. Ma mogo bi ti sad to do preksutra, al neću jer smo se krenuli raspravljat koje sve trebamo nabrojat.

Mislite li da internet danas daje šansu izvođačima koju inače ne bi imali?

– Pa internet je “step up u igri. Stvar je pojedinca, koliko će ga iskoristiti. Živimo u moru informacija i da, kvantiteta ubija kvalitetu ali opet nije izgovor da iskoristiš sve što ti se nudi s internetom. Baš sam razmišljao o tome kak se nerijetko promovira ideja da sad svako može kupit gitaru, svako si može priuštit sviranje i ekspresiju.. Kad mi stari priča kak je to prije bilo, veli mi da nije svako mogao svirat. Trebo si ipak imat malo smisla za sve to jer bi u protivnom bio sprdan. Mislim da je to zdraviji pristup jer su se onda glazbom bavili ljudi kaj fakat to žele i znaju kako. Al nemam niš protiv situacije danas. Vodim se time da trebaš radit na sebi i iskoristit sva dostupna oružja a tu ulazi i taj internet u igru.

Da li je teže plasirati svoj zvuk ili nešto već isprobano?

– O takvim pitanjima ne treba previše pričati osim da trebaš tražit svoj zvuk tako da isprobavaš već odsvirane.

Koje su teme vaših pjesama i šta je to što vas inspiriše?

– Pišem ženama pisma, suptilne poruke žudnje i uhođenja. Ništa ne jebem pa mi je dosadno.

Podijelite s čitaocima kako teče kreativni proces kod stvaranja novih pjesama?

– Do sad bi ja došao s pjesmom i onda bi se krenuli raditi aranžmani. Proces je dug i mukotrpan i nerijetko traje mjesecima. Konstantno se odvija nadogradnja i filtriranje a na kraju obavezan proces redukcije. Sve za stvar! Bilo bi mi žao da ne ostavmo dušu za svaku, jer čim je došla na probu znači da zavrjeđuje sav trud koji joj možemo dati. Pjesme su ti naša mala djeca koja trebaju sazrijet.

Kako biste opisali alternativnu scenu u Hrvatskoj, a i u regionu uopšte?

– Čudno. Ima super bendova ali imam osjećaj da nismo baš previše složni šta se cijele regije tiče. U Zagrebu ima jedna odlična stvar a zove se Jeboton kolektiv. Mislim da toga nema da ne bih ima o čemu pisati. Iz tog kolektiva izlaze odlični bendovi tipa Trophy Jump, Sfumato, Peglica i komandos, Mellowteen i dr. Ponosan sam što sam član Jeboton ansambla. Nedavno smo izbacili album “Širi ljubav ili šuti”, mislim da ti je sve jasno iz samog imena. E i Porto Morto je izbacio izvanredan album i preporučam svima da bace uho, strašna ekipa. Ima tu i Murtićev Mimika orkestar, taj lik radi čuda.

– Iz regije se divim energiji Repetitora. Bio sam nedavno na svirci Straight mickey and the boys, kakvi likovi…

Da li bi ste možda izdvojili nekog od mladih kolega?

– Pa već spomenuti gore definitivno. Uz njih bi još spomenuo rastuću scenu Jazz glazbenika koji se skupljaju oko plejseva tipa KCM Mesnička. Ima tu još dosta bendova koji imaju odličnu briju tipa Matija Halabarec band, From another mother i drugi. Iz Srbije mi je super Vizelj i ekipa iz Organizma a nedavno sam čuo onu hit stvar od Buč Kesedija. Čini se da se plesnjaci vraćaju u modu. 🙂

Prošle godine svirali ste u finalu KSET-ovog programa Čuješ?!, a osim toga osvojili ste i treće mjesto na banjalučkom Demofestu te odradili svirke na nekoliko festivala, uključujući i EXIT Festival. Kakvo je to iskustvo bilo za vas?

