Share
Intervju | Mirza Golo (BoX): “Težimo da ličimo na sebe, a ne nekog drugog”

Intervju | Mirza Golo (BoX): “Težimo da ličimo na sebe, a ne nekog drugog”

Mirza Golo, frontmen kultnih Blavorsa, benda dobro poznatog clubskoj publici u Sarajevu, ali i šire, nedavno je osnovao bend BoX i krenuo na izlet u elektronske vode. Ispričao nam je kako je došlo do toga i kako se snalazi na novom teritoriju i koji su planovi benda u budućnosti.

Razgovarala: Vanja Šunjić

Dosta dugo si na muzičkoj sceni Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Kakav je status muzičar imao prije 20 godina, a kakav danas?

Mirza:  Nisam primjetio neke velike promjene. Publika je ta koja vas odredi. Oni osjete iskrenu energiju i to je konstanta koja je bila i prije dvadeset godina i danas.

Nedavno si osnovao bend BoX. Možeš li nam reći nešto više o tom projektu?

Mirza:  Box trenutno broji dva člana, Berin Tuzlić i ja. Dugo se poznajemo, a prije ovog projekta nismo surađivali. Momentalno smo dobili rezultate i za dva mjeseca završili prvi album. Sada već radimo na drugom. Još uvijek nemogu da vjerujem…

Elektro-pop album, “Monoton ti poluton” je dobio ime po zadnjim izgovorenim riječima na snimanju. Na albumu se nalazi 9 pjesama.Trenutno snimamo spot za pjesmu “Berlin”. Napravili smo obavezan otklon od muzike 80-tih, iako tu muziku cijenimo i odrasli smo na njoj. U skorije vrijeme počinju promotivni nastupi: Sarajevo, Beograd, Zagreb…

Težimo da ličimo na sebe, a ne nekog drugog. Kreativno i vizuelno. Naravno, to ne bi bilo moguće bez tehničke podrške od strane “WOOD” studija.

Zašto u vrijeme kada svi teže da budu „Out of BoX“, ti ideš praviti BoX?

Mirza: Brian oxygen, da mozak diše… onda prodiše i muzika.

Da li je prvi singl „Vodimo ljubav“, ljubavna ili angažovana pjesma?

Mirza: Na početku Berinove i moje saradnje, zadatak je bio da napišem ljubavnu pjesmu za antifašitičku predstavu u Zagrebu. Napisao sam četiri riječi, da poruka bude što jasnija. Svi su bili oduševljeni. Dvosmislenost je prisutna u svim tekstovima na ovom albumu.

Koliko je danas neophodan angažman kroz umjetnost i koliko su umjetnici bili nekada, a koliko su danas relevantni i pozvani da ukazuju na anomalije u društvu i pokušavaju da ih poprave?

Mirza: Moje bi pitanje glasilo: “Koliko je umjetnost uopšte zastupljena u društvu i na koji način da opstanu umjetnici čija djela nemaju komercijalnu vrijednost?”

Zašto si se odlučio za izlet u elektronske vode i kako se snalaziš, s obzirom da si, generacijski, potomak Sarajevske rock škole?

Mirza: Muzika je oblik komunikacije, univerzalni jezik diktiran tehnologijom. U ovom slučaju me privuklo to što smo obojica imali potpunu slobodu izražavanja. Što nije čest slučaj u bilo kojem muzičkom stilu.

Da li je danas uopšte moguće govoriti o žanru, kao nekoj odrednici, ili se muzika klasifikuje i dijeli pomoću nekih drugih disciplina i parametara?

Mirza: Mislim da su te razlike nestale dolaskom tehnologije i da su mlađe generacije žanr kao takav u potpunosti razbile.

Kako publika reaguje na nove aranžmane i na osnovu iskustava sa svirki, da li možete da nam kažete šta danas slušaju mladi ljudi, koliko su muzički pismeni i koliko su otvoreni za nešto novo?

Mirza: Iskreno se nadam da će “Box” uticati na sve one koji imaju šta da kažu, a nisu znali kako. Na neki način to nam je i bio jedan od primarnih ciljeva.

Da li je danas živa sarajevska clubska scena i koliko se ona razlikuje od Beograda  i Zagreba, a koliko od drugih gradova u Bosni i Hercegovini? Uvijek sam bila ljuta na frontmene koji napuste dobar bend. Šta će biti sa Blavorsa…  

Mirza:  Trenutno ne pratim klubsku scenu. Nekad davno sam isključivo podržavao klubske muzičare i bio dio te priče, no sada imam neke druge ciljeve. Nisam napustio bend. Ovo je odvojeni projekat koji je vezan za elektronsku muziku. Nadam se da će i jedno i drugo još dugo potrajati. U suštini i kroz ovaj projekat sam mnogo toga naučio. Uz prave ljude, prirodno je da dolazite i rezultati.