Share
Intervju: Mirza Čardžić (Urban Instinkt) – “Drago mi je da smo završili album jer nas je pratilo dosta pehova”

Intervju: Mirza Čardžić (Urban Instinkt) – “Drago mi je da smo završili album jer nas je pratilo dosta pehova”

Bend Urban Instinkt pod ovim imenom postoji od 2010 godine, ostajući na temeljima starog benda ” Hiv ” kojeg karakteriše muzika koja obiluje žestokim rifovima i ritmovima plus mješavina hardcore i rap vokala u kojem obiluju tekstovi vezani za psiho socijano stanje čovjeka u današnjem vremenu te njegov opstanak i život u gradu na ulici gdje većina mladih provode svoje vrijeme i srecu se sa pozitivnim i negativnim stranama života na ” betonu “. Iskreno, istinito, realno … Bend Urban Instinkt je do sada svirao na mnogim festivalima po Bosni i Hercegovini kao i regiji od kojih izdvajamo RockawayLake festival u Beogradu, Winter Hardcore Madness u Sarajevu, Spine Twister Festival, Sarajevo Punk Festival 2018, Miner Invasion, Kaleidoskop festival Tuzla kao i mnogobrojne svirke na kojima ekipa iz benda radi na sirenju Hardcore, Rapcore kulture u Bosni i Hercegovini kao i u regiji. Bend Urban Instinkt je do sada djelio binu zajedno sa bendovima Agnostic Front, SHAM69, Buzzcocks, Take Offense, Bane, Comeback Kid, Edo Maajka, TBF, Dubioza KolektivTrenutnu postavu benda čine : Mirza Čardžić Charge / Bass gitara i vokal, Edo Muminović / Ritam gitara, Benjamin Hakić / Solo i ritam gitara i Sead Hadzić / Bubanj.

Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja muzikom i kako je uopšte došlo do osnivanja benda i zašto ime „Urban Instinkt  “?

– Imali smo ekipu ljudi od kojih je pola slušalo metal i hardcore dok je druga polovina društva slušalo old school rap tako da smo razmjenjivali muziku jedni sa drugima i uvijek nam je bila interesantna ta fuzija izmedju metala, hardcora i rap-a. U to vrijeme sredine i kasnih devedesetih godina smo se počeli susretati sa bendovima poput Body Count, Pro Pain, Biohazard, Cyprees Hilla, Downseta, RATM, Limp Bizkita koji su baš u tim godinama počeli intenzivno da mješaju rap i hardcore – metal muziku. Svako je ponešto svirao tako da smo odlučili da onako neobavezno sviramo i snimamo demo snimke. Tu smo se po podrumima susretali i sa drugim muzičarima iz našeg grada, naprimjer repera Edu Maajku sam upoznao u jednom od tih podruma kada je svirao sa bendom Defence. Tada smo dali ime bendu HIV.

– Jednom prilikom dok smo imali probe u Domu Mladih nakon probe mi je prišao gitarista Yu Grupe, Bata Kostic i rekao “ slusao sam vašu probu, svaka čast momci dobro zvučite, a kako se zove vaš bend? “  Ja sam rekao HIV na što je on odgovorio “sve je to super momci ali ime vam baš nije prikladno…“ Nakon tih riječi sam malo razmislio i počeo uvidjati nedostatke tog imena i ono što ono simbolizuje jer u to doba gdje god bi se prijavili za festival sa tim imenom nas niko nije shvatao ozbiljno. Onda sam jednostavno sjeo sa prijateljem sa kojim sam osnovao bend i rekao mu da kažemo po jednu riječ koja nas asocira na naš rad i bend, on je rekao Urban a ja sam reagovao instiktivno i rekao instinkt tako da je odprilike 2008. godine nastao Urban Instinkt.

Odakle ste? Ko sve čini Vaš bend?

– Bend Urban Instinkt je iz grada Tuzle, Bosna i Hercegovina. Trenutnu postavu benda čine: Edo Muminović, gitarista i prateći vokal, Benjamin Hakić – solo gitara, Sead Hadzić Sejo – bubnjar i moja malenkost Mirza Čardžić Charge, bass gitara i vokal.

Ko su vaši omiljeni bendovi i bendovi koji su najviše uticali na vaš zvuk?

– Pa ima ih jako mnogo. Bend je dosta evoluirao zadnjih godina što se tiče zvuka a naprimjer lično ja slušam najviše hardcore a ne bježim od toga da poslušam i dobar death, thrash metal kao i dobar old school rap. Uglavnom volimo iskrenu i kvalitetnu muziku i ne ograničavamo se puno žanrovski. Ali mogu reći da su nam u korjenima omiljeni bendovi i grupe bili oduvijek, Body Count, Biohazard, Pro Pain, Beastie Boys, Cyprees Hill, Madball, RATM a od domaćih bendova bih izdvojio beogradski Sunshine, koji je imao jak uticaj na nas u nekim ranim fazama.

Urban Instinkt

Koje su teme vaših pjesama i šta je to što vas inspiriše?

