Share
Intervju – Siddharta

Intervju – Siddharta

Siddharta

Koji je recept za održati bend na sceni 20 godina?

Teško je naći pravi recept, ali mi se čini da je jako sličan nekom odnosu između muškarca i žene tj. u obitelji. Treba slušati jedno drugoga, a opet treba svatko ići i u svom smjeru. Treba davati pozitivan input u bend, ali mislim da je najbitnije slušati jedno drugoga i ako ima nesuglasica, rješavati ih kad nastanu, a ne da se razvlače godinama. Isto tako svatko treba održavati svoju muzičku kondiciju tako da je bend kompatibilan između sebe.

Kako održati dugovječnost benda kroz stalne nastupe i rad?

Treba biti iskren prema samome sebi, ne raditi za tržište ili nekoga po narudžbi, nego polaziti od sebe. Ako iskreno radiš i imaš iskren pristup, tvoj rad će nekome biti u redu. Za sve koje znam da su duže vremena u glazbenom poslu smatram da nas upravo takvo razmišljanje spaja.

Počeli ste graditi karijeru pjevajući na slovenskom, imate bazu fanova u Hrvatskoj i Srbiji, pjevate na engleskom, imate web stranicu na poljskom i njemačkom, znači li to da jezik nikada nije, niti bi trebao biti, prepreka u radu benda?

Mislim da nije, potpuno je logično da najbolje razumiješ ono što je na tvom jeziku. Ali nekad se valja i potruditi, zato mi vodimo računa da imamo na više jezika prevedene pjesme. Čak i ako ne razumijete o čemu Tomi pjeva, možete to razumjeti kada pročitate tekst na vašem jeziku. Mi ne radimo pjesme na jeziku svake zemlje, bilo bi to praktički nemoguće. Na engleskom vjerojatno ne zvučimo uvjerljivo kao na slovenskom, što je sasvim normalno.

Čak ste napravili pjesmu čitajući tekst naopako, pa su neki mislili da pjevate na turskom

Riječ je o pjesmi “Eboran“s drugog albuma “Nord”. Bila je fora napisati tekst i okrenuti ga naopako. Tomi je napisao tekst koji ne znači ništa posebno, a svi su mislili da smo poludjeli, pitali se što radimo i na kojem jeziku to pjevamo. Bio je i natječaj na našoj stranici tko će prvi pogoditi o čemu se radi. A sama pjesma na slovenskom znači naopako. Eboran = Narobe.

Izdali ste dva albuma, “Infra” i “Ultra”, za 20 godina rada. U svijetu u kojem se većina današnjih izvođača orijentira na singlove, zašto ste se odlučili na ovaj korak dvostrukog albuma?

Ideja je bila da se obilježi 20 godina benda, a simbolika je 20 novih pjesama za toliko godina benda, sve su to nove pjesme i nema nikakvih obrada. Što se tiče logike singlova, svi izdajemo neke singlove, to su pjesme koje se vrte po radijima, možda čak nisu najreprezentativnije pjesme nekog benda u tom razdoblju. Mi smo generacija kojoj album još nešto znači, jer on je realna slika benda i razdoblja u kojem se bend nalazi. Singl možda ne preslikava kompletno fazu benda, nego je samo djelić toga. Čini mi se da sve više inozemnih bendova podržava koncept albuma, tako da to neće tako brzo odumrijeti. Logika singla je puno bliža popu ili elektronskoj, nego rock glazbi.

Imate i novi singl s Damirom Urbanom “Strele v maju”. Kako je došlo do te suradnje?

Urban nam se jako sviđa, pratimo njegov rad od grupe Laufer, sve njegove solo izlete do danas Urban & 4. Tražili smo nekog tko nam se čini sličan po razmišljanju, ne toliko po muzici. Čini nam se da je on ta slična pojava na hrvatskoj sceni, kao što smo mi u Sloveniji. Prisutni smo na mainstream sceni, a ne zaboravljamo da treba glazbu raditi iskreno i s underground principom koji imamo u sebi. Jako smo slični uz to sve, živimo na udaljenosti od 100 kilometara, a to je za nas fiktivna granica koja ne postoji, za umjetnost ne bi trebale postojati granice. Urban se odazvao na naš poziv, dali smo mu nekoliko pjesama na izbor i on je odabrao “Strele v maju”, to je bio i radni naziv te pjesme, a u prijevodu to znači “Munje u svibnju”. Pa smo razmišljali o čemu bi pjevali te smo došli na zaključak da možemo pjevati o spajanju naših zemalja, koje su različite, a slične, te smo to povezali s trenutnom situacijom u svijetu, Europi i izbjegličkom krizom. Urban je jako lijepo to shvatio, tekst je napisao bez patetike, jako realno, s njegovom dozom misticizma. Pjesma je već bila snimljena, to je demo snimka koju smo trebali još jednom snimiti, ali smo ju samo malo obradili, vokal je Urban snimio u Rijeci jer je trebalo neko vrijeme da nauči dionice na slovenskom, koji je Tomi preveo za njega, prepliće se tekst na slovenskom i hrvatskom. I to je isto bila ideja, da svatko pokupi nešto od naših jezika. To je ta prava veza, Urban je super rekao da mi sanjamo na istom jeziku, s tom rečenicom je rekao više nego neki ljudi u jednoj knjizi.

