Činčila, autorski psihodelični funk-rock bend postoji još od 2012. godine. U posljednje vrijeme fanove su obradovali sa nekoliko novih singlova koji su poharali sve top liste regiona i dva sjajna spota. U subotu je promocija njihovog drugog po redu, studijskog albuma „Bez oblika“. Tim povodom, pričamo sa Vanjom Solakovićem, frontmenom, tekstopiscem i vokalom u bendu.
Razgovarala: Vanja Šunjić
U subotu je promocija albuma ‘Bez oblika‘, koji je najavljen u maju. Zašto se toliko čekalo?
Vanja Solaković: Budući da smo u međuvremenu snimili još par spotova, a i zbog toga što se ne vodimo kvantitetom nego kvalitetom, odlučili smo da poradimo na svim detaljima da bi na kraju bili totalno zadovoljni sa albumom i to je glavni razlog što duže čekalo na album.
Šta nas sve očekuje u Sarajevskom Clubu Underground?
Vanja Solaković: U Clubu Undergorund imat ćete priliku da doživite bend Činčilu, a to znači da će Činčila prirediti kompletan multimedijalni spektakl, koji se sastoji od glasne i energične muzike, performansa i likovne umjetnosti. Bit će zabavno!
Lampshade Media iz Beograda je izdavačka kuća koja radi ovaj album. Šta se dešava sa izdavačkom scenom u BiH? Ima li prilike za bendove koji hoće kvalitetnu produkciju?
Vanja Solaković: Lampshade Media je odlična izdavačka kuća, koja je prepoznala naš rad, tako da je to jasan dokaz da se stvarnim trudom i radom može svašta postići. Nije važno je li bend iz BiH ili iz Litvanije, bit je koliko radiš.
U posljednje vrijeme bendovi, osim što sami pišu muziku i tekst, rade i aranžman i izdaju svoje albume. Izdavačka kuća Više manje zauvijek se okupila oko zagrebačkog benda Svemirko, Ljubičice i studio Krokodil rade nešto slično. Možemo li to očekivati i u BiH i koliko je to važno za scenu, pa i za ponovno „vraćanje važnosti“ albumu, kao formi?
Vanja Solaković: Probiju se samo oni koji vrijedno rade i koji teže kvalitetu prije svega, budući da je vrijeme kvantiteta, pa smo zatrpani mnogim stvarima, samo oni koji su uporni i kvalitetni isplivaju, to je jedini način. Tako da, i izdavačke kuće pretežno prepoznaju one koji su prvenstveno aktivni i koji rade kvalitetno. Album kao forma čini mi se da je zanimljiva samo onima koji nisu oprani toliko konzumerizom, da albume skupljaju i vrednuju ga oni koji su spremni da posvete više vremena i dublje istraživanje pojedinog autora. Sve ostalo je klasični pop konzumerizam, slušanje po jedne hit pjesme. Bilo bi mnogo bolje za komplet scenu da se album više upražnjava, jer samim time bi imali jasan dokaz da slušaoce stvarno interesuju autori, da nisu njihove pjesme tu samo za đuskanje.
Činčila je mlad bend, koji postoji tek od 2012. godine. Međutim, gotovo svaki muzičar, prilikom izdvajanja favorita sa bh. muzičke scene, spomene i vas. Da li je to velika odgovornost?
Velika je odgovornost biti umjetnik u bilo kojoj sferi, jer biti umjetnik i biti u javnosti donosi veliku dozu odgovornosti, naravno ako si osvješten! Svaki ton, stih, nastup, sve što nudimo utječe na publiku, na mlade pogotovo! Muzičari po mom mišljenju moraju imati ogromnu odgovornost, jer je muzika jedan od najutjecajnijih medija i oblikuje generacije. Dobro znamo koliko su i nas same oblikovali muzički utjecaji u mladosti, čijim dijelom smo ovake osobe danas kakve jesmo.
Kako prevazilazite međugeneracijski jaz vas i vaše starije publike?
Vanja Solaković: Nas slušaju mladi i stariji. Budući da smo orijentisani ka retro zvuku mnogo smo bliski starijim generacijama, koje su odrastale uz sličan zvuk, a trudimo se i da mladima pružimo nešto drugačije od onoga što je danas mainstream.
Kako danas izgleda publika? Šta ljudi žele da vide i čuju? Šta je to što inspiriše savremeno, posttranzicijsko, konzumerističko društvo i stvara sistem vrijednosti kroz muziku? Gdje je Činčila u svemu tome?