– Teme naših pjesama se razlikuju od pjesme do pjesme, dok u jednoj pjesmi govorimo o reality nakazama kojima mediji bombarduju publiku, šireći te predstavljajući nemoral i šund već u drugoj pjesmi govorimo ljudima da dignu glavu ustanu i krenu naprijed, naprijed ka svojim snovima i ostvarenju istih jer ja prvi vjerujem da samo konstantnim radom na sebi i na onome što volite, možete biti sretni i uspješni. Ako budete prikovani uz tv ekran ili monitor i dozvolite da budete bombardovani raznim glupostima i negativama koja se od strane pojedinih medija serviraju onda postajete bukvalno njihov igrač. Većina medija samo šire strah i nelagodu medju ljudima da bi upravo vi poklekli i rekli  “dobro je i ovako stanje samo da ne puca“ … E pa nije dobro, reći to na glas, ustani i kreni mjenjati stvari, to je neka naša zajednicka univerzalna poruka. Takodjer na albumu će se naći i jedna pjesma posvećena zrtvama trgovine ljudima. Tema koja je itekako aktuelna na našim prostorima a tematici iste nije dato puno prostora u medijima.

Da li ste pronašli svoj zvuk i u kom pravcu planirate ići?

– Što se zvuka tiče tu uvijek ima posla. Konstantno radimo na tome i bilo da je to proba ili snimanje u studiju, čovjek uvijek nauči nešto novo. Što se tiče pravca benda tu nema ništa isplanirano nego sve ide onako spontano, i korak po korak. Mi smo bend koji jako puno ulaze u sebe, konstantno sviramo, ulažemo u opremu i svirku tako da su rezultati vidljivi.  Sve je više poziva i ponuda za svirke i festivale tako da mislimo da ljudi prepoznaju trud i zalaganje. Ako neko misli da je lako imati aktivan i uigran bend grdno se vara. Ima tu jako puno posla, odricanja i ulaganja. Muzika je nesto sto nas sve pokrece i ta dusevna satisfakcija koju ona daje i vraca nam za sav taj trud je nesto sto nam daje volju i energiju da istrajemo i dalje u nasem radu.  Muzika je cudo, pogotovo ako je iskrena i autorska.

Kako biste opisali alternativnu scenu u BiH, a i u regionu uopšte?

– Što se tiče muzike koju mi sviramo zadnjih par godina stvari idu nabolje. Dosta je novih i starih bendova koji izbacuju svoje albume, ljudi komuniciraju i zovu jedni druge na svirke. Mi smo konstantno u kontaktu sa mnogim bendovima iz Hrvatske i Srbije, oni dolaze kod nas u goste, mi idemo njima, družimo se, razmjenjujemo iskustva, komuniciramo i pomazemo jedni druge.

– Što se tiče BiH i alternativne scene tu situacija nije loša, jedino je loše to što BiH nema nekog većeg festivala kao naše komšije u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji ali zato ima dosta manjih i novih festivala širom zemlje. Ima tu puno novih i mladjih bendova koji rade super stvari samo je problem u tome što im mediji ne daju dovoljno prostora a većina festivala im ne daje priliku da sviraju i da pokazu šta znaju. Ali nadam se da će situacija biti jos bolja u budućnost, ja sam optimista.  

Ko vam je najveća podrška i koji su vaši planovi za budućnost?

– Najveća podrška jesu ljudi koji cijene naš rad, koji nas uvijek prate svuda i koji su uvijek uz nas a ko su ti ljudi to oni sami znaju i osjete a ima ih jako puno… Ovom prilikom ih pozdravljam sve i jedva čekam da ih sve redom imenujemo i da im se zahvalimo na našem cd-u i na promociji albuma.

– Naši planovi za budućnost su da izdamo album koji smo završili prije nekih sedam dana, da snimimo još par video spotova i što više svirati i predstavljati naš material publici. Drago mi je da smo završili album jer nas je pratilo dosta pehova kroz sami proces snimanja tako da je to za nas jedna naša mala pobjeda. Album će na sebi imati osam pjesama. Do sada smo izbacili dva nemasterizovana singla sa albuma a jedan od njih je za pjesmu Daj joj Kes koju smo radili sa Edom Maajkom za koji je uradjen i animirani video klip te za pjesmu Kum za koju smo takodjer snimili video spot. Ali po mome skromnom mišljenju prava uzbudjenja tek slijede sa novim neobjavljenim pjesmama i kvalitetnim masteringom gdje će se pokazati puni kvalitet i kapacitet našeg rada.

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

– Poručio bi da što više dolaze na koncerte, podržavaju i prate bendove, pogotovo naše regionalne koji rade na sebi i trude se svim silama da održe ovu našu scenu živom. Poručio bih još da se okruže pozitivnim dobrim ljudima, da izbjegavaju negativne ljude, vijesti i komentare, da uživaju u dobroj muzici da žive svoj život onako kako žele i da rade ono što ih čini sretnim a ne da im neko nešto nameće i da im kreira njihov način života.

Razgovarao: Aljoša Kremenović