Share
Intervju: Zvonka Obajdin (Sjeverozapad) – “U budućnosti planiramo snimiti album i izdati ga na vinilu”

Intervju: Zvonka Obajdin (Sjeverozapad) – “U budućnosti planiramo snimiti album i izdati ga na vinilu”

U Začaranoj Močvari 21.03. održaće se psihodelični folk noir koncert. Ovo druženje će biti pomalo psihodelično, prožeto folkom i šansonom, no svakako atmosferično i posebno. U goste im dolazi sjajan slovenski bend Orkestrada predvođen svestranom i karizmatičnom umjetnicom Radom Kikelj Drašler, a predstavit će svoj drugi album “Utrip” kojega su izdali prošle godine, dok će otvaranje večeri pripasti Sjeverozapadu, novom bendu kantautorice Zvonke Obajdin.

Sjeverozapad je novi bend na zagrebačkoj sceni, kojeg čine muzičari koji su bili, ili još uvijek jesu, stalni ili gostujući članovi cijelog niza bendova, kao što su SvemirDenis Katanec Okanagan LtdNebo RozaRadost! ili Drvored. Specifičnost benda je tematika koju obrađuju, a to je ciklus pjesama Stojana Vučićevića pod nazivom “Potpuna pomrčina Sunca na otoku Grguru petnaestog veljače 1961”. Bend čine: Zvonka Obajdin na klaviru i vokalu, Nikola Brkljačić na gitari i vokalu, Matko Boršić na bas gitari i Hrvoje Matašin na bubnjevima.

Povodom nastupa u Začaranoj Močvari, razgovarali smo sa Zvonkom.

Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja muzikom?

– Pa ja osobno počela sam se baviti muzikom tek nakon što sam prešla tridesetipetu. Zbog toga su ti počeci bili pomalo nezgrapni ponekad, u mom tadašnjem okruženju nisam imala koga pitati za savjet ili pomoć ni oko čega, događalo se da vlasnici klubova u kojima pokušavam dogovoriti svirku misle da sam mama od nekoga iz benda i sl. No, kad se ima volje i strasti, sve se to prebrodi. Sada sviram i javno nastupam u kontinuitetu već nešto preko deset godina.

Kako je uopšte došlo do osnivanja benda i zašto ime „ Sjeverozapad ?

– Ideju za uglazbljivanjem zbirke “Potpuna pomrčina sunca na otoku Grguru 15. Veljače 1961” Stojana Vučićevića nosim u sebi još od 2009-te, kada sam otkrila njegovu poeziju i uglazbila prvu pjesmu. No, u narednim godinama okupirale su me druge stvari, uglavnom dosta intezivne aktivnosti s mojim prvm bendom „Svemir“, s kojim sam izdala tri albuma i dosta svirala po svuda, te je što se tiče ovog projekta sve ostalo na dvije-tri uglazbljene pjesme sve do kraja 2016-te. Tada sam odlučila malo smanjiti intenzitet rada sa Svemirom, i pronaći malo više vremena za ovu priču. Odmah sam znala da bi savršen suradnik za takvu vrstu glazbe bio moj frend i fantastičan gitarista, Nikola Brkljačić, i imala sam sreće da je pristao na suradnju i zajednički bend. Oboje smo nastavili raditi na pjesmama, tako da je konačan rezultat u mnogome naš zajednički autorski rad. Ime “Sjeverozapad” nam je zvučalo lijepo i vrlo je evokativno, a značenje može svatko u njega učitati za sebe.

Odakle ste? Ko sve čini vaš bend?

– Iz Zagreba smo, a bend su (smo): Zvonka Obajdin – klavir, vokal; Nikola Brkljačić – električna gitara, vokal; Matko Boršić – bass i Hrvoje Matašin – bubnjevi. Možda je zanimljivo spomenuti da s Matkom sviram i u Svemiru, u kojem je on na poziciji bubnjara, a ja na poziciji ritam gitaristice (i vokala).

Ko je najviše uticao na vaš bend?

– Na zvuk benda sigurno utječu svi njegovi članovi, no ja vam mogu odgovoriti samo u svoje ime. Mislim da je na mene, i način na koji radim u ovom bendu, utjecalo to što sam od ranog djetinjstva bila puno izložena klasičnoj glazbi, što mi je jedna od omiljenih ploča u djetinjstvu bila rock-opera Gubec beg, a od bendova koje slušam sada, svakako Radiohead, Portishead, DJ Shadow, Nick Cave, David Bowie… To naravno ne znači da Sjeverozapad iole liči na bilo koga od navedenih, samo da njihova muzika utječe na to kako shvaćam, doživljavam i osjećam sviranje i stvaranje.

Da li ste pronašli svoj zvuk i u kom pravcu planirate ići?

– Mislim da je naš zvuk već prilično definiran: noir, atmosferičan, sinemaskopski, bogat teksturama.

Koje su teme vaših pjesama i šta je to što vas inspiriše?

– Specifičnost benda je upravo tematika koju obrađujemo, a to je ciklus od deset pjesama Stojana Vučićevića pod nazivom “Potpuna pomrčina Sunca na otoku Grguru petnaestog veljače 1961”, kojeg smo uglazbili. Radi se o stihovima vezanima za pjesnikovo izdržavanje kazne na Svetom Grguru, otoku tri kilometra udaljenom od poznatijeg Golog otoka, s kojim je Grgur osim geografskog položaja dijelio i namjenu – na njemu nalazila se kaznionica za žene i mlade. Vučićević je u kaznionicu došao s osamnaest godina i proveo tamo godinu dana, te zaista s tog mjesta vidio potpunu pomrčinu Sunca, koja je s ovog dijela planete bila vidljiva 15.02.1961.

Mislite li da internet danas daje šansu izvođačima koju inače ne bi imali?

– Internet je jedna od šansi za glazbenike. Da ga nema, ne bi ju imali, svakako 😊

Kako biste opisali alternativnu scenu u Hrvatskoj, a i u regiji?

– Kao i sve osim lopovluka i eventualno popularnih sportova, alternativna scena, kultura općenito, znanost, umjetnost, obrazovanje, zaštita okoliša, ljudska prava, sloboda medija i još puno toga u regiji su u teškim problemima. Proračun za kulturu je mali, institucije inertne, tako da je teško doći do podrške. Unatoč tome, zbog volje i energije pojedinaca, alternativna scena postoji i vrlo je zanimljiva. Ili možda upravo u inat svemu tome.

Da li bi ste možda izdvojili nekog od mlađih kolega?

– Teško mi je sjetiti se nekoga za koga mislim da je „mlađi kolega“, pošto se i mi sami osjećamo kao „mlađi kolege“, jer smo još uvijek neafirmiran bend. Umjesto toga, mogu navesti zadnje tri ploče (zapravo dvije ploče i jedan digitalni EP) koje sam kupila: Šumovi protiv valova – istoimeni album, Pi – „Časna lubanjska“, Klinika Denisa Kataneca – „Rode“,

U četvrtak 21.3. nastupate u zagrebačkom klubu Močvara. Šta publika može da očekuje od vašeg nastupa?

– Potrudit ćemo se da dostojno prezentiramo naše viđenje poezije pokojnog Stojana Vučićevića.

Ko vam je najveća podrška i koji su vaši planovi za budućnost?

– Najveća podrška smo mi jedni drugima u bendu. U budućnosti planiramo snimiti album i izdati ga na vinilu.

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

– 21.03, na dan naše svirke, je svjetski dan poezije. Pročitajte neku pjesmu.

Razgovarao: Aljoša Kremenović