sejo sexon

Intervju: Sejo Sexon (Zabranjeno pušenje) – “Ostavićemo srce na terenu, kakva god bude minutaža”

Drugi po redu Moto Fest koji će se održati večeras i sutra, okupiće u Banjaluci nekoliko hiljada bajkera iz cijelog regiona. Za odličan program i zabavu na Moto Festu zadužen je i legendarni sarajevski sastav Zabranjeno pušenje, tim povodom popričali smo s pjevačem benda Davorom Sučićem, poznatijim kao Sejo Sexon.

Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja muzikom?

– Raznovrsni su počeci bavljenja muzikom, moj konkretno početak je vezan za mješalicu. Ja sam naime na mješalici zaradio svoje prve pare kod jednog privatnika što je gradio vikendicu na moru. Jer kod nas je uvijek bilo u porodici kao u filmu ‘Doli bel’, kad skupiš pola javi mi se. Tako da sam ja na mješalici skupio pola, ostalo pola su mi dali starci da kupim gitaru, to je bila čuvena Musima Elektra iz DDR-a, za koju mi je žao što je sada nemam, jer bih na njoj kao antikvitetu zaradio dobre pare koje bi dao u humanitarne svrhe za liječene alkoholičare. Slično je uradio Chuck Berry, on je kupio nekih, sto i nešto kadilaka, i svaki je prozvao kadilakom Chucka Berrya. Tako da je poslije živio kao penzioner dobro prodavajući svoje kadilake.

To jest, koliko se mijenjao Vaš pristup muzici i na koji način?

– Kao dijete uvijek si fasciniran tom tehnikom, brzinom svirke, što si stariji sve više shvataš onu poslovicu “jednostavno je lijepo”. I ustvari kako vrijeme prolazi, ono pomalo shvataš, ustvari pokušavaš da na što jednostavniji način govoriš neke važne stvari. Ustvari čini mi se da se čovjek mijenja na način da pojednostavljuje stvari, što je iskusniji, što je duže u muzici.

Na što ste najponosniji u dosadašnjim godinama benda?

– Najsretniji sam što ljude još uvijek zanimamo, zaista to je slično kao neki dugotrajan brak. Sve je teže svojoj ženi biti interesantan, bend obradi masu tema, a stalno pokušava da se ne ponavlja. Kažem, to je jako teško, lako je sa curom na prvom izlasku. Međutim, već na petom počnu stvari, provale, duhovitosti i priče da se ponavljaju. Sretan sam i zadovoljan, što još uvijek, pogotovo mladi ljudi prate ovaj bend. To mi je veliki kompliment.

Koga volite da slušate, ili koga posebno cijenite od izvođača?

Šta ja znam, od ovih starih, jako volim slušati Rundeka, od ovih novih Sassju. Ovaj region je zahvalan, zato što ima taj vrt u kome stalno niče novo lijepo cvijeće. Tako da ima i starih i novih izvođača, koje i dan danas volim poslušati, mnogi su zapravo sačuvali jedan visoki nivo, jedan visoki rejting. I dan danas, ploče Bajage, ploče Partibrejkersa su izuzetno zanimljive i slušljive.

Mislite li da internet danas daje šansu izvodačima koju inače ne bi imali?

– Internet je veliki otok slobode, da je postojao internet nama se ne bi nikad desila afera “Crk’o Marshall”, nikad nam se ne bi desilo da smo mjesecima na ledu, da ne možemo doći do svoje publike, da ne možemo doći do medija. Internet je za nezavisne bendove, za bendove koji ono što kažu, imaju svoju priču, jako bitan i atraktivan medij. Osim toga preko interneta se može izdati CD, što nekad nije bilo moguće bez izdavača. I kod nas bi poslije odbijenica na 4,5 adresa, zapravo i prestajala tvoja karijera muzičara. Danas ljudi mogu ustrajavati na onomo što rade, ustrajavati na svojim idejama, ustrajavati na nekom svom stilu i estetici. A internet im omogućava da ne prave previše kompromisa, da bi došli do izdanja i da bi uspjeli.

Da li bi ste izdvojiti neki mladi sastav ili kantautora iz regiona na koga treba obratiti pažnju?

– To su definitvno Helem nejse, što se tiče bosanskih bendova, u svakom slučaju ajd da kažem, moj favorit.

Da li su Vam draži festivalski nastupi ili klupski?

– Šta ja znam, to je ono kao da pitate, da li više volite džip ili sportsko auto. Dobar bend, kaže “Nema dobrih bendova, ima samo prevelikih dvorana”, bitno je biti na mjestu gdje ljudi mogu vidjeti vas i čuti na pravi način. Naravno da je zahtjevan festivalski nastup na velikim binama, i to treba znati, za to se treba pripremiti. Klupski opet imaju neka svoja pravila, to je nekako kao veliki i mali fudbal. To nije isti sport ali obično ko igra dobro na velikom terenu igra dobro i na malom.

Kako usklađujete privatni život i nastupe?

– Mislim da treba uvijek izvući nešto dobro i razmišljati pozitivno, mi smo nekako ovo moje odsustvovanje doživjeli da one trenutke koje provodimo skupa smatramo dragocjenim i da se poželimo, u nekom pozitivnom smislu. Tako da pokušavamo vrijeme provesti što kvalitetnije, sa što više radosti i sa što više ljubavi. Mislim da svaki posao ima svoje prednosti i mana, samo čovjek mora pozitivno razmišljati o životu i ne tražiti od ljudi ono što vam ne mogu dati.

Da li možda pripremate neki novi materijal?

– Pripremili smo novih trinaest pjesama, album će se vjerovatno zvati ‘Svjetla Sarajeva’, trebalo bi da izađe negdje u desetom mjesecu. Nadam se da ćemo opravdati poziv saveznog kapitena i da nećemo razočarati publiku. Mada kažem, to je naš jedanaesti album, jako je teško nove pjesme ubaciti u ovu žestoku konkurenciju koju naš materijal, naš repertoar čini.

Šta publika može očekivati na Motofestu 26. maja u Banjaluci?

– Pa sve zavisi od vremena koje nam trener da da istrčimo na teren. U svakom slučaju ostavićemo srce, kakva god bude minutaža. Pokušaćemo odsvirati one najbitnije pjesme što bajkeri vole, one ‘On the road storytelling priče’, kao što su Pišonja i Žuga, Karabaja, repertaor će biti prilagođen bajker publici.

Gdje vas sve još u narednom periodu možemo gledati?

– Pa bolje da to prepišete sa interneta, ovako na pamet vam ne znam reći.

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

– Bolje ćutati da neko pomisli da si glup, nego progovoriti, pa otkloniti svaku sumnju. Pozdravljam svu raju što vas čita.

Puno Vam hvala na izdvojenom vremenu.

Pripremio: Aljoša Kremenović           Foto: Salko Agović

Total
0
Shares
Previous Article

INmusic #13 bogatiji za sjajne glumačke izvedbe u sklopu INteatra

Next Article
Čovek bez sluha

Čovek bez sluha sutra u Osijeku