Share
Intervju | Steps (Stonebride): “Predstavit ćemo i našeg novog basistu”

Intervju | Steps (Stonebride): “Predstavit ćemo i našeg novog basistu”

Bendovi “Stonebride” iz Zagreba i domaćini “Shizomantra” održaće zajednički nastup večeras, 8. juna, u Banjaluci u prostorijama DKC “Incel”, u sklopu koncerta “AkiTour”. Riječ je o drugom izdanju muzičke manifestacije “AkiTour”, koja je posvećena Aleksandru Mujčinoviću Akiju, tragično preminulom dugogodišnjem prijatelju bendova i fotografu, koji je bio jedna od najzaslužnijih osoba za izgradnju brojnih mostova između francuske i balkanske nezavisne scene.

Tim povodom razgovarali smo sa zagrebačkim bendom.

Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja muzikom?

– Svi su članovi preko 20 godina u underground struji. Svaki sa svojim bendovima/projektima prije, za vrijeme i tokom prvih par godina Stonebridea je kalio žice, trzalice i palice po prostorijama za sviranje, koncertima, turnejama, diskografiji i studijima. Ako misliš na početak Stonebride priče izgledala je otprilike ovako. Bend smo osnovali Tješimir i moja malenkost hladne zime 2005. Prvo upoznavanje telefonom, pa na šanku lokala u kojem je Tješ tada radio. Satrali smo se od alkohola i kroz tu pijanku skužili da imamo dosta toga zajedničkoga na glazbenom i osobnom polju. Nakon par mjeseci probi (i neuspjelog pokušaja s jednim drugim momkom koji je htio bit vokal) pozvao sam Alena (bass) u bend. Zamislili smo se kao instrumentalni trio i u tom svojstvu skucali, te snimili par pjesama koje su završile na našem EP-u ‘Smile & Shine’. To smo napravili u ljeto 2006. Kako to obično biva, spontano i prirodno tog istog ljeta Krnfa (vokal) ulazi u priču na Alenov poziv. Od prve zajedničke probe u kvartet sastavu stvari su se poklopile kao da smo zajedno godinama. Početkom jeseni iste godine snimamo vokale za taj EP i sve ostalo je povijest. Bilo je to vrlo uzbudljivo vrijeme za bend!

Koji su bendovi najviše uticali na vas?

– Ufff, kako odgovoriti na ovo pitanje, a bez da se dotaknemo baš svih utjecaja. Mogu reći da su oni dosta subjektivni kod svakog člana sa hrpom zajedničkih nazivnika glede glazbenih ukusa. Volimo svašta slušati, isprobavati, kemijati, povezivati. Draga nam je distorzija i fuzz jednako kao kvalitetan refren ili psihodelični moment, pop aranžman, repetitivni riff, harmonija, disonanca, spušteni štim itd. Nismo imali plan u stilu ‘e, ajde da zvučimo ovako ili onako’. Stvari su se odvijale svojim tokom kako smo i mi napredovali kao sastav. Neke zajedničke poveznice bi bile rock (u svim svojim oblicima), grunge, doom, stoner, blues, HC, alternativa, prog, te svi derivati (pod)žanrova bez obzira iz kojeg (vremenskog) doba potječu.

Što se promijenilo od izdavanja vašeg prvog albuma?

– Mi, svijet, životne okolnosti. Ali, još smo tu, nedamo se, brijemo koliko možemo, trudimo se opstati, biti kreativni, svirati, družiti se, uživati u procesu stvaranja.

Iza vas je značajan broj nastupa. Koji dio karijere vam je zasad najdraži i zašto?

– Karijera je jaka riječ i značila bi da zapravo živimo od Stonebridea. Što definitivno nije slučaj, hahaahaa. Bilo je nekoliko etapa koje su nas baš ‘izule iz cipela’ koliko nam je bilo zabavno i kad se činilo da nam je cijeli svijet na dlanu. Naravno, imali smo puno više slobodnog vremena za priuštiti si takav luksuz. Definitivno izdavanje prve ploče, konstantni nastupi, dogovoranje prvih turneja, stvaranje kontakata, upoznavanje odličnih ljudi/prijatelja tokom naših suludih putovanja, sviranje s nekim nazovimo ih ‘velikanima’ kao i otkrivanje novih aseva.

Podijelite s čitaocima kako teče kreativni proces kod stvaranja novih pjesama?

– Mislim da se ne razlikuje previše od bilo kojeg drugog kreativnog procesa. Ponekad imamo gotove dijelove ili plan kretanja u kojem smjeru želimo razvijati inicijalnu ideju. Nekad se kreće od doživljene situacije, osobnog gubitka, pogledanog filma/dokumentarca, melodije, riffa, teksta ili bubnjarskog ‘patterna’. Ponekad se dođe s kosturom koji se dalje razrađuje (u većini slučajeva do krajnjih granica strpljenja, živaca i milijun kombinacija redoslijeda kako će neki dio ići). A, opet se dese momenti kada bez previše mozganja zakucamo pjesmu bez suvišnih ometanja. Da ne spominjem da su nam mobiteli u svakom trenutku puni tekstova, ideja, dijelova, melodija, riffova, ili nasumičnog mumljanja koje u tom trenutku zvuči kao potencijalna nova ideja za pjesmu. Inspiracija nikada nije bila problem.

Mislite li da internet danas daje šansu izvođačima koju inače ne bi imali?

