Iztok Rodež (džeZZva): “Uhvatili smo neki duh vremena u kojem smo radili album i uspjeli nadograditi naš zvuk i strukturu kompozicija”

Slovenski kvartet džeZZva je na neki način poseban na slovenskom glazbenom polju. Od početka svog rada uspješno i bez opterećenja razvijaju sasvim autorski pristup do glazbe koju prefinjeno spajaju i nadograđuju s panonskim melosom i zvukovima drugih kultura. Sa prvima dvjema albumima uspješno su se lansirali na glazbeno polje u Sloveniji i šire u regiji. S prvim albumom džeZZva uvrstili su se na ljestvico 20 NAJ zanimljivijih slovenskih albuma godine 2014, a dvije godine kasnije izdali su album Live From The Hidden Courtyard, kojeg su snimili na koncertu na soboškem Skritem dvorišču.

Prvog marta izašao je njihov treći autorski album sa naslovom ‘Sintur’, koji donosi devet novih kompozicija, koje su uradili članovi kvarteta u sastavu Dejan Berden – klavir i sintesajzer, Iztok Rodež – gitare, Mojmir Wolf – kontrabas i Miran Celec – bubnjevi.

Kako su izgledali Vaši počeci bavljenja muzikom?

Iztok Rodež: Na neki način mogu smatrati svojim počecima bavljenjem muzikom razdoblje u osnovni školi, kad mi je bilo negdje oko 10 godina i kad sam ozbiljno pao u slušanje i konzumiranje muzike preko ploča. Tada sam sa velikim ušima počeo slušati Boba Dylana, Neil Younga, Leonarda Cohena, Ten Years After, Cockera, Bowia, Pink Floyde i tako dalje. Pošto sam išao i u osnovno muzičku školu i učio svirati gitaru, naravno, mnogo toga pokušavao sam odsvirati i tako učiti muziku. Onda su došli prvi koncerti koji su opet otvarali neka nova polja i osjećaje. I na taj način polako sam išao dalje, kopao dalje po muzici, različitim stilovima, od Zappe, Talking Headsa, Nick Cava, Bauhausa, Joy Division, da sam onda polako u srednjoj školi potpuno upao u jazz. Bilo je to razdoblje, kad nisam slušao opšte ništa drugo. Od onih početnih malo lakših jazz ili jazz rock stvari, do kasnije vrlo apstraktnog i otvorenog jazza.   

Koliko se mijenjao Vaš pristup muzici i na koji način?

Iztok Rodež: Pa mislim, da mi se pristup muzici nikad nije posebno mijenjao. Bolje rečeno, nadograđivao sam ga. Bitno mi je bilo to, da ne ostanem na mjestu i ne slušam jedno te isto, nego tražim dalje. I na taj način ti se širi dojam do muzike, koji se na kraju vidi i sad na muzici, koju stvaram.

Koja je to muzička priča i ideja džeZZve?

Iztok Rodež: Sa džeZZvom počeli smo veoma slučajno. Dejan, Mojmir, Miran i ja od nekad se znamo, i svirali smo zajedno u različitim sastavima, u različitim kombinacijama, nikad svi zajedno. I došlo je do prilike, da na nekoj zabavi odsviramo zajedno. Posle toga sasvim neobavezno dogovorili smo se, da se uradimo par proba. I tako smo polako počeli zajedno svirati. U početku malo smo pokušali sa standardima ali je bilo odmah jasno, da nije to naš cilj. Mislim, da smo svi odmah znali, da želimo svirati to, što nosimo u sebi. Imali smo neku potrebu, da ideje i viđenja muzike izbacimo iz sebe. I tako smo veoma brzo počeli raditi na vlastitim kompozicijama. Nismo baš puno razmišljali, kako bi to moralo zvučiti. Jednostavno smo stvarali i svirali i čekali, šta će se dogoditi. Niko od nas nije imao velikih pretenzija po tome, da se tehnički dokazuje, svima je bilo jasno, da želimo stvarati i svirati muziku, koja ima neku priču, makar bez riječi i koja će djelovati na ljude. I tako se onda dogodio naš prvi album džeZZva, koji je bio odlično primljen, kao i naš sladeći koncertni Live From The Hidden Courtyard.   

Šta Vas inspiriše? Šta je za Vas džez?

Iztok Rodež: Što se mene tiče, da više ne razmišljam na taj način o muzici. Nekako se više ne bavim time da li neko radi jazz, klasiku, rock, blues, punk, funk… Za mene muzika je muzika. Ako nema utjecaja na mene, ako me ne dirne, onda mi je svejedno da li je to jazz ili nešto drugo. U muzici tražim osjećaje.  

Jazz kao klasičan mainstream jazz, meni je danas prilično dosadan. Al po drugoj strani filozofija, ideja jazza, kao neke otvorene muzičke forme, nudi toliko različitih mogućih pristupa, da su neki otkloni jazza i danas veoma zanimljivi. Ljudi poput Eberhart Webere, Johna Zorna, Billa Frisella, Christian Scotta, grupe Oregon, Egberto Gismontia (da ne nabrajam previše) još danas, osim Webera, rade veoma veoma uzbudljivu muziku. I teško klasificiramo njihovu muziku kao jazz. To je jednostavno muzika.