Ideja pjesme je i trenutno stanje u regiji, izbjeglička kriza u Europi i podizanje granica. Koji je vaš stav o tome?

Teško ga je zauzeti jer svako biće ima pravo na slobodu, to je jedini mogući stav koji možemo imati. Ako izgubimo taj primarno humani stav, onda je cijela ljudska rasa pala na ispitu. Treba voditi računa da se kriza rješava u samoj srži, a to je da se spriječe svi ratovi. Mislim da je najmanji problem Europe da zbrine toliko tisuća ljudi. Europa nije u tolikoj krizi o kakvoj se priča, živimo super i ništa nam ne fali. Ljudi se boje vlastite sjene, mediji su agresivni u zastrašivanju. Teško je shvatiti čiji je to interes. Toliko je puno različitih informacija i teorija urote, ne znaš više kome vjerovati u svijetu, tako da treba od sebe polaziti, vjerovati u ljudsku slobodu, to mi se čini primarno.

Mislite da bi netko umanjio svoju dobrobit da drugome osigura novi dostojni početak?

Mislim da bi tako trebalo biti, ali ne znam koliko je to realno u današnjem svijetu u kojem su svi pohlepni, to je glavni problem jer netko tko ima sve više, želi dati sve manje od sebe, jer to je stekao upravo jer je takva osoba. To je problem sistema. Da bi to potpuno shvatili, treba se sjetiti da smo imali rat na ovim prostorima, ne tako davno. Neki od njih će se isto protiviti dolasku izbjeglica, teško se uživjeti u strah i probleme nekoga tko mora ostaviti svoj dom i postaviti sve na kocku da bi ostvario svoju slobodu. Teško je to shvatiti ako nisi u istoj situaciji.

Na novom albumu “Ultra” se čuje jako puno elektronske glazbe, novi radovi donose sofisticiraniji prizvuk s primjesama elektronike, kako ste odlučili ići u tom smjeru , a ujedno se vraćate raditi takorekuć skoro kao i na početku i radite s producentom Dejanom Radičevićem opet nakon 16 godina.

Ne znam što će biti u budućnosti, za nas je svaki album novo poglavlje. Stalno koketiramo s elektronikom, od drugog albuma “Nord”. Tada su došli s nama raditi Petar Penko i Žare Pak. Pogotovo je Penko bio zaslužan za utjecaj elektronike na Siddhartu, on je radio s Laibachom, Random Logic, cijelom generacijom ljubljanskih elektronskih bendova. Svi smo mi ljubitelji elektronske glazbe, ja Kraftwerka, Massive Attacka, po nama moderna rock glazba ne znači staviti noge na monitor, imati dugu kosu, to je daleka prošlost, a i tada nam je bila smiješna. Tako da koketiramo s elektronskom glazbom, to je sve živa svirka što se čuje, nekad zvuči kao da je programirano jer se tolika pažnje vodi o tome da se hladnoća unosi u glazbu koja ima dosta vatrenog potencijala, tako da se radi neki kontrast.

Hoćemo li imati prilike čuti i neke nove remixeve iz vaše radionice s obzirom da imate povijest remixeva koje su radili velikani Laibach, Valentino Kanzyani ili pak Umek, koji i surađuje na stvari “In Levitation” s albuma “Ultra”?

Bila je ideja da usporedo kako radimo albume, dajemo producentima naše radove, nismo stigli jer je jako puno rada bilo za oba albuma, ali mislim da ćemo to napraviti. Uvijek je zanimljivo čuti nekoga tko dolazi iz potpuno druge scene kako on čuje tvoju glazbu. Jer oni obično maknu ono što im se ne sviđa,a time možda dobiju srž pjesme, kao što je bio slučaj na albumu “Silikon Delta” , kada smo izdali album s 15 remixeva, svatko je u njih unio svoj potpis.

jutarnji.hr