Hladnoj večeri prošlog četvrtka suprotstavila se vatrena metal izvedba švedskih metal legendi At The Gates. At The Gates kao jedne od najpoznatijih predstavnika geteborške škole nije potrebno posebno predstavljati, a jedan od najboljih trenutaka večeri bio je nastup švedskih blekera Nifelheim. At The Gates su nas posjetili u sklopu turneje „To Drink From The Night Itself“ na kojoj promoviraju istoimeni album.
Prije Nifelheima i At The Gates nastupili su već dosta među publikom zapaženi Nijemci Deserted Fear. Osnovan 2007., bend se polako, ali uspješno probija na metal sceni i prvi album „My Empire“ izdali su 2012. pod producentskom palicom Dana Swanöa. Posljednji album „Drowned By Humanity“ izdan im je u veljači 2019. preko poznatog izdavača Century Media Records. Mladi i potkovani death metalci svoj su žestoki zvuk uvjerljivo prezentirali zagrebačkoj publici. Vokal i gitare su posebno privlačili zanimanje, uvjerljivo zagrijavajući publiku za teškometalni kaos koji će nam donijeti ostatak večeri. Zanimanje publike je raslo kako je koncert odmicao i bili su dobro prihvaćeni od publike koja se skupljala u sve većem broju.
Oko 21 h nastupaju Šveđani Nifelheim. Od glave do pete u koži i zakovicama, publici su priuštili pravu black metal eksploziju. Neki su u mojoj blizini čak rekli da im je nastup Nifelheima bio bolji i intenzivniji od nastupa At The Gatesa, no ja ne bih išla tako daleko. Svaki bend je napravio atmosferu vrijednu pohvala na svoj način. Nifelheimu se mora priznati da im je vokal jedan od uživo najuvjerljivijih na black metal sceni danas. Moram priznati da mi je te večeri to trebalo, da jako dugo nisam čula tako dobar black metal nastup uživo. Nifelheim sam počela pratiti oko 2004. godine i pamtim ih kao dobre prijatelje Dissectiona. Zvuk im je tu negdje na tragu spomenutog benda, s klasičnim black metal elementima kakve je uveo Bathory.
Setlistu su otvorili s „Infernal Flame Of Destruction“ sa zadnjeg albuma „Envoy Of Lucifer“ koji je izašao davne 2007. Nifelheim nisu bili pretjerano aktivni posljednjih godina na sceni, zadnji EP je bio objavljen 2014. pod nazivom “Satanatas“. Dokazali su da znaju itekako sve prodrmati uživo i energija za vrijeme nastupa im je bila neočekivano intenzivna. Per „Hellbutcher“ Gustavsson je totalno otpuhao publiku s vokalnom izvedbom, a njegov brat blizanac Erik „Tyrant“ Gustavsson dominirao je pozornicom i svojim monumentalnim bas linijama. Pamtit ću energiju za vrijeme pjesme „Sodomizer“ na kojoj su totalno zdrmali sve prisutne, kao i prastaru „Possessed By Evil“ , obje s albuma „Nifelheim“ iz 1994.
Nifelheim setlista:
- Infernal Flame of Destruction
- Unholy Death
- From Hell's Vast Plains
- Evil Blasphemies
- The Burning Warpath to Hell
- Bestial Rites
- Storm of the Reaper
- Sodomizer
- The Bestial Avenger
- Satanic Sacrifice
- Possessed by Evil
- The Final Slaugther
Bilo je to sat vremena vrlo intenzivnog black metala kakvome rijetko danas možemo svjedočiti uživo. Bend završava odličan nastup s „The Final Slaughter“ s albuma „Devil's Force“. Dojmovi s Nifelheimovog nastupa su se malčice slegnuli i oko 22:00 bez okolišanja i napumpanih uvoda, na pozornicu istrčavaju At The Gates, legende geteborške melodične metal scene.
At The Gates otvaraju setlistu s „To Drink From the Night Itself“ sa zadnjeg istoimenog albuma. Moram priznati da je od samog početka bubnjar Adrian Erlandsson bio zaslužan za prodornu energiju benda zbog svog tehnički rijetko viđenog bubnjanja. Dok mu mlađi brat Daniel rastura u Arch Enemyju, Adrian pokazuje kako se to radi u At The Gates. Nisam ni očekivala ništa slabiju izvedbu, s obzirom da se radi o bubnjaru kojeg pamtimo po suradnji s primjerice Cradle Of Filth i Paradise Lost. Zahvaljujući njemu, opći dojam koji je bend ostavio za vrijeme svog nastupa bio je kudikamo intenzivniji. Treba napomenuti da je od najmemorabilnijeg albuma koji nam je prva asocijacija na ovaj bend „Slaughter Of The Soul“ i pretposljednjeg „ At War With Reality“ prošlo čak 19 godina. Među odanim metal fanovima, skoro dva desetljeća između albuma ne predstavljaju veliku vremensku rupu, jer je ekipa zaista jako dobro prihvatila album „At War With Reality“. S mog stajališta, ali i sa stajališta nekih ljudi bliskih meni, At The Gates su bend kojemu bolje leže koncerti na otvorenom. U kvalitetu njihovog nastupa pred ljudima na otvorenom, uvjerila sam se 2012. na Brutal Assault-u. Oni su u stanju prodrmati publiku u zatvorenom prostoru, ali uživo na otvorenom im nema granica!
Publika je u Tvornici s užitkom slijedila energiju benda za vrijeme legendarne „Slaughter Of The Soul“ i „At War With Reality“. Frontmen Tomas Lindberg imao je solidan kontakt s publikom i zaista je vokalno davao sve od sebe. Iako, moram priznati, za dinamiku i intenzitet koncerta zaslužan je Adrian Erlandsson čije je umijeće za bubnjevima nenadmašno, kao i gitarski rad novog člana Jonasa Stålhammara, koji se bendu pridružio 2017. Do usijanja dolazi na „Death and The Labyrinth“, također s albuma „At War With Reality“. Bend oduševljava vrlo pamtljivom i poznatom numerom „Under a Serpent Sun“ čiju ću izvedbu svakako pamtiti. Na kraju nastupa, bend do delirija dovodi publiku sa svojom, vjerojatno najpoznatijom „Blinded By Fear“, a od publike se oprašta s „The Night Eternal“. Od zadnjeg nastupa At The Gates prošlo je dosta, i sam Tomas je rekao da ne može vjerovati da su zadnji put tu bili 1996. Na sljedeći ovakav koncert, sigurna sam, nećemo morati čekati toliko dugo. E pa, At The Gates, hrvatska publika vas željno iščekuje i na sljedećoj turneji.
At The Gates setlista:
- To Drink From the Night Itself
- Slaughter of the Soul
- At War With Reality
- A Stare Bound in Stone
- Cold
- The Colours of the Beast
- El Altar del Dios Desconocido
- Death and the Labyrinth
- Daggers of Black Haze
- Under a Serpent Sun
- The Swarm
- Raped by the Light of Christ
- Heroes and Tombs
- Nausea
- The Mirror Black
Bis:
- Suicide Nation
- The Book of Sand (The Abomination)
- Kingdom Gone
- Blinded by Fear
- The Night Eternal
Izvještaj: Buna Bernarda Juretić Foto: Davor Birt