– Fenomenalno! To je iskustvo za cijeli život. Jako nam je drago što su nas prepoznali u Srbiji i dali nam priliku da pokažemo šta radimo. Demofest nam je puno pomogao sa nagradom od 1000 eura, te pare smo odma prebacili da pokrijemo dio snimanja albuma.

Izdali ste ove godine istoimeni debitanstki album. Šta nam možete reći o navedenom izdanju?

– Album je snimljen, mixan i masteriran u Rsl Production studiu (SLO) a producent je bio Matej Gobec koj radi bendove tipa Laibach, Majke, Popa Asanovića.. 4 pjesme s albuma su snimljene još godinu dana prije Rsla u studiu Šišmiš blizu Zagreba pa smo ih doradili i ubacili na listu. To su Show me fire, Anyhow, Pirate i 8 rounds. Super je stvar šta do sad zapravo to niko nije skužio da je razlika u recordingu između tih pjesama i ovih iz Rsl-a. To se možemo zahvalit Mateju, čovjek je napravio čudo od posla a prijašnja iskustva s producentima nam nisu baš bila pun pogodak. Zato i nadolazeći materijal planiramo opet raditi s njim a već smo debelo u tome. Jako je bitno da te producent razumije i ima strpljenja a još bitnije da ima volje i dobro uho. Tehnički dio većina njih dobro odradi ali u mixu se vidi ko je legenda. Dobar producent i dobar studio su pola posla.

Ko je sve sudjelovao u stvaranju tog albuma?

– Ufff, duga je lista. Jer stvaranje ne znači samo recording. Izdvojio bih prvenstveno Ivana Džajića, basista koji je sa nama snimio album i radio aranžmane za isti. Jako mi je drago da smo i danas u kontaktu i ostali dobri prijatelji. Nadalje tu su ljudi poput Lea Beslaća, Vedrana Kocelja, Ivana Judaša i Stribora Gligorića. Imate sve u zahvalama na CD-u a CD možete skinuti putem bandcampa dok ne skupimo pare za tiskanje haha.

U četvrtak, 13.06. nastupate u zagrebačkom KSET-u. Šta publika može očekivati?

– Publika neka očekuje jebenu svirku. Pobrinuli smo se da se to sve zapamti i zabilježi. Uz standardnu postavu ćemo imati brass sekciju, 3 bek vokalistice i synth te ćemo biti raspodjeljeni na tri kata. Pripreme za koncert su započele prije više od mjesec dana i vrlo smo tight s vremenom ali ćemo uspjeti. Pripremamo i nove majce koje će bit teški show.

Gdje je još planirana promocija albuma?

– Evo upravo se vraćamo s promocije albuma u Grazu dok ovo pišem. Super je bilo. Osim toga imamo Zenbazen festival dva dana iza KSET-a i trenutno dogovaramo Novi Sad i Beograd za sedmi mjesec. Nadam se da će proći.

Ko vam je najveća podrška i koji su vaši planovi za budućnost?

– Najveća podrška nam je svima defintivno obitelj, pošto niko nema curu. Neide to skupa.

– Prvi plan nam je promovirat ovaj album izvan granica države ali i u njoj. Sukladno tome, intenzivno radimo na novim materijalima. Naravno, sada je sva koncentracija uperena u KSET ali izvan tog okvira, planiramo velike stvari za sljedeći album. Ali otom potom. Također nam je plan napravit europsku turneju na jesen.

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

– Pozivamo Vas sve u KSET ovaj četvrtak 13.6. i slobodno nam se javite ako želite uspostaviti komunikaciju ili oblik suradnje na, fincairo@gmail.com Našu glazbu možete pronaći na svim mogućim digitalnim platformama tipa Spotify, Deezer, Googleplay, iTunes, Youtube, Soundcloud etc.. Isto tako nas zapratite na Facebooku a još bolje na Instagramu di smo pod nazivom “fincairo”. Hvala Vam na pažnji. Pozdrav s autoputa!

Razgovarao: Aljoša Kremenović          Foto: Ivan Đerek / Fotosekcija KSET-a