Kako nam je bilo na nastupu jednog od najčešćih gostiju Srbije i kako smo “stali na ludu kocku” saznajte u novom izveštaju sa beogradske elektronske muzičke scene.
- Žurka: Lovefest fire – Loco Dice (5. oktobar 2019.)
- Lokacija: Hangar (Beograd)
- Organizacija: Lovefest
- Posećenost: 2000 ljudi
Ovog vikenda je u organizaciji Lovefest-a, sada već ustaljeno i dobro poznato mesto za skoro sve velike žurke koje se održavaju u Beogradu – Hangar luke Beograd – bio je pozornica za jednog od najpoznatijih tunižanskih DJ-eva današnjice i može se reći rado viđenog gosta Srbije, obzirom na to da mu je ovo treći nastup u periodu od dve godine. Posle prošlogodišnjeg nastupa na Lovefestu, i februarske žurke iste godine, za koje imam samo reči pohvale, Loco Dice je i ovoga puta imao zadatak da publiku oduševi nečim svežim i novim.
Za zagrevanje je bio zadužen Nikola Vemić, poznat domaćoj publici po svojim haus setovima, u kojima se često čuju primese diska, bugija i eksperimentisanja sa sporim haus bitovima i raznim svetlim i jarkim melodijama koje vuku na pozitivu. Tako je bilo i ovoga puta, laganim hausom nas je zagrevao i uvlačio pod kožu pozitivu dok je masa pristizala i homogenizovala se na poslednjih pola sata njegovog nastupa. Međutim bilo je jasno da su svi nestrpljivo iščekivali da stanu na ludu kocku.
Loco Dice je preuzeo pult sa pola sata pomeranja satnice, što je ushićenje u masi uzdiglo na jedan viši nivo. Mag kombinacije hausa i tehna, žurku je započeo u nešto sporijem ritmu nego što smo na njega navikli, ali sa upečatljivim i prepoznatljivim komešanjem svetlih i pozitivnih tonova sa dubokim tehno bitovima. Inače mi jedna stvar tu po prvi put upala u uši na njegovim nastupima – njegove trake su obasipane tonovima činela i sličnih perkusija koje odaju zvuk koji proizvodite kada dve kockice mešate u šaci pre bacanja. Genijalno! Pošto je za ovo veče bio najavljen produženi set od tri sata umesto standardnih dva, ovakav početak nije bio iznenađenje. Masa je đuskala lagano, ali nekako radosno, jer je ovaj set, kao i prethodna dva koja sam slušao, vozio na radost i veselje može se reći. Njegove setove bi najbolje mogao da opišem kao žurka na koju obavezno idete sa ekipom i pijete tekilu tokom provoda. Ludo đuskanje, radost i pozitivan vajb. Tako nas je njegova muzika radila i ovog puta. Na početku drugog sata je nagovešten presek i promena ritma, pa su remiksi dva tehno hita iz devedesetih, koje sam čuo mnogo puta ali nisam mogao da se setim naziva, u njegovom maniru savršeno započeli jači, drugi deo seta. Našli su se posle toga na listi i hitovi kao što su „Damn u made it“ i „We are alive“ sa glasovnom komponentom od koje se ježi telo. Đuskanje je pojačano, ljudi su dizali ruke i skakali prateći svaki ritam traka koje je i ovog puta vešto miksovao koristeći ploče kao nosače zvuka, što je jedna od odlika pravih majstora starog kova. Povremeno su trake krasili vokali po kome je haus prepoznatljiv, ali nikako ne iskačući iz Loco Dice režima i gore pomenutog bacanja kockica. Završio je nastup vraćajući se na lagani ritam kojim je i otpočeo set, tako zaokružeći celu priču. Masa je igrala i pratila do kraja sa osmehom na licima, mada se deo nje odlomio negde na pola nastupa i povukla nazad, možda zbog očekivanja mnogo jačeg i bržeg seta, što ovaj nastup svakako nije zaslužio. Međutim, oni koji su ostali do kraja znali su zašto su tu, a nastup će ostati ubeležen u našim srcima kao jedna dobra žurka, gde je Loco imao hrabrosti da proba nešto novo i drugačije ovog puta. Mnogo je teško da vas bilo koji DJ oduva kada ga slušate tri puta za redom u kratkom vremenskom periodu, ali to nije ni bio cilj, pa samim tim nije ni bilo očekivanja u tom smeru. Sve u svemu, sudeći po reakciji hiljadu ljudi koje sam ove večeri prepoznao u pravim fanovima, i po mom ličnom provodu, može se reći da je ova žurka zaslužila visoku ocenu.
Dejan Milićević je preuzeo zatvaranje žurke, nastavljajući ritam i selekciju sličnu završetka njegovog prethodnika, ali je na kraju dodao gas i promenio malo ritam, što se publici veoma dopalo, sudeći po reakcijama koje je izazivao – vikanje, aplauzi i ovacije nisu jenjavale do samog kraja, kao ni na nastupu njegovo prethodnika. Možda se Dejanov set mogao smatrati malim iznenađenjem za kraj večeri.
Kao što sam već navikao od Lovefest organizacije, produkcija, osvetljenje, a pogotovo kvalitet i jačina zvuka, bili su na vrhunskom nivou. Iako su ozloglašeni tokeni ostali kao način plaćanja, dobra stvar je što je sada bilo omogućeno da se kupe tri i po tokena, a ne ceo štos od sedam kao na prethodnim događajima. No, neka samo ekipa Lovefesta nastavi da organizuje ovako kvalitetne žurke, a za ostalo će se fanovi već nekako snaći.
Novinar / fotograf : Mladen Milutinović
You must be logged in to post a comment.