Share
Intervju – Toni Starešinić (Chui)

Intervju – Toni Starešinić (Chui)

Treći album  “Third Sun From The Stone” džez rok skupine Chui podijelio je prvo mjesto sa izdanjem “Mostovi” Rundek Cargo Trija u Nacionalovom godišnjem izboru najboljih hrvatskih izdanja pretprošle godine. S obzirom na njihovu muzičku orijentaciju, to je bio veliki uspjeh. Oni su nedavno bili i na najvećem evropskom showcase festivalu Noorderslag Eurosonic u Holandiji, gdje su predstavili novu postavu, a nešto nakon toga sarađivali i sa Josipom Lisac na numeri “Tebi putujem”.

A intervju za Dnevne novine ispred kvarteta dao je frontmen i osnivač Toni Starešinić.

Nedavno ste ostvarili saradnju sa najvećom muzičkom divom u regionu Josipom Lisac. Kakvo iskustvo nosite iz ove kolaboracije?

-Saradnja s Josipom nam je definitivno jedno od najljepših muzičkih iskustava koje smo doživjeli. Josipa je kao osoba i umjetnica fascinantna osoba. Na sceni je prisutna skoro pedeset godina i dan danas je svježa i moderna i traži nove uzbudljive zvukove, dok njene mlađe kolege već godinama pjevaju jednu te istu pjesmu i žive na staroj slavi.

Ali to je stanje duha, ona je zapravo i dalje jako mlada i razigrana koliko god joj dopušta zdravlje i vrlo je profesionalna i odgovorna prema sebi i publici. Odličan primjer mladim muzičarima kako se odnositi prema karijeri, svom stilu i svom instrumentu u njenom slučaju glasu.

Kakve utiske nosite sa nedavno završenog festivala u Groningenu na kom je nastupilo više od 300 sastava vaše orijentacije?

-Čudan je to bio osjećaj, toliko bendova i muzičara na jednom mjestu, osjećate se zapravo jako malim i nebitnim i tek na početku cijele priče, iako već skoro deset godina profesionalno svirate i gurate svojim putem. Žao mi je što je bilo veoma malo bendova sa našeg područja, sa teritorije bivše države nastupila su tek četiri sastava, a mi smo bili jedini iz Hrvatske. A region definitivno ima šta da pokaže.

Al’ to su već stvari industrije i monopola na muzičkom tržištu. Mi smo svi tu nigdje jer teško je naći nekog kod nas ko će se uhvatiti u koštac sa evropskim tržištem i probati da proguramo naše snage napolje. Životarimo u tom nekom svom balonu. Država, nažalost, ne prepoznaje muziku kao izvozni proizvod i zanima ih jedino da zadovolje dijasporu koja se često pokazala kao ključni glas na izborima, iako ti ljudi ne žive ovdje. Što se tiče nanastupa, publika je super reagovala i u nekim smo kontaktima za daljnji iskorak pa ćemo vidjeti šta će se desiti.

Vaš album “Third Sun From The Stone”, koji upućuje i na naziv jedne Hendriksove kompozicije, izdanje je koje privuklo veliku pažnju javnosti i stalo rame uz rame sa Darkom Rundekom. Da li vas je iznenadio ovaj uspjeh, s obzirom na neprisutnost vašeg muzičkog prvaca u mejnstrim medijima?

-Da, totalno nas je iznenadio ovaj uspjeh, ali ljudi su zapravo željni dobre muzike. Naravno, većina publike zapravo i nije publika, to su ljudi koji jednostavno ne osjećaju muziku i ne zanima ih to, bitno je samo nek je veselo. Al’ ovaj drugi dio publike želi slušati i želi čuti nove stvari. Ispod mejnstrima koji je dosegao samo dno postoji ogromna scena sa hrpom odličnih mladih bendova koji su isplivali u zadnje vrijeme. I pokazalo se da ima publike za to. Chui i još par sastava su tu iskočili kao predvodnici te scene i dovelu tu muziku pa i do mejnstrim medija, što je povuklo cijelu priču u najljepšem mogućem smjeru. Tako da je danas zbilja lijepo živjeti u Zagrebu, imamo pregršt odličnih koncerata domaćih bendova. Kontinuirano izlaze novi albumi i mislim da scena nije bila ovako dobra još od davnih sedamdesetih.

Ono što je primjetno su i česte promjene postave sastava, pa ćete uskoro predstaviti novu? Zašto je to tako?

-Janko Novoselić, naš donedavni bubnjar, napustio je bend jer se htio više posvetiti svom bendu Kozmodrumu, s nekim članovima prije smo se razišli zbog razlika u muzičkim vizijama i uopšteno shvatanju funkcionisanja benda. Kad smo krenuli sve j e bilo zapravo onako usput da se malo izguštamo bez ikakvih očekivanja, ali nakon dva albuma stvari su postale profesionalne i bilo mi je stalo da nešto napravimo od svega toga pa sam tražio i ljude koji razmišljaju na sličan način.

Zanimljiv je i naziv benda, koji na svahiliju znači leopard, zašto ste se odlučili baš za ovo ime?

-Imao sam taj naziv benda već duže vrijeme “u ladici” prije nego se desio Chui. To mi je bila zanimljiva igra riječi, s jedne strane poruka slušatelju šta da radi s tom muzikom, a s druge strane idealan naziv za mog malog svemirca, maskotu Chui-ja. Kasnije sam tek saznao da na svahiliju znači leopard što je malom Chui-ju dodalo rep. Slučajno je ispalo da su džezeri u SAD sedamdesetih godina često davali sebi afrička umjetnička imena koja su ih povezivala sa njihovim korijenima. Pa je tako meni omiljeni klavijaturista Herbi Henkok isto sebi dao ime Mwandishi i njegov sastav s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih je dobio to ime, a to mi je jedan od najdražih bendova koji je definitivno uticao na moju percepciju muzike koju izvodim u Chuiu.

Kako vidite trenutnu muzičku scenu u regionu, da li i dalje imamo grupe koje mogu parirati u svjetskim okvirima?

-Scena je zapravo odlična, mejnstrim je dotakao dno, dok prava muzika buja i dešava se svakog dana. Izlaze albumi mladih sastava, dosta se svira i vrijeme je da se napravi jedan pravi festival koji će okupiti sve te ljude na jednom mjestu i predstaviti ih mejnstrim medijima, jer se ta scena više ne može zanemariti. Ljudi žele čuti nešto novo i uzbudljivo i hajde da im to pružimo.

cdm.me