A što se tiče inspiracije, teško dajem neki konačni odgovor. To se događa na nekoj nezavidnoj razini, kad od negdje vučeš neke osjećaje, ideje za koje ni sam ne znaš točno, odakle ti. Jednostavno tu su, i treba ih nekako povezati i uklopiti u cjelinu. Al’ život je ono, što čovjeku najviše daje.

Prvog marta izašao je vaš treči album “Sintur”, kako bi ste ga predstavili?

Iztok Rodež: Naš najnoviji album donosi osam potpuno novih autorskih kompozicija, koje smo radili zadnje dvije godine. Radili smo ih bez nekih velikih filozofija. Jednostavno smo radili i čekali, šta će se na kraju desiti. I kad su kompozicije bile snimljene i produkcijski urađene, tek tada smo počeli stvarati priču oko ploče. I kad čitam prve recenzije albuma, očigledno smo uhvatili neki duh vremena u kojem smo radili album i uspjeli nadograditi naš zvuk i strukturu kompozicija. A album uključuje i jedno i jedino vokalno kompoziciju do sada, koju smo uradili zajedno sa pjevačicom Lino Rahne, na poeziju Milana Vincetiča.

https://www.youtube.com/watch?v=T_WuQraKJkE

Šta za Vas lično znači vaš novi album?

Iztok Rodež: U fazi rada muzike, osjećali smo, da radimo nešto novo za nas, nešto drukčije, nešto što možda ne liči sasvim na nas, ali smo to svejedno mi i naš zvuk. Mislim, da smo uradili dobru stvar, koja će biti interesantna i zanimljiva i za deset godina. Ako nam muzika preživi vreme, onda smo i do sada uradili puno.

Ko je sve učestvovao na pravljenju albuma?

Iztok Rodež: Što se tiče muzike, uvijek smo tu nas četvorica, Dejan Berden na klaviru i sintu, Mojmir Wolf na kontrabasu, Miran Celec na bubnjevima i perkusijama i ja na gitarama. Najviše kompozicija uradili smo Dejan i ja, a u fazi aranžiranja radimo zajedno. Album smo snimili u velikoj koncertni dvorani u Lendavi sa dečkima iz produkcijske kuće Road Production, omot nam je pripremila Erika Mohorič, a fotografije naš prijatelj Marjan Vaupotič.

Mislite li da internet danas daje šansu izvodačima koju inače ne bi imali?

Iztok Rodež: Internet danas je jedan najvažnijih medija i omogućava puno toga. Danas nije neki veliki problem izdati album, nekad je to bilo sasvim drugačije. I to je do neke mjere dobro. Al’ ima ta velika dostupnost do svega i svoju lošu stranu. Na internetu ili u medijima danas pojavljuje se toliki broj muzičkih izvođača, da jednostavno više nije moguće sve ili bar nešto od toga kvalitetno odabrati. Tako je i dojam ljudi došao do razine, da što brže konzumiramo muziku, što prije odbacimo i krenemo do sljedeće ploče. I tome se prilagodilo veliki broj muzike i izvođača. Nuditi ono, što ljudi žele. Al’ na žalost na taj način uzima se ljudima neki kritičan odnos do muzike i ostalog.

Koji su izvodači najviše uticali na formiranje vašeg zvuka?

Iztok Rodež: Svaki od nas donio je nešto svoje u naš zajednički zvuk. Svaki od nas prošao je kroz različite muzičke faze i ponešto uzeo od svake faze. Dejan dolazi sa velikom bazom klasične muzike, Miran bio je okružen jazz rock ili fusion muzikom, Mojmir je snažan na etno području, dok sam izlazim iz nekih blues osnova, koje pokušavam nadograđivati novim zvukovima. I kad sviramo zajedno, svako od nas daje nešto svoje, što se onda očigledno fino klapa u neku džeZZva cjelinu.

Kako biste opisali džez scenu u Sloveniji, a i regiji uopšte?

Iztok Rodež: Jazz scena u Sloveniji i regiji prilično je dobro razvijena. Ima puno mladih muzičara koji se u zadnje vrijeme vraćaju iz studija iz inozemstva i tako donose neke nove, svježe ideje. Fali im možda nekoliko iskustva, ali svejedno, dobro je. Problem za stvaranje scene su organizatori, koji su u zadnja vremena na žalost preuzeli razmišljanje, da je muzičar nešto, što mu može privuci više posjetitelja, koji troše na drugim stvarima. Nema više nekih stvarno dobrih klubova, gdje znaš, da možeš uvijek čuti dobre muzike, klubova, koji si i sami stvaraju publiku sa kvalitetnom ponudom muzike.   

https://www.youtube.com/watch?v=S5CN9_6-lH0

Gdje Vas u narednom periodu možemo gledati?

Iztok Rodež: Promocija našeg trećeg albuma Sintur trajat će ove cijele godine, najprije u Sloveniji, a onda ćemo malo zaokružiti i po regiji.

I za kraj, šta bi ste poručili našim čitaocima?

Iztok Rodež: Prije svega, hvala svima, koji su barem malo dodirnuli našu muziku. ☺ A drugo, ne uzimajte samo ono, što vam mediji nude. Tražite sami, naći čete puno toga. ☺ Ne samo u muzici.

Puno Vam hvala na izdvojenom vremenu.

Razgovarao: Aljoša Kremenović