Tom utorku, 30.10.2018, su prethodili mnogi razgovori u sljedećem formatu:
A: „Da li ideš na HammerFall?“
B: „Idem! Hoću da se prisjetim srednjoškolskih dana“
Bilo da je razlog nostalgija, ljubav prema „komercijalnom” žanru ili heavy metal muzici, mnogi su se zaputili u Novi Sad i njegovu SKCNS „Fabriku”. U njoj su, u organizaciji MH Concerts, to veče zasvirali HammerFall iz švedskog Gothenburga i, kao predgrupa, Armored Dawn iz brazilskog San Paula.
Iako su relativno mlad i slabije poznat bend, Armored Dawn je ispred bine okupio pozamašnu armiju energičnih fanova. Na turneji sa HammerFallom predstavljaju svoj drugi album „Barbarians in black” te su kompletnu setlistu posvetili upravo tom albumu, sa pjesmama kao što su „Gods of metal”, „Barbarians in black” i „Beware of the Dragon”.
Power baladu „Sail Away” su posvetili pokojnom producentu Kato Khandwala-i. Kato je producirao albume bendovima Blondie, The Pretty Reckless, Papa Roach. Pred kraj seta, tokom predstavljanja benda, pažnju je ukrao finski gitarista Timo Kaarkoski uzevši telefon radi lažnog poziva majci, kojoj je objasnio da je zauzet i u dobroj atmosferi sa jos boljom publikom. Uspješno je prenio blam na dio publike. Tokom poslednje pjesme pjevač (Eduardo Parras) se, pored mikrofona, naoružao i srednjovjekovnim mačem.
Kratka pauza je donijela novi set bubnjeva na binu ali i dva kartonska gargojla, preslikana sa omota poslednjeg albuma „Built to Last”. Ubrzo su, jedan po jedan, svedski templari izjurili na binu. Koncert je počeo tonovima pjesme „Hector’s hymn” praćen sa „Riders on the storm” i “Renegade”. U trenutku, Fabrika je „eksplodirala” od energije. Dio publike je u glas pratio Joacima Cansa dok je drugi dio započinjao komešanja i šutke na skoro svakoj pjesmi. Tokom kratkih pauza publika je neumorno skandirala „Oskare srbine!” gitaristi Oskaru Dronjku čiji je otac porijeklom iz Beograda. U toku jedne pauze Oskarov osmjeh poslije skandiranja je prekinuo Joacim obećavši Oskarov petominutni govor, na srpskom jeziku. Naravno, to se nije desilo.
Drugi blok pjesama je započela pjesma sa poslednjeg albuma „Dethrone and defy”, hit “Blood bound” i “Any means necessary”. Sljedećoj pjesmi, „BYH”, je prethodila Joacimova uvodna priča iz mladosti i opis osjećaja kojeg je doživio čim je igla gramofona zaigrala po ploči „Strong arm of the law” benda Saxon, te davne 1981. Uslijedile su dalje “Crimson thunder”, “Threshold”, “Built to last” i “Last man standing”. Joacim je predstavio Pontusa, gitaristu, i njegov životni put od dječaka sa snovima o sexu, drogi i rock and rollu do gitariste poznatog benda koji nema sexa tokom turneje, umjesto droge zaspe od dva piva ali zna odsvirati odlican gitarski solo.
Umjesto jedne pjesme odsvirali su teme nekoliko pjesama sa albuma „Legacy of kings” te neosjetno prešli u „Heeding the call” i na kraju “Let the hammer fall”. Poslije kratke pauze vratili su se na bis sa “Hammer High”, “Bushido” i na kraju, neizostavnim hitom “Hearts on fire”.
Za razliku od ranijih koncerata HammerFalla, binom nije prošetao Hector, maskota benda. Čak i da je dio turneje „ReBuilt To Tour“ vjerovatno bi ga veličina bine omela u zamasima njegovog templarskog čekića.
Iako je HammerFall mogao biti viđen kao prosječan i neenergičan bend na snimcima živih svirki, iscrpljena publika promuklih grla, znojavih tijela doživjela je suprotno iskustvo. Bend je pokazao kako grupa četrdesetogodišnjaka i dalje posjeduje istu energiju kojom su se i proslavili prvih godina 21. vijeka. Pružili su nezaboravnu dobrodošlicu svima kojima je ovo prvi koncert HammerFalla ali i svojim vjernim obožavaocima koji su prešli mnoge kilometre da bi ih čuli na prvom koncertu u Novom Sadu.
Autor: Nikola Medarević
You must be logged in to post a comment.