Vanja Solaković: Danas u svemu vlada kapitalizam, živimo “MacDonalds sindrom”! Omladina se odgaja kroz reklame i trendovi su ti koji se slijede. Današnji muzički trend je glas kapitalizma, što svjedočimo u moru tekstova popularnih izvođača koji konstantno nabrajaju markiranu odjeću, auta, skupa pića, novac, drogu, prostituciju i sve ono što možeš sebi priuštiti sa novcem, znači omladina se oblikuje da služi konzumerizmu! Nažalost, takva je situacija i kod nas. Činčilu to ne interesuje, Činčila radi zbog umjetnosti, naš je cilj stvarati umjetnost i istraživati konstantno, konstantno mijenjati oblik, zbog toga smo i dali novom albumu naziv “Bez oblika”, budući da smo i sami bez oblika konstantno, jer nastojimo da se mjenjamo konstantno, da osjetimo progres kroz naše stvaralaštvo. Ne vodimo se lakim motivima, kao što su slava i novac, naše je da radimo, a oni koji prepoznaju, dobro su došli u naš kreativni krug!!!
Kako izgleda regionalna muzičika scena i kako opstati i ostati tu?
Vanja Solaković: Muzička scena regionalna se ne razlikuje mnogo od svjetske, samo je sve dosta manje. Omladina i mnogobrojni autori prate svjestki mainstream i zbog toga ima jako malo alternative u globalu. Samim time što je i na svijetu alternativa uvijek bila progresivna manjina, možete zamisliti koliko je to onda kod nas malo. Opstati po mom ličnom mišljenju je nastaviti uprono sa radom, nalaziti načine kako stvarati albume, spotove, perofrmanse i bilo koji vid kreativnog stvaralaštva!
Alternativna muzika je uvijek bila za individualce i underground kultura je na margini. Zašto? Da li je nekada bilo bolje i šta bi bilo kada bi underground postao mainstream?
Vanja Solaković: Alternativna muzika je za individualce samim time što njen bit nije suhoparna zabava. Alternativna muzika i izvođači koji je stvaraju sebe tretiraju na istom nivou kao što rade likovni umjetnici, pisci, filozofi, pa je samim time kompleksnija forma izražaja. Mogli smo svjedočiti zanimljivom fenomenu u devedesetim, kad je mnoga alternativna muzika bila mainstream, što je bilo jedno jako pozitivno dostignuće, mogu slobodno tako reći. Mislim da je sve stvar generacije i vremena u kojem ta generacija živi. Mi živimo u eri gdje vladaju korporacije i takav vid kapitalizma jednostavno ne može lako prodati nesto sto je kompleksnije i samim time nije u interesu da bude trend. Sve ono što se na brzinu može napraviti ide u korist kapitalizmu, kvantitet je ono sto danas zivimo! Tu nema mjesta za umjetnost! Alternativa ostaje undergorund i u undergorund zalaze oni koji to stvarno žele, a ne oni kojima je muzika nametnuta, što se danas radi ispiranjem mozgova preko medija.
U tekstovima se ne libite kritikovati današnje društvo, pa i čovječanstvo i civilizaciju. Koliko je vanža angažovanost kroz kulturu i umjetnost?
Vanja Solaković: Ne vidim poentu da zadržavam svoje stavove u sebi, jer ako ih mogu iskoristiti u svom umjetničkom izražaju, zašto ne? Sama bit umjetnosti je da čovjek pronađe svoje istinsko biće i da ga pretoči u rad, a to se samo može postići kad je čovjek iskren prema sebi i svijetu u kojem živi, tako da tu nema mjesta negiranju slobodnog govora. Jako je bitno biti socijalno angažovan, jer se umjetnost od kad je svijeta i vijeka, bavila čovjekom i njegovim životom, jer samo na taj način umjetnost ima svoju svrhu. Svrha umjetnosti je da olakša čovjeku da živi sam sa sobom, a svi znamo koliko je to nekad teško zbog same kompleksnosti ljudskog bića.
Šta nas sve očekuje na novom albumu? Koliko to žanrovski, vizuelno i konceptualno odstupa od onoga što je Činčila prije radila?
Vanja Solaković: U novom albumu se nalazi trinaest pjesama, od kojih su tri na engleskom jeziku, a deset na našem. Dosta se zvuk razvio, mnogo smo istraživali nove žanrove i primijenili ih u pjesmama. Važno je i naglasiti da je album dosta energičan i iskren. Iskren u smislu da smo snimali žive instrumente i da smo željeli da što realnije snimimo živi zvuk kakav Činčila ima. Proces snimanja je bio zanimljiv i jako smo zadovoljni kako je sve na kraju ispalo. Činčila je i dalje multimedijalni umjetnički projekat, tako da od samog vizuala covera albuma, pa do kompletnog sadržaja koji ćemo iznositi i na nastupima, u cilju prikazivanja kompletne slike benda, jer nam je to uvijek bilo važno. “Gledamo da čujemo, slušamo da vidimo” je stih koji se nalazi na jednoj od pjesama u albumu, koji najbolje opisuje naš rad.
Za kraj, Vanja Solaković poručuje mladima je da budu ono što jesu. Ako su loši, neka budu loši, a ako su dobri, da budu najbolji. Samo da se ne pretvaraju i da ne budu ono što nisu.
1 comment
Comments are closed.