– I da i ne! Mogućnosti uz neograničen potencijal za korištenje Neta izvođačima su ogromne i nikad dostupnije. Uz nenormalan protok informacija i komunikacijski šum koji nastaje pritom vrlo se lako pogubiti u svemu ako nemaš jasno zacrtan plan i cilj kako to realizirati. Naravno, ne može škoditi pokoja uložena tisućica ili milijunčić (ako ga imaš) raznim, specificiranim agencijama koje ipak nešto lakše plivaju digitalnim svijetom nula i jedinica. Internet je jedan veliki poligon u kojem je sve moguće. Može ti biti najbolji frend ili najveći neprijatelj. Sve ovisi za što ga želiš koristiti i koliko ćeš dopustiti da ti služi. Ne smije biti obrnuto. Nije zdravo za um, psihu, osobni napredak. Postalo je zaista teško filtrirati ogromnu količinu informacija i bombardiranje nepotrebnim, plaćenim sadržajem u svrhu plasiranja konzumacije stvari/sadržaja koje nam redovito serviraju.

Da li je teže plasirati svoj zvuk ili nešto već isprobano?

– Definitivno je teže plasirati svoj zvuk. Neprekidan Sizifov posao u kombinaciji s Don Quijoteovom borbom protiv vjetrenjača.

Koja je najveća prepreka s kojom ste se susreli na vašem muzičkom putovanju?

– Nedostatak vremena i malo više novaca (za ulaganje u razvoj benda na drugim poljima koja nisu izričito glazba).

Kako biste opisali alternativnu scenu u Hrvatskoj, a i u regionu uopšte?

– Scena je velika, raznolika, šarena, jaka i živi svojim životom. Milsim da nikad nije bila bolja samo što društveno-strukturno-kulturne institucije zakazuju, te ne ulažu dovoljno velike napore za još bolji plasman i razvoj alternativnijih strujanja.

Da li bi ste možda izdvojili nekog od mladih kolega?

– Ne bih posebno izdvajao (iako ih ima) da se neki drugi koje zaboravim spomenuti nebi slučajno naljutili. 😉

Izdali ste prošle godine novi album ‘Animals on Display’. Šta nam možete reći o navedenom izdanju?

– Držim da je to naše najbolje ostvarenje dosad bez obzira što je relativno prošlo ‘ispod radara’ u širem medijskom prostoru. Izgleda da ljudi ne briju na mini albume, nemam pojma. Što nas previše i ne dira jer smo uvijek radili po svome, po svojim uvjetima i bez podilaženja ikome. Radili smo vrlo iscrpno na njemu, do sitnih detalja i izdržljivosti međusobnih ljudskih odnosa. Snimali na nekoliko lokacija kroz godinu, mijenjali koncept, bilo je i tehničkih problema uz još neke privatne situacije članova benda. U jednom smo se trenutku zapitali dal nam to sve uopće treba, što radimo i dal ćemo ga ikada završiti. A, radi se samo o 4 pjesme netko bi rekao. Teška ludost!

Ko je sve sudjelovao u stvaranju tog albuma?

– Većinu ideja smo donijeli Krnfa i ja uz nezaobilaznu Tješimirovu asistenciju.
Aranžmani: Krnfa i ja, tekstovi: Krnfa i ja, snimanje (na nekolicini lokacija) su odradili: Vedran Rao Brlečić (Brle), Vedran Kovačić Beli, Hrvoje Nikšić i Hrvoje Štefotić. Miks: Brle i Krnfa, producent: Krnfa, mastering: Carl Saff.

U subotu, 8. juna nastupate u Banjaluci, u DKC Incel, u sklopu koncerta AkiTour, sa banjalučkim bendom Shizomantra. Šta publika može očekivati?

– Iskreno, ni sami ne znamo što očekivati jer smo izbivali s koncertne pozornice nešto više od godine dana. Nabrijani smo full. Motor je podmazan i spreman. Predstavit ćemo i našeg novog basistu/starog frenda Matiju. Veselimo se Luci, druženju sa starim prijateljima, upoznavanju novih, svirci sa Shizosima, odličnoj vibri, ćevapima, pokojoj rakiji (u Akijevo ime). U svakom slučaju bit će jako zabavno!

Kakvi su vaši utisci sa nastupa u Banjaluci? Da li ste zadovoljni kako vas je ovde publika prihvatila?

– Svirali smo par puta i uvijek nam je bilo odlično! Zaista, osjećamo se ko doma. Zadnji put je bio kad smo i Akija posljednji put vidjeli. Tako da ovaj gig nosi određenu emocionalnu težinu. Bio je super tip, žalosti me način na koji je morao napustiti ovaj svijet.

Da li možda radite na novom materijalu i gdje vas publika još može vidjeti u narednom periodu?

– Da, krenuli smo lagano raditi na novom materijalu. Promijenili smo prostoriju za sviranje, drugačija je vibra, bolja, produktivnija, smijemo se i zabavljamo kao nikada prije. Trenutno nabacujemo ideje, postoje već kosturi za par pjesama, vraćamo se nekim starima koje su zabilježene kao fragmenti po raznim hard diskovima, digitalnim diktafonima, mobitelima i sl., pa čak i nekim demo snimkama (koje nitko nije čuo, al postoje) iz kojih bi mogle nastati nove pjesme u drugačijem ruhu ako ih se primimo kako spada. Poznavajući nas sve ćemo izbrisat i ponovno krenut ispočetka. Ko zna!

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

– Dođite, dođite, dođite večeras na rock n roll feštu u DKC Incel, i dalje pratite/čitajte Treći svijet. Hvala vam!

Razgovarao: Aljoša Kremenović