Drugi album po redu benda Dingospo Dali je nedavno izašao. Album nosi naziv ‘O nečemu lepom’ i sadrži deset pjesama. Mi smo baš o nečemu lijepom pričali sa Sandrom Vidojević, članicom ovog benda.
Vaš novi album O nečemu lepom je zaista nešto osvježavajuće na alternativnoj muzickoj sceni? Da li ste zadovoljni reakcijama publike i kritike?
Sandra: Hvala, zaista smo zadovojni. Drago nam je da su ljudi s radošću dočekali album i da su reakcije zaista pozitivne. To je za nas velika stvar, ta podrška nam je važna i uliva nam samopouzdanje.
Što ste htjeli poručiti ovim albumom?
Sandra: Album sadrži dosta različitih tema i osećanja, dosta je ličan, emotivan i dubok. Suština abuma vrti se oko ideje o nečemu lepom, bilo da je to težnja ka nečemu lepom ili samo iluzija o nečemu lepom… To se sve može posmatrati sa više strana, potrebno je strpljivo preslušati album, sve poruke su tamo…
Možete li mi reći nešto više o omotu i njegovom značenju, ko je radio produkciju?
Sandra: Omot je radila dizajnerka i ilustratorka Myllen Nićić, po našem mišljenju i mišljenju mnogih koji su to prepoznali- velika umetnica. Ona je jedna od retkih, možda trenutno i jedina koja je većinu svojih radova posvetila našoj alternativnoj sceni. Na osnovu naših pesama Myllen je napravila fantastičnu ilustraciju. To je umetničko delo samo po sebi jer detaljno oslikava suštinu albuma koju smo pomenuli u prethodnom odgovoru.
Produkciju i miks radio je Boris Mladenović (Jarboli, Škrtice). Vrhunski producent. Štošta novog smo naučili uz njega i otkrili neke nove pristupe snimanju. Dosta vremena smo proveli zajedno, što tokom snimanja u studiju Šamarčina u Vrbasu, što tokom miksanja albuma u studiju O i u Digimediji, i ta saradnja sa Bomlom je za nas bila veliki doživljaj i ogromno iskustvo, i nadamo se da ćemo to ponoviti.
Master smo slali u Mastering studio u Londonu (Doktor Mix) kako bismo dobili “final touch” na već odličan mix koji je uradio Bomla.
Kao i svako dok sluša album imam i ja neke svoje favorite. Najviše mi se dopala pjesma Teheran, kako je nastala?
Sandra: Teheran je pesma o neistraženim mestima, neostvarenim željama, neotkrivenim misterijama… Nastala je sasvim spontano, maltene u dahu, nadovezivanjem na početnu gitarsku temu… Nama takođe jedna od dražih sa albuma.
Vaš prvi album ste izdali 2017. pod nazivom Sve dok mislim da je ovo drugi svet, koje su razlike a gdje su sličnosti između ova dva albuma?
Sandra: Razlika je u nekim tehničkim stvarima, drugi studio, drugi producent, drugačiji pristup snimanju. Gitare su takođe drugačije jer je na mesto našeg bivšeg gitariste Miloša Kasalovića, došao Marko Mićanović, dok je Nikola Mišić, naš lead-gitarista ostao pri sličnom zvuku kao i na prvom albumu. Mešavina svega toga, plus iskustvo, samopouzdanje stečeno tokom godina sviranja dovelo je do razlike i u zvuku i u pesmama. Ali karakterno ne bi trebalo da bude puno razlike, jasno se čuje da smo to mi, istih osećanja i razmišlanja, samo nešto zreliji…
Tekstovi pjesama su nekako utopijski, romantični, koliko im pažnje posvećujete?
Sandra: Bitno nam je da tekstovi budu duboki, jasni, poetični i pre svega iskreni. Književnost nam takođe spada u jednu od omiljenih umetnosti. Ali vremenski se ne posvećujemo puno tekstovima… Dok se stvara pesma oni sami od sebe prirodno isplivaju uz sve odsvirane i otpevane melodije, samo se rode, bez preteranog napora. Muzika je ta koja pokreće najfinije reči iz dubine duše i podsvesti, i reči se same, skoro pa neprimetno, pretvore u poeziju…
Da li imate omiljene domaće tekstopisce?
Sandra: Jako je malo uspešnih alternativnih bendova koji nemaju jak tekst a da su isplivali. Trenutno ne mogu da se setim nijednog takvog primera. To samo govori da su muzika i književnost, makar u našem žanru prosto neodvojivi. Spisak bendova sa dobrim tekstovima je ogroman, al navešćemo par:
Block Out (namerno pominjem bend a ne tekstopisca jer dobar tekst inspirisan muzikom je zasluga ne samo tekstopisca već celog benda), Kanda Kodža i Nebojša, Obojeni Program, Jarboli, Darkwood dub, Repetitor, Stutgart Online, Bajaga, Babe, Ekv, Disciplina Kičme, E- Play, Del Arno bend i možemo tako u nedogled…
Kakvi su vam planovi za ovu godinu, da li će biti svirki i van Srbije, da li će se svirati i pjesme sa prvog albuma?
Sandra: Pošto je album izašao samo u digitalnoj formi, trenutno radimo na tome da se pojavi i u fizičkom izdanju. Nakon toga, nadamo se nekom spotu i nekoj turneji po Srbiji ili možda i preko, ali kako bismo spremni ušli u svirke, ne bismo puno žurili jer želimo to da uradimo planski i profesionalno.
Razgovarala: Stefana Vulević Foto: Bad Memory Music
You must be logged in to post a comment.